Puzići (Certhiidae)

Puzići
	Kiparski kratkonogi puzić ; Certhia brachydactyla dorotheae
Naučna klasifikacija
Domen:	Eukaryota
Carstvo:	Animalia
Tip:	Chordata
Klasa:	Aves
Red:	Passeriformes
Natporodica:	Certhioidea
Porodica:	Certhiidae; Vilijam Elford Lič, 1820
Genera
	Certhia; Salpornis

Puzići su porodica Certhiidae, malih ptica pevačica, rasprostranjenih u šumovitim regionima severne hemisfere i podsaharskoj Africi. Porodica sadrži deset vrsta u dva roda, Certhia i Salpornis. Njihovo perje je tamne boje, a kako im i samo ime govori, one se penju po površini drveća u potrazi za hranom.

Taksonomija i sistematika[uredi | uredi izvor]

Porodica se sastoji od dve potporodice, od kojih svaka ima po jedan rod. Njihove posebne anatomske karakteristike i karakteristike ponašanja razmatrane su odvojeno.

Potporodica Certhiinae, rod Certhia, tipični su puzići, sa sedam vrsta koje se nalaze u Evropi i Aziji, a jedna, smeđi puzić, u Severnoj Americi.
Potporodica Salpornithinae, rod Salpornis, sadrži samo indijskog pegavog puzića i afričkog pegavog puzića.

Neki taksonomisti stavljaju plave brgljeze i puziće u veću grupaciju sa carićima i komarcolovcima. Ova superfamilija, (taksonomnski rang) Certhioidea, je bila zasnovana na filogenetskim ispitivanjima upotrebom mitohondrijske i nuklearne DNK, a stvorena je da pokrije kladu četiri porodice koje su uklonjene iz većeg grupisanja ptica pevačica, grmuša.^[1] Čini se da je fosilni zapis za ovu grupu ograničen na nožnu kost rane miocenske ptice iz Bavarske koja je identifikovana kao izumrli predstavnik penjačice Certhioidea, klade koja uključuje puziće, litičare i plave brgljeze. Opisan je kao Certhiops rummeli.^[2] Ime roda potiče od starogrčkog kerthios, male ptice nastanjene na drveću koju su opisali Aristotel i drugi, i latinskog familiaris, poznat ili uobičajen.^[3]

Postoje još dve male porodice ptica sa imenom puzića, koje nisu blisko povezane:

australijski puzići (Climacteridae)
filipinski puzići (Rhabdornithidae)

Litičar je prvobitno opisan u porodici Certhiidae ali se sada smatra kao više blisko povezan sa plavim brgljezima.

Vrste u taksonomskom poretku[uredi | uredi izvor]

Rod Certhia
- Evroazijski puzić ili običan puzić, Certhia familiaris
- Hodžsonov puzić, Certhia hodgsoni
- Smeđi puzić, Certhia americana
- Kratkoprsti puzić, Certhia brachydactyla
- Himalajski puzić, Certhia himalayana
- Sečuanski puzić, Certhia tianquanensis
- Nepalski puzić, Certhia nipalensis
- Sikkim puzić, Certhia discolor
- Humeov puzić, Certhia manipurensis
Rod Salpornis
- Indijski pegavi puzić, Salpornis spilonotus
- Afrički puzić, Salpornis salvadori

Opis[uredi | uredi izvor]

Dužina puzića je od 12 do 18 cm. Njihovi kljunovi su blago zakrivljeni i prilično dugi, koriste se za ispitivanje kore drveta radi traženja insekata i pauka. Često se penju uz stabla drveća po zavojitoj stazi, skačući nogama; prsti su im dugački i vrhovi sa jako zakrivljenim kandžama za hvatanje. Duži repovi Certhia puzića ukrućeni su za upotrebu kao rekvizit tokom penjanja. Njihove pesme i pozivi su tanki i visoki.^[4]

Rasprostranjenost i stanište[uredi | uredi izvor]

Većina vrsta puzića javlja se u Palearktičkom i Indomalajskom području, od Zapadne Evrope do Japana i Indije. Jedna vrsta se javlja u Severnoj Americi od Aljaske do Nikaragve, a druga ima diskontinuiranu distribuciju u podsaharskoj Africi i Indiji. Sve vrste puzića nalaze se u šumskim staništima. Severnije vrste su delimično selice, a za one koje se nalaze u toplijoj klimi smatra se da su stanarice, mada za mnoge vrste nedostaju informacije.^[5]

Ponašanje i ekologija[uredi | uredi izvor]

Puzići su generalno nenametljivi i često su ravnodušni prema ljudima. Javljaju se pojedinačno ili u parovima, ponekad u malim porodičnim grupama. Zajedničko utočište primećeno je kod tri vrste (a može se pojaviti i kod više), pri čemu čak 20 ptica deli rupu za utočište radi očuvanja toplote.^[6]

Puzići se hrane na deblima velikih stabala. Kreću se uz deblo u nizu malih skokova. Lete do dna drveta, a zatim se spiralno penju tražeći plen. Većina njihove ishrane sastoji se od malih beskičmenjaka, uključujući insekte i njihove larve, pauke i pseudoskorpione. U teškim vremenima mogu uzeti semena i plodove, a nekoliko vrsta će posetiti i hranilice za ptice. Zabeležene su vrste u oba roda koje se pridružuju jatima za ishranu mešovitih vrsta.^[6]

Puzići su monogamni i teritorijalni. Gnezda i jaja se razlikuju među rodovima: Certhia puzići obično se gnezde u razmaku između kore drveta i drveta, dok se gnezdo pegavih puzića postavlja u račvu grane.^[6] Inkubacija traje 14 do 15 dana, a mladunčad razviju perje nakon 15 do 16 dana.^[7]

Reference[uredi | uredi izvor]

^ Cracraft, J.; Barker, F. Keith; Braun, M. J.; Harshman, J.; Dyke, G.; Feinstein, J.; Stanley, S.; Cibois, A.; Schikler, P.; Beresford, P.; García-Moreno, J.; Sorenson, M. D.; Yuri, T.; Mindell. D. P. (2004) "Phylogenetic relationships among modern birds (Neornithes): Toward an avian tree of life." p468–489 in Assembling the tree of life (J. Cracraft and M. J. Donoghue, eds.). Oxford University Press, New York. ISBN 0-19-517234-5
^ Manegold, Albrecht (april 2008). „Earliest fossil record of the Certhioidea (treecreepers and allies) from the early Miocene of Germany”. Journal of Ornithology. 149 (2): 223—228. doi:10.1007/s10336-007-0263-9. CS1 održavanje: Format datuma (veza)
^ „Treecreeper Certhia familiaris [Linnaeus, 1758]”. BirdFacts. British Trust for Ornithology (BTO). Pristupljeno 2008-05-20.
^ Mead, Christopher J. (2003). „Holarctic Treecreepers”. Ur.: Perrins, Christopher. The Firefly Encyclopedia of Birds. Firefly Books. str. 538–540. ISBN 1-55297-777-3.
^ Harrap, Simon (2008). „Family Certhiidae (Treecreepers)”. Ur.: Josep, del Hoyo; Andrew, Elliott; David, Christie. Handbook of the Birds of the World. Volume 13, Penduline-tits to Shrikes. Barcelona: Lynx Edicions. str. 166—179. ISBN 978-84-96553-45-3.
^ ^a ^b ^v Harrap, Simon (2008). „Family Certhiidae (Treecreepers)”. Ur.: Josep, del Hoyo; Andrew, Elliott; David, Christie. Handbook of the Birds of the World. Volume 13, Penduline-tits to Shrikes. Barcelona: Lynx Edicions. str. 166—179. ISBN 978-84-96553-45-3.
^ Mead, Christopher J. (2003). „Holarctic Treecreepers”. Ur.: Perrins, Christopher. The Firefly Encyclopedia of Birds. Firefly Books. str. 538–540. ISBN 1-55297-777-3.

Literatura[uredi | uredi izvor]

Mead, Christopher J. (2003). „Holarctic Treecreepers”. Ur.: Perrins, Christopher. The Firefly Encyclopedia of Birds. Firefly Books. str. 538–540. ISBN 1-55297-777-3.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

Treecreeper videos on the Internet Bird Collection

[Cracraft-1] Cracraft, J.; Barker, F. Keith; Braun, M. J.; Harshman, J.; Dyke, G.; Feinstein, J.; Stanley, S.; Cibois, A.; Schikler, P.; Beresford, P.; García-Moreno, J.; Sorenson, M. D.; Yuri, T.; Mindell. D. P. (2004) "Phylogenetic relationships among modern birds (Neornithes): Toward an avian tree of life." p468–489 in Assembling the tree of life (J. Cracraft and M. J. Donoghue, eds.). Oxford University Press, New York. ISBN 0-19-517234-5

[Manegold-2] Manegold, Albrecht (april 2008). „Earliest fossil record of the Certhioidea (treecreepers and allies) from the early Miocene of Germany”. Journal of Ornithology. 149 (2): 223—228. doi:10.1007/s10336-007-0263-9. CS1 održavanje: Format datuma (veza)

[BTO-3] „Treecreeper Certhia familiaris [Linnaeus, 1758]”. BirdFacts. British Trust for Ornithology (BTO). Pristupljeno 2008-05-20.

[0-4] Mead, Christopher J. (2003). „Holarctic Treecreepers”. Ur.: Perrins, Christopher. The Firefly Encyclopedia of Birds. Firefly Books. str. 538–540. ISBN 1-55297-777-3.

[1-5] Harrap, Simon (2008). „Family Certhiidae (Treecreepers)”. Ur.: Josep, del Hoyo; Andrew, Elliott; David, Christie. Handbook of the Birds of the World. Volume 13, Penduline-tits to Shrikes. Barcelona: Lynx Edicions. str. 166—179. ISBN 978-84-96553-45-3.

[HBW-6] v Harrap, Simon (2008). „Family Certhiidae (Treecreepers)”. Ur.: Josep, del Hoyo; Andrew, Elliott; David, Christie. Handbook of the Birds of the World. Volume 13, Penduline-tits to Shrikes. Barcelona: Lynx Edicions. str. 166—179. ISBN 978-84-96553-45-3.

[CJM-7] Mead, Christopher J. (2003). „Holarctic Treecreepers”. Ur.: Perrins, Christopher. The Firefly Encyclopedia of Birds. Firefly Books. str. 538–540. ISBN 1-55297-777-3.

[1]

[2]

[3]

[4]

[6]

[7]

Normativna kontrola
Državne	Izrael Sjedinjene Države Češka
Ostale	Enciklopedija Britanika 2