Ranko R. Radović

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Ranko Radović
Ranko Radović, 2009. godine
Lični podaci
Puno imeRanko Radojičin Radović
Datum rođenja(1952-01-07)7. januar 1952.
Mesto rođenjaBijelo Polje, NR Crna Gora, FNR Jugoslavija
Datum smrti30. jul 2023.(2023-07-30) (71 god.)
Mesto smrtiBijelo Polje, Crna Gora

Ranko Radović (Bijelo Polje, 7. januar 1952Bijelo Polje, 30. jul 2023) bio je srpski pesnik i književnik.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Ranko Radović rođen je u Brezi, kod Bijelog Polja, 7. januara 1952. godine. Tu se školovao i zaposlio kao novinar u fabričkom listu Vunarskog kombinata.

Početkom devedesetih godina dvadesetog veka preselio se u Kanadu gde je bio aktivan kao pesnik u tamošnjoj srpskoj zajednici pri Eparhiji kanadskoj. Uoči referenduma o nezavisnosti Crne Gore 2006. godine, o svom trošku je došao u Bijelo Polje da glasa za opstanak zajedničke države.[1]

Zbirke su mu prevođene na više stranih jezika.[2] Bio je član Srpske književne zadruge i Udruženja književnika Srbije, Republike Srpske i Crne Gore. Dobitnik je više povelja, priznanja i nagrada u zemlji i inostranstvu.[3]

Preminuo je 30. jula u Bijelom Polju posle iznenadnog moždanog udara na tradicionalnom skupu bratstva Radovića iz Donje Morače.[4] Sahranjen je 1. avgusta 2023. godine na Đapanovom Grobu u Banjem Selu kod Bijelog Polja. Opelo su služili Mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije i Episkop budimljansko-nikšićki Metodije uz sasluženje sveštenstva i sveštenomonaštva Mitropolije crnogorsko-primorske i Eparhije budimljansko-nikšićke.[5][6]

Imao je tri sina: Ivana, Mirka i Zorana.[7]

Dela[uredi | uredi izvor]

  • Hristanište (2002)
  • Vajanje svetlosti (2003)
  • Nježje (s pogovorom Duška Babića, 2007)
  • Strahor (2011)
  • Evinost (2011)
  • Sretilje (2020)
  • Rv (2022)
  • Vijenci sunca (2022)

Reference[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]