Rodenov muzej

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Rodenov muzej
Musée Rodin
Osnivanje1919.
LokacijaPariz
Francuska
Broj predmeta6.600 skulptura, 8.000 crteža
8.000 starih fotografija i 7.000 umetničkih predmeta
Adresahotel Biron, Rue de Varenne
Villa des Brillants, Medon, Senski visovi
Rodenov muzej

Rodenov muzej je muzej u Parizu, u Francuskoj, otvoren 1919. godine. Prvenstveno je posvećen delima francuskog vajara Ogista Rodena. Ima dva lokaliteta: hotel Biron i okolno zemljište u centralnom Parizu, kao i Villa des Brillants u Medonu, Senski visovi, neposredno izvan Pariza u Rodenovom starom domu. Kolekcija obuhvata 6.600 skulptura, 8.000 crteža, 8.000 starih fotografija i 7.000 umetničkih predmeta. Muzej godišnje primi 700.000 posetilaca.

Dok je živeo u Villa des Brillants-u, Roden je upotrebio Hotel Biron kao svoju radionicu od 1908, a potom je celokupnu kolekciju skulptura, sa slikama Vinsenta van Goga, Kloda Monea i Pjera Ogist Renoara koje je stekao, poklonio francuskoj državi pod uslovom da zgrade pretvore u muzej posvećen njegovim delima. Rodenov muzej sadrži većinu Rodenovih značajnih kreacija, poput Mislioca, Poljupca i Kapije pakla. Mnoge njegove skulpture izložene su u prostranom muzejskom vrtu. Muzej obuhvata sobu posvećenu delima Kamij Klodel i jednu od dva odlivke njene skulpture Zrelo doba.

Vrtovi oko zgrade muzeja sadrže mnoge poznate skulpture u prirodnom okruženju. Iza zgrade muzeja nalazi se malo jezero i restoran. Pored toga, Varen, obližnja stanica Metroa, na platformi sadrži neke od Rodenovih skulptura. Do zgrade se može doći Metroom (linija 13), železnicom RER (Réseau Express Régional) (linija C: Invalidi) i autobusima (69, 82, 87, 92).

Stalne kolekcije[uredi | uredi izvor]

Musée Rodin, Paris.

Skulpture[uredi | uredi izvor]

Poljubac, Ogist Roden, 1889

Rodenove skulpture delo su umetnika koji je odlučio da prkosi normama svog vremena. Među delima iz mladosti Čovek slomljenog nosa pojavljuje se u neskladu sa savremenim estetskim normama, dok Bronzano doba odbacuje savremene mehanizme fizičkog izražavanja. Ovo odsustvo profesionalizma, poput golotinje Mislioca ili Adama i Eve, garantuje bezvremenost Rodenovih dela.

Umetnik se takođe izdvaja monumentalnim aspektom nekih svojih dela: Balzak, Građani iz Kalea ili impresivne, nedovršene Kapije pakla, koje sadrži mnoge elemente koji predstavljaju glavna Rodenova dela (Mislilac, Ugolino, Poljubac ili Tri sablasti).

Crteži[uredi | uredi izvor]

Grafička kolekcija u Rodenovom muzeju sadrži oko 7.000 crteža. Mogu se povezati s različitim stilovima i periodima: pejzaži, fantastična dela inspirisana Danteom ili Bodlerom, brojni erotski aktovi ili čak portreti.

Fotografija[uredi | uredi izvor]

Rodenov muzej čuva važnu kolekciju od 25.000 fotografija. Među njima je 7.000 prikupio sam Roden. Umetnik je zaista pokazao veliko interesovanje za ovu nauku i umetnost i sarađivao je s mnogim fotografima, kao što su Ežen Drue, Žak-Ernest Buloz, Adolf Braun ili Edvard Štajhen.

Predmeti i teme su raznoliki, Rodenovi lični albumi svedoče o njegovim interesovanjima i umetničkim izvorima, dok portreti i novinske fotografije ilustruju njegovo delo i njegov život. Iznad svega, ove fotografije su sjajan izvor da se sazna šta se dešavalo u studiju između 1877. i Rodenove smrti 1917. godine.

Soba Kamij Klodel[uredi | uredi izvor]

Zrelo doba Kamija Klodela (1898). Bronzani odlivak iz 1913. izložen je u sobi Klodel.

Soba Kamij Klodel sadrži dela kao što su odlivak iz 1913. za Zrelo doba (1898), Talas (1897), Sakountala (1905) i odlivak biste Rodena iz 1892. (1888—1989).

Klodel, student i model Rodena, a ubrzo i njegova saradnica i ljubavnica, s Rodenom je radila od 1884. do ranih 1890-ih. U bliskim su kontaktima bili do 1899.

Roden kao kolekcionar[uredi | uredi izvor]

Tokom poslednjih dvadeset godina svog života, dok je živeo u Medonu, Roden je započeo formiranje kolekcije drevnih umetničkih dela iz Egipta, Grčke i Rima, kasnije i s Dalekog istoka. Kako je kolekcija rasla, različiti komadi zauzimali su studio i njegovu kuću, uz odlivke prema antičkim statuama. Kako je Rodenova slava rasla, provizije koje je dobijao omogućavale su mu da nastavi popunjavanje svoje kolekcije, dostigavši preko 6.000 dela 1917. godine.

Pored toga, Rodenova prijateljstva i ukusi doveli su ga do okruženja delima realista (Teodul Ribo, Alfred Rol) i simbolista (Ežen Karier, Šarl Kote…). Nizom razmena s prijateljima umetnicima, Roden je sakupio umetnička dela Žila Dalua, Alesandra Falgiera ili Žan-Pol Lorena. Takođe je realizovao važne kupovine: tri Van Gogove (uključujući Otac Tangi, kraj 1887), Renoarov Akt na sunčevoj svetlosti i Moneovo Prelepo ostrvo.

Privremene izložbe[uredi | uredi izvor]

Privremene izložbe posvećene Rodenu[uredi | uredi izvor]

  • La sculpture dans l’espace, Rodin, Brâncuși, Giacometti (novembar 2005 — februar 2006): 82.000 posetilaca
  • Rodin et les danseuses cambodgiennes, sa dernière passion (jun 2006 — septebar 2006): 91.000 posetilaca
  • Rodin, les figures d’Eros (novembar 2006 — mart 2007): 84.000 posetilaca
  • Camille Claudel, une femme, une artiste (april 2008 — jul 2008): 150.000 posetilaca
  • La Passion à l’œuvre, Rodin et Freud, collectionneurs (oktobar 2008 — februar 2009)
  • Corps et décors. Rodin et les arts décoratifs (april 2010 — avgust 2010)
  • Rodin. Laboratoire de la création (novembar 2014 — septembar 2015)

Izložbe savremene umetnosti[uredi | uredi izvor]

Organizovane su izložbe savremene umetnosti, kao što je to učinjeno već 1949. godine kada je u muzeju Roden održan prvi Sajam mladih skulptora. Umetnici poput Antoni Karo, Ežen Dodenj, Etjen Bosi izlagali su u muzeju. Bil Viola, Adel Abdesemed i Mirčea Kantor pozvani su da prikažu video zapise u parku za «Noć muzeja». U 2010. godini izložena su umetnička dela belgijskog umetnika Vima Delvoja, kao i program video-performansi umetnika kao što su Vito Akonči, Sanja Iveković, Marina Abramović i Mona Hatum. Izložba Henri Mura, posvećena njegovom ateljeu i malim skulpturama, trajala je od oktobra 2010. do februara 2011.

Lokacije muzeja[uredi | uredi izvor]

Hotel Biron, Pariz[uredi | uredi izvor]

Rodenov muzej, prvi put otvoren za javnost 4. avgusta 1919, bio je smešten u vili, koja se ranije zvala hotel Peyrenc de Moras, dizajniran u linijama klasične arhitekture i ukrašen štukaturama. Izgrađen je u ulici Rue de Varenne, između 1727. i 1732. godine. Od 1788. hotel je promenio niz vlasnika i stanara. 1820. vojvotkinja od Harosta prodala je celo imanje trima monahinjama koje su pripadale verskoj zajednici, Društvu Presvetog Srca Isusovog. Otvoren je internat za devojke a ukrasi su se postepeno prodavali. Između 1820. i 1904. na imanju je izgrađeno nekoliko zgrada, posebno Kapela, koju je projektovao arhitekta Žan Žust Gustav Liš 1876.

Društvo je raspušteno 1904. zbog zakona o „verskim redovima“ koji je podrazumevao odvajanje crkve i države i koji je zabranjivao verski redovima da obučavaju. Sestre su deložirane, a imanje je stavljeno na prodaju. U iščekivanju kupca stanarima je bilo dozvoljeno da zauzmu zgradu. Među njima mogu se naći nekoliko umetnika: Žan Kokto, Anri Matis, Izadora Dankan, Rajner Marija Rilke (čija je buduća supruga Klara Vesthof živela u hotelu i prva Rodenu pričala o imanju). Tako je 1908. vajar iznajmio četiri prizemne sobe da bi ih koristio kao svoj atelje. Od 1911. pa nadalje zauzeo je celu zgradu. Godine 1911. kada se francuska država obavezala da će kupiti hotel Biron, Roden je počeo da pregovara s njom. Umetnik je zvanično najavio svoju nameru da sva svoja dela donira francuskoj državi, kao i svoje crteže i svoju kolekciju antikviteta, pod uslovom da država čuva sve ove kolekcije u hotelu Biron, koji će u zamenu postati Rodenov muzej uz pravo da tamo živi ceo svoj život.

Francuska skupština je 1916. usvojila zakon kojim se državi dozvoljava da prihvati donacije, i zgradu i njegovu baštu dodelili su muzeju. Leons Benedit je postavljen za izvršioca vajara: njegovi zadaci su bili da upravlja Rodenovim umetničkim nasleđem i da nadgleda organizaciju budućeg muzeja.

Hotel Biron, koji je 1926. naveden kao istorijski spomenik, pretrpeo je velike radove na renoviranju i restauraciji kako bi se bolje potvrdila njegova uloga muzeja. Najnovija je bila restauracija započeta 2012, a završena 12. novembra 2015, na Rodenov 175. rođendan. Obnova je koštala 16 miliona evra (17,4 miliona dolara), a francuska ministarka kulture Fler Pelerin pozdravila je to kao „moralnu dužnost”.[1]

Rodenov muzej u Medonu[uredi | uredi izvor]

Roden je 19. decembra 1895. kupio kuću u stilu Luja XIII u cigli i kamenu, izgrađenu na visovima Medona i nazvanu „La Villa des Brillants“. Godine 1900. Roden je tamo zaposlio skoro 50 ljudi, uključujući svoje pomoćnike, radnike i livce, i iako je nastavio svakodnevno da odlazi u svoje pariske studije, njegov glavni kreativni rad obavljao se u Medonu. Mesto je ubrzo postalo glavno mesto za privlačenje prijatelja, poštovalaca ili poznatih ličnosti iz Francuske ili inostranstva. Takođe su u Medonu Roden i njegova supruga Roz Bere izabrali da budu sahranjeni.

Posle Rodenove smrti, vila i studio takođe su postali muzej, otvoren tri dana u nedelji. Posetioci mogu otkriti atmosferu studija i mesto gde je Roden voleo da živi i radi. Muzej je otvoren 1948.

Galerija[uredi | uredi izvor]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ The Associated Press (5. 11. 2015). „Rodin Museum in Paris Reopens After 3-Year Facelift”. New York Times. Arhivirano iz originala 8. 11. 2015. g. Pristupljeno 12. 4. 2018. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Chevillot, Catherine; Marraud, Hélène; and Pinet, Hélène (2014) Rodin: The Laboratory of Creation. Translated by John Adamson. Dijon: Éditions Faton. ISBN 9782878442007.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]