Saborna crkva u Podgorici

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Saborni hram u Podgorici
Osnovni podaci
TipSaborni hram
JurisdikcijaSrpska pravoslavna crkva
EparhijaMitropolija crnogorsko-primorska
Osnivanje1993.
PosvećenHristovom vaskrsenju
Arhitektura
ArhitektaPredrag Ristić
StilSrpsko-vizantijski
Lokacija
Mesto Podgorica
DržavaCrna Gora
Ktitorski živopis. Amfilohije Radović Hristu predaje hram. Iza su tri patrijarha, carigradski, srpski i ruski

Hram Hristovog vaskrsenja u Podgorici je glavni i najveći pravoslavni hram u Podgorici.

Kao saborna crkva, središnji je hram Mitropolije crnogorsko-primorske Srpske pravoslavne crkve.

Istorijat[uredi | uredi izvor]

Realizaciju predratnog plana Mitropolije crnogorsko-primorske i Crkvene opštine Podgorica da se gradi Saborni hram u staroj Podgorici, onemogućio je Drugi svjetski rat. U poslijeratnom vremenu, zemljište na kome je bila namjera da se sagradi hram komunističke vlasti su jednostrano izuzele iz vlasništva Crkve. Zahtjev da se gradi Saborni hram u Podgorici na starom metohu manastira Hilandara, na crkvenom zemljištu u Momišićima, podnijet od strane Mitropolije crnogorsko – primorske nije nikako mogao da se uklopi u predloženi Detaljni urbanistički plan ovog dijela grada, jer je opštinski pristup rješavanju problema oko izgradnje hrama bio potpuno suprotan duhu crkvene gradnje.

Arhitekta dr Predrag Ristić je po blagoslovu Mitropolita crnogorsko-primorskog Amfilohija, uradio idejno rješenja hrama. Poslije dugih usaglašavanja i dobijanja odobrenja od nadležnih vlasti, sa blagoslovom mitropolita Amfilohija, saborni hram Vaskrsenja Hristovog u Podgorici počeo je da se gradi 1993. godine.

Dana 9. avgusta 1993. osvećen je kamen temeljac budućeg sabornog hrama Vaskrsenja Hristovog. Arhiepiskop Carigrada i Patrijarh Vaseljenski g. Vartolomej zajedno sa Arhiepiskopom Pećkim i Patrijarhom Svesrpskim g. Pavlom, položili su u pripremljenom mjestu ukopanom ispod Časnog Krsta prvo Povelju a potom kamen temeljac. Poslije ovog istorijskog čina, koji je Podgorica i Crna Gora čekala još od prije Drugog svjetskog rata, sa bine postavljene na iskopanim temeljima hrama, vjernicima i sveštenstvu obratili su se patrijarsi Vartolomej i Pavle, izaslanik patrijarha Aleksija Drugog Moskovskog i cijele Rusije protojerej Vasilije Tarasjev i mitropolit Amfilohije.

Na temeljima hrama Hristovog vaskrsenja na starom Hilandarskom metohu u Momišićima, u 9 sati, 18. maja 1994, dva Patrijarha, arhijereji i brojno sveštenstvo započeli su služenje Saborne Svete Liturgije, najdjelotvornije i najživotvornije pokazujući suštinski smisao duhovnog jedinstva dvaju bratskih pravoslavnih naroda. U vaskršnjem vremenu, na kraju službe prve Svete arhijerejske liturgiju na mjestu gdje se podiže novi hram, posvećen Hristovom vaskrsenju besjedili su Mitropolit Crnogorsko-primorski G. Amfilohije i Patrijarh moskovski i cijele Rusije, gospodin Aleksije Drugi.

O važnosti i sabornom karakteru hrama Hristovog vaskrsenja u Podgorici govore i posjete visokih predstavnika pravoslavne vaseljene koje su po prvi put u istoriji posjetile Crnu Goru. Pored prvog po časti patrijarha u Pravoslavnoj crkvi Njegove Svesvetosti Vartolomeja, Patrijarha Vaseljenskog, koji je osvetio temelje hrama, i Njegove Svetosti blaženopočivšeg Patrijarha Moskovskog i Sveruskog Alekseja II u čijoj je sveštenoj pratnji bio tadašnji Mitropolit Smolenski Kiril, sadašnji ruski patrijarh, i drugi patrijarsi i arhiepiskopi pravoslavni posjetili su hram Vaskrsenja u toku njegove gradnje.

Papa i Patrijarh aleksandrijski, koji nosi i titulu Sudija vaseljene, Petar VII, sa svojom pratnjom od tri mitropolita posjetio je hram 4. maja 2002. godine. U toku posjete sabrao se veliki broj Podgoričana da uzme blagoslov ovoga jerarha iz drevne aleksandrijske crkve koju je osnovao sveti apostol i jevanđelist Marko, a koja u diptihu pomjesnih pravoslavnih crkava zauzima drugo mjesto.

Arhiepiskop atinski i sve Jelade Hristodul sa svojom visokom delegacijom od četiri mitropolita posjetio je hram 11. septembra 2001. godine. Tom prilikom Blaženjejši Arhiepiskop Hristodul darovao je u ime Atinske Arhiepiskopije petnaest miliona drahmi za izradu ikonostasa u hramu.

Njegova Svetost Arhiepiskop Pećki Mitropolit Beogradsko-karlovački i Patrijarh Srpski Irinej, nekoliko mjeseci nakon izbora na tron Svetoga Save u toku posjete Mitropoliji Crnogorsko primorskoj o Lučindanu 2010. godine, posjetio je i Saborni hram u Podgorici.

Tom prilikom Njegova Svetost Patrijarh Irinej prisustvovao je svečanoj Duhovnoj Akademiji u prepunoj kripti hrama, povodom slave cetinjske bogoslovije praznika Svetog Petra Cetinjskog.

Veliki broj uglednih episkopa Ruske pravoslavne crkve posjetio je Saborni hram u Podgorici. Blaženopočivši Mitropolit Volkolamski Pitirim, zatim Predsjednik Odjeljenja spoljnjih crkvenih Veza Ruske pravoslavne crkve Mitropolit Volkolamski Ilarion, arhiepiskop ekaterniburški Vikentije, arhiepiskop Krasnojarski Antonije, arhiepiskop Grodnjenski i Volkoviski Artemije iz Bjelorusije, Arhiepiskop Mukačevski i Užgorodski Teodor iz Ukrajine i drugi.

Po utemeljenju Sabornog hrama počinje i proslavljanje najradosnijeg praznika Roždestva Hristova. Najprije se počinju nalagati badnjaci na Badnje veče u iskopanoj rupi temelja i buduće kripte, a zatim po završetku grubih radova u kripti posvećenoj Svim svetim počinje i služenje Svete Liturgije na Božić, a nalaganje badnjaka pred Sabornim hramom u toku njegove gradnje postaje najmasovnije godišnje okupljanje naroda u Podgorici i Crnoj Gori.

Kako se hram građevinski uzdizao, tako su i Bogosluženja u njemu postajala sve češća i sve brojnija. Sa stvaranjem uslova, završetkom grubih građevinskih radova, a naročito sa ukrašavanjem i privođenjem kraju radova u kripti hrama, kod ljudi počinje sve češće da se razvija želja da se krste i da se vjenčaju pod svodovima ovog veličanstvenog hrama. Tako je do dana osvećenja Hrama u njemu kršteno 900 duša i stupilo u Svetu Tajnu Braka 700 bračnih parova.

Sa završetkom građevinskih i privođenjem kraju umjetničkih radova u kripti Svih Svetih dobija se jedan poseban prostor za kojim je crkveni život u Podgorici vapio godinama. Kripta posvećena Svim Svetim, sa površinom od oko 1000 m², postaje centralno mjesto proslave svih značajnih događaja duhovnog života Podgorice i Mitropolije.

Od 2008. godine u kripti počinje redovno nedeljno i praznično Bogosluženje na kojem se sabira veliki broj vjernika, a blagoslovom Visokopreosveštenog Mitropolita Amfilohija zbog duhovnih potreba vjernog naroda uvećava se i broj sveštenoslužitelja pri Sabornom hramu.

Na velikim prazničnim službama na Vaskrs, Božić, Bogojavljenje i praznik Svetog Simeona Mirotočivog bila su česta rukopoloženja u čin prezvitera i đakona. U hramu Vaskrsenja bilo je petnaest prezviterskih i đakonskih rukopoloženja, kao i episkopska hirotonija igumana ostroškog Jovana Purića 4. jula 2004. godine, kojom je obnovljena drevna titula episkopa Dioklijskog.

Toga dana je Svetu Sabornu Liturgiju u hramu Vaskrsenja Hristovog služio Patrijarh Srpski Pavle uz sasluženje Mitropolita Amfilohija i još dvanaest episkopa naše pomjesne Crkve, mnoštva prezvitera i đakona i nekoliko hiljada vjernog naroda.

Najveći molitveni skup koji se dogodio pred Sabornim hramom u godinama njegove gradnje je moleban za spas Kosova i Metohije održan februara 2008. godine.

Osim bogoslužbenih sabranja, u kripti se počinju održavati i drugi duhovni sadržaji: Svetosavske i druge duhovne akademije, predavanja, koncerti duhovne muzike, dječji programi, promocije knjiga i dr.

Duhovni život koji se gradio zajedno sa fizičkom izgradnjom hrama Vaskrsenja imao je mnogobrojne plodove. U skromnim prostorijama pored hrama u toku njegove gradnje odvijale su se aktivnosti: bratstva pravoslavne omladine Sveti Simeon Mirotočivi, vjeronauke za djecu i omladinu, kursevi stranih jezika, dječjeg hora i hora Sveti Marko. Pri hramu je 2010. godine otvorena i prva Narodna kuhinja u Crnoj Gori.

Kripta je osvećena u Nedelju Svih Svetih 2013. godine. Činom osvećenja i svetom Arhijerejskom Liturgijom je načelstvovao Arhiepiskop Cetinjski Mitropolit Crnogorsko-primorski Amfilohije uz sasluženje Episkopa Budimljansko-nikšićkog Joanikija, Pološko-kumanovskog Joakima, mnoštva prezvitera i đakona i prepunom kriptom naroda Božjega.

Osvećenjem hrama Hristovog vaskrsenja 7. oktobra 2013. godine, na starom hilandarskom metohu, koji vjekovima čuva uspomenu na velike ktitore, srpski i svetogorski duh, ispuniće se još jedan zavjet naših predaka. Sveti Simeon Mirotočivi, kao rodonačelnik Svetorodne loze Nemanjića, osnivač i graditelj manastira Hilandara kome je darivao i posjede u mjestu svoga rođenja, u divnom podgoričkom hramu Hristovog vaskrsenja, i u njegovoj liturgijskoj pjesmi, na svojoj očevini, proslavljajući svoj devetstoti rođendan, nastavlja da živi i traje u molitvenom podvigu i trudu naroda čiji je vječni, neodstupni i neumorni zastupnik pred Bogom Tvorcem vaseljene.

„Hram Hristovog vaskrsenja u Podgorici, pored svoje suštinske namjene, pored vaskrsavanja njime svega onoga što je hrišćansko predanje ostavilo kroz vjekove na ovim našim prostorima, pored obnavljanja pamćenja na život Crkve Hristove od apostolskih vremena pa sve do našeg vremena, pored cilja da treba da sabira oko sebe i u sebi bližnje i daljne, ima jednu suštinsku funkciju i suštinsko značenje - on jeste i treba da bude poziv na pomirenje“, kazao je Mitropolit Amfilohije u izjavi Radiju „Svetigora“.

Galerija[uredi | uredi izvor]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Izvori[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]