Svetko Kovač

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Svetko Kovač
Lični podaci
Datum rođenja(1951-11-19)19. novembar 1951.(72 god.)
Mesto rođenjaZovi Do kod Nevesinja, FNRJ
Profesijavojno lice
Vojna karijera
SlužbaJugoslovenska narodna armija
Vojska Jugoslavije
Vojska Srbije i Crne Gore
Vojska Srbije
19742005
ČinGeneral-major
Učešće u ratovimaNATO bombardovanje SRJ
Direktor VBA
Period20042014.
NaslednikPetar Cvetković

Odlikovanja
Orden Vojske Jugoslavije
Orden za vojne zasluge sa zlatnim mačevima Orden zasluga za narod sa srebrnim zracima Orden narodne armije sa srebrnom zvezdom
Orden za vojne zasluge sa srebrnim mačevima

Svetko Kovač (Zovi Do kod Nevesinja, 19. novembar 1951) je penzinonisani general-major Vojske Srbije i Crne Gore. Bivši je direktor Vojnobezbednosne agencije.[a]

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rođen 19. novembra 1951. godine u selu Zovi Do, opština Nevesinje, od oca Vidaka i majke Stane. Osnovnu školu je završio 1966. godine a gimanziju 1970. godine. Nakon završene gimazije upisuje Vojnu akademiju u Beogradu smer oklopne i mehanizovane jedinice. Akademiju završava 1974, kada je proizveden u čin potporučnika, i raspoređen na dužnost komandira 2. voda 2. tenkovske čete 1. oklopnog bataljona u 329. oklopnoj brigadni. Sledeće 1975. unapređen je u čin poručnika i postavljen za komandira izviđačkog voda u istoj brigadi 7. armije. Na ovoj dužnosti nalazio se godinu dana i već 1976. prekomandovan je na dužnost oficira u 1. vodu oficirske čete, oficirskog bataljona u Gardijskoj brigadi. Tokom službovanja u gardi unapređen je u čin kapetana i bio je ordonans predsednika Tita i lični pratilac Jovanke Broz. Od 1980. godine je na dužnosti načelnika bezbednosti 1. gardijskog oklopnog puka 1. proleterske gardijske pešadijske divizije u sastavu 1. armije. Na ovoj dužnosti provodi šest godina i 1984. unapređen je čin majora. Godine 1986. premešten je za referenta bezbednosti u istoj diviziji i na ovoj dužnosti se zadržao godinu dana. Naredne 1987. promenio je dve dužnosti. Prvu dužnost referenta za operativne poslove u Kontraobaveštajnoj grupi pri komandi 1. armije obavljao je kratkotrajno a već iste godine premešten je za pomoćnika načelnika i unapređen u čin potpukovnika. U tom periodu započinje školovanje u Komando-štabnoj školi taktike Kopnene vojske na smeru za vojnu bezbednost. Usavršavanje završava 1989. godine i premešten je za pomoćnika načelnika Kontra-obaveštajne grupe 1. vojne oblasti. Iste godine usledila je nova dužnost i premeštaj na funkciju načelnika kabineta u komandi 1. vojne oblasti. Vršilac dužnosti pomoćnika načelnika Organa bezbednosti Komande 1. vojne oblasti postaje 1991. godine. Naredne 1992. je vršilac dužnosti pomoćnika načelnika Odelenja bezbednosti u Sektoru za bezbednosno-obašetajne poslove u Komandi 1. armije. Sledeće 1993. je pomoćnik načelnika Odelenja bezbednosnog Sektora za bezbednosno-obašetajne poslove u Komandi 1. armije. Godine 1994. postavljen je za načelnika Odseka za kontraobaveštajne odelenja bezbednosti Komande 1. armije. Nakon dve godine 1996. imenovan je na dužnost načelnika Odeljenja bezbednosti u Saveznom ministarstvu odbrane. Dužnost će obavljati pet godina do 2001. je upućen u 45. klasu Škole nacionalne odbrane na generalštabno usavršavanje. Po završetku usavršavanja postavljen je za zamenika načelnika Uprave bezbednosti Generalštaba. Reorganizacijom u Generalštabu dotadašnja uprava Bezbednosti je preimenovana u Vojno-bezbednosnu agenciju. Od 2004. je postavljen za vršioca dužnosti direktora VBA i unapređen je čin general-majora. Naredne 2005. je penzionisan ali je potvrđen na istoj dužnosti. Funkciju direktora VBA obavljao je do 2014. godine.[1]

Nagrade i priznanja[uredi | uredi izvor]

Nosilac je više ordena, medalja, među kojima se ističu: Orden za vojne zasluge sa srebrnim mačevima (1976), Orden zasluga za narod sa srebrnom zvezdom (1980), Orden narodne armije sa srebrnom zvezdom (1985), Orden za vojne zasluge sa zlatnim mačevima (1990) i Orden Vojske Jugoslavije prvog stepena (2000).

Unapređenja u činove[uredi | uredi izvor]

Potporučnik Poručnik Kapetan Kapetan prve klase Major Potpukovnik Pukovnik General-major
1974. 1975. 1978. 1980. 1984. 1988. 1993. 2004.

Bibliografija[uredi | uredi izvor]

Knjige[uredi | uredi izvor]

  • Vojna služba bezbednosti u Srbiji, Beograd 2013. (koautor sa I. Popović Grigorov).
  • Slučaj Ranković: iz arhiva KOS-a, Beograd 2014. i 2016. (koautor sa B. Dimitrijević i I. Popović Grigorov).
  • Enigma i rat u Jugoslaviji, Beograd 2017.
  • Oficir sa pet dosijea, Beograd 2019.
  • Nevesinje: monografija, Beograd 2019. (koautor sa grupom autora).
  • Tajni dosije Ranković: Iz arhive UDBE I KOS-a. Prvi deo, Beograd 2020.
  • Tajni dosije Ranković: Iz arhive UDBE I KOS-a. Drugi deo, Beograd 2020.
  • Slučaj Nikoliš: zloupotreba političke moći, Beograd 2023.

Dokumentarni filmovi i emisije[uredi | uredi izvor]

Napomene[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Od 2006. godine bio je direktor Vojnobezbednosne agencije Srbije nakon izlaska Crne Gore iz državne zajednice.

Reference[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Antić, Boško; Tomanović, Radovan; Fezer, Branko; Škrbić, Petar (2012). Generali i admirali Srbije 1981-2011. Beograd: Klub generala i admirala. ISBN 978-86-915585-0-5. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]