Senat Kraljevine Jugoslavije

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Zgrada Senata Kraljevine Jugoslavije

Senat Kraljevine Jugoslavije je bio gornji dom Narodnog predstavništva Kraljevine Jugoslavije. Donji dom je bila Narodna skupština.

Sastav[uredi | uredi izvor]

Senat su sastavljali senatori: od kralja imenovani i birani.

Senator nije mogao biti mlađi od četrdeset godina. Broj biranih senatora se određivao zakonom, a toliki isti broj je mogao imenovati kralj. Niko nije mogao biti senator i narodni poslanik u isto vreme.[1]

Mandat biranih senatora je trajao šest godina. Svake tri godine Senat se obnavljao izborima novih članova za jednu polovinu biranih senatora. Mandat senatora od kralja imenovanih je trajao šest godina. Oni su se mogli na predlog predsednika Ministarskog saveta razrešiti ove dužnosti usled fizičke nesposobnosti ili ako su sudom osuđeni za krivična dela. Imenovani senatori, ako su bili aktivni državni činovnici, nisu mogli zadržati činovnički položaj.

Senat se sastajao kad i Narodna skupština i prestajao raditi kad i ona. Senat je sam ispitivao urednost mandata biranih senatora i odlučivao o njima.[2]

Izbor senatora[uredi | uredi izvor]

Izbor senatora se vršio po izbornim jedinicama. Svaka banovina je predstavljala po jednu izbornu jedinicu. Grad Beograd sa svojim upravnim područjem obrazovao je takođe jednu posebnu izbornu jedinicu. U svim izbornim jedinicama birao se po jedan senator na svakih 300.000 stanovnika. Ako bi višak stanovnika bio veći od 150.000 onda bi se birao po još jedan senator. Grad Beograd sa svojim upravnim područjem birao je jednog senatora.

Pravo biranja senatora su imali: narodni poslanici svih srezova odnosno svih mesta dotične banovine, svi banski većnici dotične banovine i svi predsednici (načelnici) opština te banovine. Na teritoriji uprave grada Beograda pravo biranja su imali: narodni poslanici za upravno područje grada Beograda, predsednici i potpredsednici opština beogradske, zemunske i pančevačke, Opštinski odbor grada Beograda i po pet odbornika opštine zemunske i pančevačke koje opštinski odbori izaberu iz svoje sredine.[3]

Senatori[uredi | uredi izvor]

Izbori za Senat:

Kralj je na osnovu člana 50 Ustava ukazom 9. januara 1932. postavio 28 senatora.[traži se izvor]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Član 50. Ustava Kraljevine Jugoslavije (1931)
  2. ^ Članovi 51—53. Ustava Kraljevine Jugoslavije (1931)
  3. ^ Članovi 4, 5. i 8. Zakona o izboru senatora (1931)
  4. ^ "Vreme", 7. feb. 1938, str. 1. digitalna.nb.rs

Literatura[uredi | uredi izvor]