Pređi na sadržaj

Siniša Paunović

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Siniša Paunović
Datum rođenja(1903-08-25)25. avgust 1903.
Mesto rođenjaČačak, Kraljevina Srbija
Datum smrti9. april 1995.(1995-04-09) (91 god.)
Mesto smrtiBeograd, Savezna Republika Jugoslavija

Siniša Paunović (Čačak, 25. avgust 1903[1]Beograd, 9. april 1995)[2] bio je novinar, književnik, prevodilac sa bugarskog jezika, kolekcionar likovnih dela i značajne dokumentarne građe.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Siniša Paunović je rođen 25. avgusta 1903. godine u Čačku u mnogočlanoj i siromašnoj porodici Svetozara Paunovića i Radojke Punović. Sinišin otac Svetozar je bio kafedžija, ali zapada u dugove zbog kojih je izgubio kafanu. Nakon gubitka kafane, Svetozar se zapošljava kao priučeni telefonista na pošti i železnici. Sinišina majka, Radojka Milošević, bila je ćerka bogatog opančara Vasilija. Nakon očevog bankrotstva Radojka napušta gimnazijsko školovanje i za život zarađuje baveći se ručnim radom. Udaje se za Svetozara 1898. godine.[3].

Obrazovanje i rad[uredi | uredi izvor]

Siniša Paunović osnovnu školu i gimnaziju završava u rodnom mestu, a 1922. godine po očevoj želji upisuje se na Građevinski fakultet u Beogradu. Nakon dve godine studiranja zaključuje da ga daleko više privlači književnost i pisanje kojim je počeo da se bavi još pre dolaska u Beograd. Svoju karijeru novinara započinje u dnevnom listu „Politika[1]. U „Politici“ je radio od 1926. do 1971. godine, a nakon odlaska u penziju nastavio je da radi kao honorarni saradnik ovog lista. Uporedo sa novinarskim radom, studirao je istoriju književnosti na Filozofskom fakultetu u Beogradu. Diplomirao je 1933. godine.

Pred Drugi svetski rat bio je dopisnik „Politike“ iz Bugarske. U nemogućnosti da se vrati u zemlju, našao se prvo u Rusiji, da bi zatim preko Turske i Sirije stigao u Palestinu, u Jerusalimu se pridružio izbegličkoj kraljevskoj vladi, u nadi da će se njegovo putovanje završiti odlaskom u London. Međutim, zbog nesuglasica sa Jovanom Đonovićem, vladinim delegatom na Srednjem istoku, interniran je na jug Afrike, u Kejptaunu, gde je ostao do kraja rata.[4]

Po završetku rata vratio se u Jugoslaviju i na predlog tadašnjeg direktora „Politike“, Vladislava Ribnikara, ponovo se zaposlio u svojoj redakciji na mestu urednika Beogradske hronike. Od tada, neumorno piše o mnogim ličnostima i temama iz sveta kulture, nauke i umetnosti, održavajući prisne veze sa brojnim umetnicima, kulturnim i javnim radnicima. Kao novinar i pisac bio je aktivan i nakon penzionisanja, sve do smrti 9. aprila 1995. godine.[5] COBISS.SR 1024047031

Bio je prvi muž glumice SNP Sofije Perić-Nešić.[2]

Dela Siniše Paunović[uredi | uredi izvor]

  • Iz kutova duše, 1927.
  • Pesnikove molitve, 1928.
  • Oni i mi, 1930.
  • Takmaci, 1931.
  • Na raskršću, 1932.
  • Manastir Nikolje u Ovčarskoj-kablarskoj klisuri, 1936.
  • Krvava pravoslavna litija u Beogradu: na dan 19. jul 1937 godine, 1937.
  • Pusta zemlja, 1948.
  • Pisci izbliza, 1958.
  • Crne priče, 1959.
  • Tragom njihovog detinjstva, 1959.
  • Srbija koje nema, 1971.
  • Dobrica govori, 1980.
  • Drainac pesnik i boem, 1981.
  • Bora Stanković i Branislav Nušić iza zavese, 1985.
  • Prisine, 2003.
  • Kada su letele kamilavke, 2006.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b Milisavac, Živan, ur. (1984). Jugoslovenski književni leksikon (2. izd.). Novi Sad: Matica srpska. str. 603. 
  2. ^ a b „PAUNOVIĆ Siniša”. snp.org.rs. Pristupljeno 16. 1. 2023. 
  3. ^ Gradska biblioteka Vladislav Petković Dis http://www.cacak-dis.rs/. Pristupljeno 12. 10. 2016.  Nedostaje ili je prazan parametar |title= (pomoć)
  4. ^ Kad su letele kamilavke / Siniša Paunović ; [predgovor Vladimir Dimitrijević]. - 1. izd. - Čačak : Gradska biblioteka "Vladislav Petković Dis" : Porodica Paunović, 2006 (Čačak : Grafika Jureš). - 262 str. : fotogr. ; 21 cm. - (Zavičajna biblioteka "Vrela" ; knj. 7); Str. 255-259: Siniša Paunović - svedok istorije / Marija OrbovićCOBISS.SR 136865804
  5. ^ Siniša Paunović : (1903—1995) / Marija Orbović. - Čačak : Narodni muzej, 2001 (Čačak ; [b. i.]). - Str.155-184 ; 26 cm Rezimei na engleskom i farncuskom jeziku. - P. o.: Zbornik radova Narodnog muzeja Čačak; 31, 2001