Slobodan Šumenjak
slobodan šumenjak | |
---|---|
Lični podaci | |
Datum rođenja | 11. jul 1923. |
Mesto rođenja | Šmarje pri Jelšah, kod Celja, Kraljevina SHS |
Datum smrti | 20. oktobar 1944.21 god.) ( |
Mesto smrti | Vaneča, kod Murske Sobote, Kraljevina Mađarska |
Delovanje | |
Član KPJ od | 1943. |
Učešće u ratovima | Narodnooslobodilačka borba |
Služba | NOV i PO Jugoslavije |
Heroj | |
Narodni heroj od | 27. novembra 1953. |
Slobodan Šumenjak — Feks, Miran (Šmarje pri Jelšah, kod Celja, 11. jul 1923 — Vaneča, kod Murske Sobote, 20. oktobar 1944), učesnik Narodnooslobodilačke borbe i narodni heroj Jugoslavije.
Biografija[uredi | uredi izvor]
Rođen je 11. jula 1923. godine u Šmarju pri Jelšah, kod Celja. Roditelji su mu bili dr Slavko, sudija, i Ana, rođena Lacko. Posle završene osnovne škole, Slobodan se preselio u Mursku Sobotu, gde je pohađao tamošnju gimnaziju. Od 1939. godine bio je član Saveza komunističke omladine Jugoslavije.
Odmah posle okupacije slovenačkog Prekomurja od strane Mađara, aprila 1941, Slobodan se povezao s prekomurskim aktivistima Osvobodilne fronte i uključio se u njihove akcije. Već 29. juna 1941. godine, izveo je svoju prvu sabotažu u Murskoj Soboti. Masovno hapšenje, koje je počelo 25. septembra 1941. godine, izbegao je sklonivši se u Podturen, a zatim je otišao u Međimurje. U Zagrebu je dobio lažna dokumenta, i 23. decembra 1941. godine se, preko Novog Mesta, prebacio u Ljubljanu. Drug iz sobotske gimnazije, Edo Brajnik, uključio ga je u redove Varnostno-obaveščevalne službe i Feks je počeo da učestvuje u oružanim akcijama u samoj Ljubljani, od kojih su neke bile ubistvo špijuna krivog za hapšenje trideset aktivista na Ljubljanskom univerzitetu, ubistvo ustaškog agenta i u drugim akcijama VOS-a.
Italijani su ga u masovnim hapšenjima, 28. juna 1942. godine, uhapsili i odveli u logor Gonars. Svoj rad nije ni tamo prekidao. Uključio se u organizaciju OF i učestvovao u pripremama za beg. S grupom drugova, među kojima je bio i Boris Krajger, uspeo je da pobegne i pri povratku u Sloveniju priključio se partizanima u Brdima. Poslan je u Trst, gde je preuzeo odgovornost za Službu sigurnosti. Učestvovao je u mnogim uspešnim akcijama. Godine 1943. primljen je u Komunističku partiju Slovenije.
Rukovodstvo VOS-a ga je, u proleće 1944. godine, poslalo u Prekomurje, da tamo organizuje jedinice obaveštajne službe. Posle prebacivanja preko Mure, uzeo je novo ilegalno ime - Miran. Mada je imao specijalne zadatke, aktivno se angažovao i u delatnosti OF-a i svojim radom mnogo doprineo razvoju narodnooslobodilačkog pokreta u tom delu Slovenije. Početkom oktobra 1944. godine, otišao je u Budimpeštu, odakle je Vrhovnom štabu NOV i POJ slao skice važnih objekata Budimpešte, obaveštavao o pripremama Hortijeve kapitulacije i ostalo.
Posle povratka iz Budimpešte, nameravao je da s drugovima iskoristi slom fašističke Mađarske i da u ime OF-a preuzmu vlast u Murskoj Soboti. Te planove je osujetila izdaja, a presudno je bilo i to što partizani nisu odredili rok za pregovore i predaju neprijateljskog garnizona u Murskoj Soboti.
Mađarska policija je otkrila njegovu borbenu grupu, ali je Miranu i nekim njegovim drugovima uspelo da pobegnu iz grada. U Vaneči, seocetu severno od Murske Sobote, sklonili su se u vinogradsku kućicu da se odmore. Vinogradar, fašista, prijavio ih je beležniku u Puconcima, a ovaj je telefonom obavestio Mursku Sobotu. 20. oktobra 1944. godine, Mađari su opkolili kućicu u kojoj su se oni nalazili. Borba je trajala oko pola sata. Tada su Mađari počeli da ih zasipaju bombama. Miran se s drugovima borio do poslednjeg metka. Pokušao je da se probije kroz obruč, ali mu je mađarski vojnik zario bajonetu u leđa. Vojnici su mučili ranjenog Mirana da bi iznudili priznanje, ali Miran nije rekao ni svoje ime. Šutio je dok nije izdahnuo istog dana.
Sahranjen je u Vaneči, a posle oslobođenja njegovi posmrtni ostaci su preneseni na groblje u Mursku Sobotu.
Ukazom predsednika Federativne Narodne Republike Jugoslavije Josipa Broza Tita, 27. novembra 1953. godine, proglašen je za narodnog heroja.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Narodni heroji Jugoslavije. Beograd: Mladost. 1975.
- Milan Inđić: „Djeca heroji“, Dom štampe, Zenica, 1985. godine