Sociologija feminizma

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Sociologija feminizma je konfliktna teorija i teorijska perspektiva koja posmatra rod u odnosu na moć, kako na nivou interakcije licem u lice i refleksivnosti unutar društvene strukture uopšte. Fokusi se uključuju u seksualnu orijetnaciju, rasu, ekonomski status i nacionalnost.

U srži feminističke sociologije je ideja sistemskog ugnjetavanja [note 1] žena i istorijske dominacije muškaraca u većini društava:'patrijarhata'. Međutim, feministička misao ima bogatu istoriju, koja se može svrstati u tri 'talasa'. Trenutni 'treći talas' naglašava pojmove globalizacije, postkolonijalizma, poststrukturalizma i postmodernizma. Savremena feministička misao često je pokušavala da ukloni sve generalizacije u pogledu pola i roda, usko povezane sa antihumanizmom, posthumanizmom, kvir teorijom i radom Mišela Fukoa.

Feministička teorija -rad Šarlote Perkins Gilman1860-1935 pomogao je da uspostavi feminističku teoriju tokom 1960-ih godina. Odrastala je protiv tradicionalnih stavova koje je društvo postavilo skoncentrišući se na čitanje i koncepte učenja koji se razlikuju od žena koje su naučene da budu domaćice. Njen glavni fokus bio je na rodnoj nejednakosti između muškaraca i žena, kao i na rodnim ulogama koje je postavilo društvo. Ona je naglasila kako diferencijalna socijalizacija dovodi do rodne nejednakosti. Ipak, složila se da postoji biološka razlika između muškaraca i žena.

Delovi njenog istraživanja uključuju teorijsku orijentaciju višedimenzionalnog pristupa polu i detaljnije razmatraju u svojoj knjizi Žene i ekonomija. Zbog rodnih uloga, ona veruje da se žene pretvaraju da žive određenim životom kako ne bi ostvarile svoj puni potencijal živeći ulogu domaćice.

Na kraju, Gilman ga opisuje kao sociobiološku tragediju jer se žene zanemaruju kao deo ideologije opstanka najsposobnijih. Umesto toga, žene se smatraju mekim i slabim pojedincima koji su dobri samo iz proizvodnih razloga. Gilmanovo istraživanje je sprovedeno u vreme kada su žene bile nečuvene kao sociolozi; Živela je u vreme kada žene nisu imale ni pravo glasa. Njena istraživanja pomažu u stvaranju efekta talasanja zajedno sa drugim ženskim sociolozima koji pomažu da se asfaltirani talas za feminizam, feministkinje i koncepte poveže sa feminističkom teorijom. [1]

Istorijski kontekst feminističke sociologije[uredi | uredi izvor]

Studija sociologije bila je uglavnom fokusirana na muškarce sve do 1970-ih, kada je sociološko razmišljanje počelo da se menja kako bi se fokusiralo i na žene. Godine 1963. Zakon o jednakim platama, koje je potpisao Džon F. Kenedi, zabranio je nejednakost plata na osnovu pola [2]. Zakon o jednakim platama bio je jedan od prvih načina na koji su SAD počele da menjaju svoj mentalitet o ženskim pravima i kako bi žene trebalo da se tretiraju na radnom mestu i u društvu. Mnoge žene su se 70-ih godina borile za pravo diktiranja onoga što se dešava njihovom telu kao što je uspostavljanje legalnih abortusa kao i nelegalna prisilna sterilizacija. [2] To je promenilo način na koji su Amerikanci gledali žene a zemlja se počela menjati kako bi omogućila ženama da imaju veću kontrolu nad svojim telima.

Ova društvena promena je dovela do promene u odnosu na telesnu autonomiju i granice unutar radnog mesta i tokom celog života. Počeći od sredine 90-ih žene su počele da iznose pritužbe na seksualno uznemiravanje i navode o seksualnom zlostavljanju protiv svojih muških kolega, što je dovelo do drastičnog pomeranja povećanog broja žena koje su zauzele stav protiv seksualnog nasilja što je dovelo do toga da društvo prepoznaje postojanje fundamentalnog problema seksualnog uznemiravanja. Ovo je, zauzvrat, dovelo do novog pokreta u poslednjih nekoliko godina zvanog ″Ja takođe″ pokret koji je mnoge žene naveo da izlaze sa svojim vlastitim pričama i susretima, pokazujući obim seksualnog uznemiravanja koji pogađa žene širom sveta.

Uticaji modernih figura na feminističku sociologiju[uredi | uredi izvor]

Malala Jusufzai je najmlađa dobitnica Nobelove nagrade za mir, koju je dobila 2014. godine za borbu i rizikovanje svog života, tako da bi sve devojke imale pravo na obrazovanje (Činjenice Nobelove nagrade) [3]. Malala Jusufzai je odrasla u Pakistanu i školovala se u školi svog oca. U njenoj zemlji devojke su se retko obrazovale i učestvovale kao radna snaga. Kada je Malala imala 11 godina, njenu zemlju je preuzeo Taliban, radikalna islamska grupa, koja je počela prisiljavati žene da napuste škole [4]. Malala je počela svoj protest tako što je govorila protiv ovog zakona i okupila sve devojke da imaju pravo na obrazovanje. To ju je učinilo metom Talibana i sa 15 godina je ranjena u pokušaju da ućutka svoje aktivističke poglede[4]. Ona je preživela i stekla popularnost širom sveta. Sada promoviše feminizam u oblastima kojima je to najpotrebnije, fokusirajući se na obrazovanje žena ohrabrujući žene da napreduju u radnoj snazi, posebno na Bliskom istoku.

Džamela Džamil je aktivista kao i glumica koja koristi svoju platformu za širenje pozitivnih poruka o ženama koje treba da se reše kompleksa o svom fizičkom izgledu[5]. Diskutovala je kako problemi kao što su fotošopiranje i ulepšavanje ženskih slika koje imaju toksični uticaj na mlade devojke i mogu dovesti do poremećaja u ishrani. Ona veruje da mediji moraju predstaviti kako žene zaista izgledaju i da to treba proslaviti. Džamela Džamil je čak kritikovala i druge influencere koji tvrde da šire pozitivnost tela promovišući lažne tablete za dijetu i menjajući svoje fotografije [6]. Ona se bori da zabrani aplikacije koje menjaju izgled jer veruje da ovo narušava mentalno zdravlje mladih devojaka i smanjuje pozitivnost tela.

Ema Votson je britanska glumica i feministkinja koja koristi svoju platformu za širenje svesti o jednakosti žena. Dobila je titulu Ambasadora dobre volje UN-a [7]. Ona je stvorila pokret ″On za nju″, koji za cilj ima da se ljude uključe u inicijativu za borbu za žensku jednakost [7]. U svom obraćanju Ujedinjenim nacijama 2014. godine ona je govorila o svojim akcijama u borbi protiv ćenske nejednakosti i kako muškarci i žene zajedno treba da budu protiv toga [7]. Votsonova je pristalica da se muškarci i žene tretiraju jednako.

Feminizam i rase[uredi | uredi izvor]

Mnogi feministički sociolozi tvrde da rastuće feminističko kretanje ne može više ignorisati intersekcionalnost žena, posebno kada je u pitanju rasa. Zbog porasta popularnosti ove perspektive, došlo je do porasta transnacionalnih feministkinja, a veći naglasak je stavljen na ideju da feminizam nije zapadno- orijentisana ideja i mora biti u stanju da se prilagodi kako bi uključio kontekst i komplikacije pojedinačne kulture i njihove tradicije [8]. Ovaj intersekcionalni pristup feminističkoj dozvoljava tip ″braka″ između ″rodne/rasne/klasne dinamike″, umesto da isključuje pojedince različitih rasa, etničkih grupa, nacionalnosti, društvenih slojeva, roda, seksualne orijentacije ili bilo kojih drugih faktora [9]. Žene koje pate od ugnjetavanja rase mogu se naći u dvostrukoj vezi. Odnos između feminizma i rase bio je u velikoj meri zanemaren sve dok drugi talas feministkinja nije proizveo veću literaturu na temu ″crnog feminizma[8].

Istorijski, feministički pokret i sociološki feministički pokret vođeni su ženama iz srednje i više klase iz pretežno belih pozadina, zbog čega društveni trendovi pokreta u velikoj meri prelaze probleme sa kojima se suočavaju žene koje se ne uklapaju u te trope. Ovo zanemarivanje pitanja intersekcionalnih žena tokom istorije feminističkog pokreta je u velikoj meri posledica nepoznavanja problema sa kojima se te žene suočavaju i pretpostavke da su problemi belih žena u domovinama srednje i više klasa problemi svih žena [1].

Međutim, nekoliko afroamerikanki u oblasti feminističke teorije je imalo ključnu ulogu u revolucioniranju oblasti u kojoj rade. Instrumentalni doprinos ovoj oblasti bio je temeljni rad Kimberli Krenšou iz 1989. godine, ″demarginalizacija intersekcije rase i pola: Crna feministička kritika antidiskriminacijske doktrine, feminističke teorije antirasističke politike″(Krenšou 1989). U njoj se ističe način na koji su crne žene izbrisane iz feminističke pedagogije. Crne žene moraju biti shvaćene kao da imaju višestruke indentitete koji se međusobno ukrštaju i pojačavaju, dva ključna iskustva da su crne i da su žene. Štaviše, crne žene pate i na rasističkim i na seksističkim frontovima, marginalizirane ne samo većim sistemima ugnjetavanja, već i postojećim feminističkim diskursom koji zanemaruje njihovu interseksualnost. Krenšin rad je sastavni deo razumevanja feminističke sociologije, jer se zalagala za crnu feminističku misao i jer je postavila blokove za buduće feminističke sociologe kao što je Patriša Hil Kolins.

Ana Džulija Kuper i Ajda Bel Vels-Barnet su afroameričke žene koje su imale značajnu ulogu u sprovođenju mnogih istraživanja i stvaranju vrednih doprinosa na polju crnog feminizma. ″Kuper i Vels-Barnet su svesno crpile svoja životna iskustva kao afroameričke žene da bi razvile sistemsku svest društva i društvenih odnosa″. Kao takve, te žene predskazuju razvoj feminističke sociološke teorije zasnovane na interesima žena na osnovu njihove boje kože.

Feminizam i kver teorija[uredi | uredi izvor]

Moderna kver teorija pokušava da ukloni društvene i kontekstualne elemente koji jačaju heteronormativnost osporavajući represivne institucije na tradicionalnim binarnim razlikama između muškaraca i žena, među mnogim kritikama. U tom smislu, feminiziam i kver teorija se odnose na iste načine na osnovu kojih društvene strukture nasilno kategorizuju i brišu žene i LGBT-a iz društvenog narativa. Kroz istraživački proces ″kako je rodna tema postala predmet istraživanja″, sociološki feminizam pojačava rodnu binarnost. U zavisnosti od toga, kver teorija osporava tradicionalne ideje roda kroz dekonstrukciju i nedostatak prihvatanja dihotomije muških i ženskih osobina. [8] U svom skorašnjem radu ″Epistemologija subjekta: izazov teorije kvera feminističkoj sociologiji″ 13 Mek Ken se suočava sa teorijskom perspektivom i metodologijom feminističke sociologije: retko odražava fluidne, nestabilne i dinamične realnosti tela i iskustava. I ″utvrditi″ se u predmetnu kategoriju, dakle, da se prepiše fiksnost koja isključuje neke, često nasilne načine (npr. Oni koji su bukvalno izbrisani zato što se njihova tela ne uklapaju u diskretnu binarnost)″. Može se preoblikovati polje, gde bi proširenje granica na kver teoriju ″razvilo nove i inovativne teorijske pristupe istraživanju i rešavanju nejednakosti u društvu″ (Mek Ken 2016,237).

Feminističke kritike multikulturalizma[uredi | uredi izvor]

Debate u okviru etničkih odnosa, posebno u pogledu suprotstavljenih perspektiva asimilacije] i multikulturalizma, dovele su do optužbe da je feminizam nespojiv sa multikulturalističkom politikom.

Feministkinje imaju mnogo kritičara koji podržavaju ideju multikulturalizma. Oni veruju da feministkinje ne bi smele da guraju svoje poglede na druge kulture zato što one prisiljavaju druge na zapadne ideje. Feministkinje širom sveta tvrde da muškarci u drugim zemljama zlostavljaju žene, ali bi muške elite opravdale svoje kršenje ženskih prava tako što bi predali kao deo svoje kulture (Moler Okin)[10].

Zadatak multikulturalizma je da omogući različitim kulturama da žive u zapadnim društvima, ili odvojenim društvima uopšte, a juedna moguća posledica je da određene religijske ili tradicionalne prakse mogu negirati zapadne feminističke ideale. Centralne debate uključuju teme dogovorenog braka i sakaćenja ženskih genitalija. Drugi su tvrdili da ove debate potiču od zapadnog orijentalizma i opšte političke nespremnosti da prihvate strane migrante.

Vrste feminizma[uredi | uredi izvor]

Napomena[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Fenomen izveden iz praistorijskix-humanih obrazaca društvenog ponašanja, posebno u vezi sa žensko-muškim odnosom; kao i značajna rodna diferencijacija u smislu fizičkih i mentalnih atributa. Ova ideja o poreklu je ključna za progresiju ′jednakih′ ideala, koji su narasli da zahvate niz društveno važnih nepravdi, ali se često ne shvataju unutar psihe pojedinca pa se stoga i ne vide, konceptualno od javnosti; možda zbog odsustva unakrsnog konceptualnog, analitičkog načina razmišljanja.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b Edles, Laura (2010). Appelrouth: Sociological Theory in the Classical Era. Pine Forge Press. str. 9, 222–255. ISBN 978-1-4129-7564-3. 
  2. ^ a b Grady, Constance (2018-03-20). "The waves of feminism, and why people keep fighting over them, explained". Vox. Pristupljeno 2019-05-02.
  3. ^ Nobel Prize facts. NobelPrize.org. Nobel Media AB 2019. Thu. 2 May 2019. <https://www.nobelprize.org/prizes/facts/nobel-prize-facts>
  4. ^ a b Yousafzai, Malala, et al. I Am Malala: How One Girl Stood up for Education and Changed the World. Thorndike Press, a Part of Gale, a Cengage Company, 2018.
  5. ^ Giorgis, Hannah (2018-12-05). "Jameela Jamil and the Trouble With #NoFilter Feminism". The Atlantic. Pristupljeno 2019-05-02
  6. ^ Dickson, E. J. (2018-12-04). "How Jameela Jamil built a brand around body positivity". Vox. Pristupljeno 2019-05-02.
  7. ^ a b v Cole, Nicki Lisa (March 29, 2019). "Emma Watson's 2014 Speech on Gender Equality". ThoughtCo.
  8. ^ a b v Gillis, Melissa (2017). Introduction to Women's and Gender Studies: An Interdisciplinary Approach. New York: Oxford University Press. ISBN 978-0-19-931546-8. 
  9. ^ Sokoloff, Natalie (1999). "Women's Work". Women's Studies Encyclopedia: Revised and Expanded Edition: 1499–1501 – via ABC-BLIO eBook Collection.
  10. ^ Okin, Susan Moller. “Feminism and Multiculturalism: Some Tensions.” Ethics, vol. 108, no. 4, 1998, pp. 661–684. JSTOR, www.jstor.org/stable/10.1086/233846

Literatura[uredi | uredi izvor]

Dodatna literatura[uredi | uredi izvor]

  • Pamela; Wallace, Claire (1990). An Introduction to Sociology: Feminist Perspectives. London, UK; New York, New York: Routledge. ISBN 9780415010368. OCLC 19887117. 
  • Chafetz, Janet Saltzman . Gender Equity: An Integrated Theory of Stability and Change. . Newbury Park, California: Sage Publications. 1990. ISBN 978-0-8039-3401-6. OCLC 20131005. 
  • Chambers, Clare . Sex, Culture, and Justice: The Limits of Choice. . University Park, Pennsylvania: Pennsylvania State University Press. 2008. ISBN 978-0-271-03301-3. OCLC 153772741. 
  • Cudworth, Erika (2005). Developing Ecofeminist Theory: The Complexity of Difference. Basingstoke, England; New York, New York: Palgrave Macmillan. ISBN 978-1-4039-4115-2. OCLC 59098859. .
  • Enns, Carolyn Zerbe and Ada L. Sinacore . Teaching and Social Justice: Integrating Multicultural and Feminist Theories in the Classroom. Washington. . District of Columbia: American Psychological Association. 2005. ISBN 978-1-59147-167-7. OCLC 55625673. 
  • Enns, Carolyn Zerbe and Ada L. Sinacore . Teaching and Social Justice: Integrating Multicultural and Feminist Theories in the Classroom. Washington. . District of Columbia: American Psychological Association. 2005. ISBN 978-1-59147-167-7. OCLC 55625673. .
  • Frye, Marilyn . The Politics of Reality: Essays in Feminist Theory. . Trumansburg, New York: Crossing Press. 1983. ISBN 978-0-89594-100-8. OCLC 9323470. 
  • Gottfried, Heidi . Feminism and Social Change: Bridging Theory and Practice. . Urbana, Illinois: University of Illinois Press. 1996. ISBN 978-0-252-02198-5. OCLC 32049514. 
  • Hackett, Elizabeth; Sally Anne Haslanger (2006). Theorizing Feminisms: A Reader. New York, New York; Oxford: Oxford University Press. ISBN 978-0-19-515009-4. OCLC 61703851. 
  • Harlan, Judith (1998). Feminism: A Reference Handbook. Santa Barbara, California: ABC-CLIO. ISBN 978-0-87436-894-9. OCLC 38438969. 
  • Harnois, Catherine . Feminist Measures in Survey Research. Thousand Oaks. . California: Sage. 2013. ISBN 978-1-4129-8835-3. OCLC 754105745. 
  • Hekman, Susan J. . . Feminist Interpretations of Michel Foucault. University Park, Pennsylvania: Pennsylvania State University Press. 1996. ISBN 978-0-271-01584-2. OCLC 33665193. 
  • Hekman, Susan J. (1992, 1990). Gender and Knowledge: Elements of a Postmodern Feminism. . Boston, Massachusetts: Northeastern University Press. ISBN 978-1-55553-129-4. OCLC 26683085. 
  • Hekman, Susan J. . Moral Voices, Moral Selves: Carol Gilligan and Feminist Moral Theory. . University Park, Pennsylvania: Pennsylvania State University Press. 1995. ISBN 978-0-271-01483-8. OCLC 32167823. 
  • Hooks, Bell (2001). „Black Women: Shaping Feminist Theory”. Ur.: Kum-Kum Bhavnani. Feminism and "Race". Oxford University Press. ISBN 978-0-19-878236-0. OCLC 45136543. 
  • hooks, bell. . Feminist Theory from Margin to Center. Boston, Massachusetts: South End Press. 1984. ISBN 978-0-89608-222-9. OCLC 10923867. 
  • Kafer, Alison . "Hiking Boots and Wheelchairs: Ecofeminism, the Body, and Physical Disability". In Barbara S. Andrew; Jean Keller; Lisa H. Schwartzman (editors) (eds.). Feminist Interventions in Ethics and Politics: Feminist Ethics and Social Theory. . Lanham, Maryland: Rowman & Littlefield Publishers. 2005. ISBN 978-0-7425-4268-6. OCLC 56840300. 
  • Laslett, Barbara and Barrie Thorne . Feminist Sociology: Life Histories of a Movement. . New Brunswick, New Jersey: Rutgers University Press. 1997. ISBN 978-0-8135-2428-3. OCLC 42329296. 
  • Lengermann, Patricia Madoo and Jill Niebrugge . Ritzer, George (ed.). Sociological Theory (See Chapter 12: Contemporary Feminist Theory). New York, New York. . McGraw-Hill. 1996. ISBN 978-0-07-114660-9. OCLC 9536204. 
  • Marshall, Barbara L. and Anne Witz . Engendering the Social: Feminist Encounters with Sociological Theory. Maidenhead, England; New York, New York. . Open University Press. 2004. ISBN 978-0-335-21270-5. OCLC 56527256. 
  • Meagher, Sharon M. and Patrice DiQuinzio . Women and Children First: Feminism, Rhetoric, and Public Policy. . Albany, New York: State University of New York Press. 2005. ISBN 978-0-7914-6539-4. OCLC 56903738. 
  • Millett, Kate (2000, 1970). . Sexual Politics. Urbana, Illinois: University of Illinois Press. ISBN 978-0-252-06889-8. OCLC 43207076. 
  • Nason-Clark, Nancy and Mary Jo Neitz. . Feminist Narratives and the Sociology of Religion. Walnut Creek, California: AltaMira Press. 2001. ISBN 978-0-7591-0198-2. OCLC 47718005. 
  • Okin, Susan Moller, Joshua Cohen, Matthew Howard, and Martha Craven Nussbaum . Is Multiculturalism Bad for Women?. . Princeton, New Jersey: Princeton University Press. 1999. ISBN 978-0-691-00431-0. OCLC 40869793. 
  • Rege, Sharmila . Sociology of Gender: The Challenge of Feminist Sociological Knowledge. New Delhi, India; Thousand Oaks, California. . Sage Publications. 2003. ISBN 978-0-7619-9704-7. OCLC 51203874. 
  • Scales, Ann . Legal Feminism: Activism, Lawyering, and Legal Theory. . New York, New York: New York University Press. 2006. ISBN 978-0-8147-9845-4. . OCLC 62766074
  • Smart, Carol . Feminism and the Power of Law. London, UK; New York, New York. . Routledge. 1989. ISBN 978-0-415-03881-2. OCLC 19126063. 
  • Wallace, Ruth A. . . Feminism and Sociological Theory. Newbury Park, California: Sage Publications. 1989. ISBN 978-0-8039-3397-2. OCLC 19777800.