Spomenica za pravo, čast i slobodu Crne Gore

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Spomenica za pravo, slobodu i čast
Crne Gore
Dodeljuje
Ministarski savjet Kraljevine Crne Gore u emigraciji
Ratni periodBožićna pobuna
MotoZa pravo, slobodu i čast Crne Gore
Ustanovljen1919.
Ukinut1921.

Spomenica za pravo, čast i slobodu Crne Gore (poznata i kao Zelenaška spomenica) je bilo odlikovanje koje je dodeljivao Ministarski savjet Kraljevine Crne Gore u emigraciji od 1919. do 1921. godine, oficirima i komitama koji su učestvovali u Božićnoj pobuni protiv ujedinjenja Crne Gore sa Kraljevinom Srbijom.

Istorijat[uredi | uredi izvor]

Prethodni događaji[uredi | uredi izvor]

Pošto je saveznička pobeda u Prvom svetskom ratu, otvorila mogućnost rešavanja srpskog nacionalnog pitanja i stvaranja jedinstvene srpske države, pojavile su se dve političke grupacije sa različitim pogledima na ujedinjenje Crne Gore i Kraljevine Srbije.

Velika narodna skupština Srpskog naroda u Crnoj Gori, poznatija kao Podgorička skupština, donela je 13/26. novembra 1918. godine odluku o bezuslovnom ujedinjenju sa Kraljevinom Srbijom i zbacivanju kralja Nikole I Petrovića sa prestola.

Protivnici bezuslovnog ujedinjenja i pristalice kralja Nikole I koji je bio u emigraciji, uz pomoć italijanske vojske koja se iskrcala na jadranskoj obali u nameri da prema odredbama Londonskog ugovora okupira Dalmaciju, organizovali su Božićnu pobunu, 21. decembra 1918, odnosno 3. januara 1919. godine. Pobuna je ugušena za svega nekoliko dana, ali je u sledeće dve godine delovalo oko 1.700 komita. Manje komitske grupe nastavile su da pružaju sporadičan otpor sve do 1924. godine, a poslednji pobunjenici su pogubljeni 1929. godine.

Ustanovljenje spomenice[uredi | uredi izvor]

Spomenicu je 1919. godine ustanovio Ministarski savjet Kraljevine Crne Gore u emigraciji pod predsedništvom Jovana Plamenca. Dodeljivala se učesnicima Božićne pobune i komitama koje su nastavile borbu nakon njenog gušenja. Plamenac je 8/21. februara 1920. godine u emigrantskom izdanju Glasa Crnogorca, nekadašnjih službenih novina Kraljevine Crne Gore, pisao protiv „beogradske vlade”[1]:

Nije njoj do Skadra, niti do krvlju stečenih prava, već je njoj do toga da, za račun Karađorđevića, zavojuje onu srpsku Crnu Goru, koja je vjekovnim vojničkim pregnućem Srpstvo rodila

— Jovan Simonov Plamenac, Glas Crnogorca, br. 82, druga strana (8/21. februar 1920)

Procenjuje se da je izrađeno 2.000 spomenica.

Njeno nošenje u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca je bilo zabranjeno.

Ukidanje[uredi | uredi izvor]

Nakon smrti kralja Nikole I, 2. marta 1921. godine, spomenica se više nije dodeljivala. Došlo je do sukoba unutar crnogorske emigracije, gde je jedan deo kao legitimnog naslednika podržao kraljicu Milenu, udovicu kralja Nikole I, dok je drugi deo na čelu sa Plamencem to odbio. Jovan Plamenac je kasnije postigao dogovor sa vlastima u Kraljevini SHS i vratio se da u njoj živi, a postao je i član Narodne radikalne stranke.

Izgled[uredi | uredi izvor]

Spomenica je dodeljivana u jednom stepenu, a poznata su da rešenja, koja sadrže male razlike.

Spomenica se sastoji od dva ukrštena zlatna mača obavijena lovorovim vencem, unutar kojeg se nalazi zlatni dvoglavi orao. Na lovorovom vencu se nalazi 11 ili 14 srpskih trobojki, odnosno državnih zastava Kraljevine Crne Gore.

Na reverersu spomenice iznad dvoglavog orla je ispisano "21.XII 1918.", odnosno datum izbijanja Božićne pobude po julijanskom kalendaru. Na aversu spomenice se nalazi moto: "Za pravo, čast i slobodu Crne Gore".[2]

Lenta je zelene boje, prema boji propagandnog letka koji je štampan od pristalica kralja Nikole I Petrovića uoči izbora za Veliku narodnu skupštinu Srpskog naroda u Crnoj Gori. Čitav politički pokret koji se tada protivio bezuslovnoj ujedinjenju sa Kraljevinom Srbijom, ne osporavajući srpski identitet Crnogoraca, već se zalagao za jugoslovensku konfederaciju ili obnovu crnogorske državnosti, nazvan je Zelenaški pokret.

Uticaj[uredi | uredi izvor]

Iako se dvoglavi beli orao nalazio na crnogorskom državnom grbu i grbu dinastije Petrović Njegoš, u zlatnoj varijanti se pojavio na Ordenu Petrović Njegoša iz 1896. godine i Spomenici za pravo, slobodu i čast Crne Gore iz 1919. godine.

Kao takav, poslužio je za konstrukciju novog državnog grba Crne Gore koji je usvojen 13. jula 2004. godine, na Dan ustanka naroda Crne Gore, odnosno godišnjicu Trinaestojulskog ustanka. Istog dana, trobojka Kraljevine Crne Gore je zamenjena novom crvenom zastavom kao državnom zastavom Crne Gore.

Ova simbolika je posebno interesantna, budući da se Krsto Popović, vođa Božićne pobune, tokom Drugog svetskog rata nalazio na strani italijanskih okupacionih snaga i borio se protiv inicijatora Trinaestojulskog ustanka, koji je izbio protiv odluka Petrovdanskog sabora i stvaranja kvislinške Nezavisne Države Crne Gore.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Plamenac, Jovan (8. februar 1920). „Poruka Predsjednika Kralj. Vlade, Ministra Spoljnih Poslova J. S. Plamenca”. Glas Crnogorca. 82.: 2. 
  2. ^ Acović, Dragomir (29. decembar 2017). „Šest vekova odlikovanja među Srbija”. Politikin zabavnik. 1: 21.