Sud Bosne i Hercegovine

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Sud Bosne i Hercegovine ima krivičnu, upravnu i apelacionu nadležnost u stvarima koje spadaju u nadležnost institucija Bosne i Hercegovine.

Sjedište Suda je u Sarajevu.

Organizacija[uredi | uredi izvor]

Sud Bosne i Hercegovine je osnovan 12. novembra 2000. na osnovu odluke visokog predstavnika za BiH kojom je donio Zakon o Sudu Bosne i Hercegovine.[1]

Osnovnim tekstom Zakona o Sudu Bosne i Hercegovine je bilo predviđeno da Sud sačinjava ukupno 15 sudija koje bira Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine na predlog Komisije za imenovanje sudija Suda. Imenovane sudije su vršile funkciju do dobi od 70 godina. Danas, zakon predviđa da Sud sačinjava predsjednik i određeni broj ostalih sudija. Predsjednika i sudije Suda bira Visoki sudski i tužilački savjet Bosne i Hercegovine.

Sud ima Opštu sjednicu i tri odjeljenja: Krivično, Upravno i Apelaciono (uključujući nadležnost po žalbi u postupku sprovođenja izbora). Odjeljenja sude u vijećima sastavljenim od po troje sudija. Krivično odjeljenje se sastoji iz tri odjela: Odjel I za ratne zločine, Odjel II za organizovani kriminal, privredni kriminal i korupciju i Odjel III za sva ostala krivična djela. Apelaciono odjeljenje se sastoji iz tri odjela: Odjel I odlučuje po žalbama na odluke Odjela I Krivičnog odjeljenja, Odjel II odlučuje po žalbama na odluke Odjela II Krivičnog odjeljenja i Odjel III odlučuje po žalbama na odluke Odjela III Krivičnog odjeljenja, na odluke Upravnog odjeljenja i rješava po prigovorima koji se odnose na izborna pitanja.[2]

Sudije pojedinci iz svojih odjela obavljaju i dužnosti sudije za prethodni postupak ili sudije za prethodno saslušanje.

Nadležnosti[uredi | uredi izvor]

Sud Bosne i Hercegovine ima tri nadležnosti: krivičnu, upravnu i apelacionu.

Po krivičnoj nadležnosti Sud je nadležan za krivična djela utvrđena Krivičnim zakonom Bosne i Hercegovine i drugim zakonima Bosne i Hercegovine. Nadležan je i za krivična djela utvrđena zakonima Federacije Bosne i Hercegovine, Republike Srpske i Brčko Distrikta kada ta krivična djela: ugrožavaju suverenitet, teritorijalni integritet, političku nezavisnost, državnu bezbjednost i međunarodni subjektivitet Bosne i Hercegovine; i kada mogu imati ozbiljne reperkusije ili štetne posljedice na privredu Bosne i Hercegovine, ili mogu izazvati druge štetne posljedice za Bosnu i Hercegovinu ili mogu izazvati ozbiljnu ekonomsku štetu ili druge štetne posljedice van teritorije entiteta ili Brčko Distrikta.[3]

Po upravnoj nadležnosti Sud je nadležan da odlučuje po tužbama protiv konačnih upravnih akata odnosno kada se radi o ćutanju uprave, institucija Bosne i Hercegovine i njenih organa, javnih agencija, javnih korporacija, institucija Brčko Distrikta i drugih organizacija utvrđenih zakonom Bosne i Hercegovine, donesenih u vršenju javnih ovlašćenja.[4]

Po apelacionoj nadležnosti Sud je nadležan da odlučuje po: žalbama protiv presuda ili odluka koje donese Krivično odjeljenje i Upravno odjeljenje i vanrednim pravnim lijekovima protiv pravosnažnih odluka koje su donijela odjeljenja suda (osim zahtjeva za ponavljanje postupka). Nadležan je i za rješavanje po prigovorima koji se odnose na kršenje izbornog zakona i dodatnih propisa i uputstava koje donosi Centralna izborna komisija Bosne i Hercegovine i za rješavanje u svim drugim predmetima kada je to predviđeno zakonom Bosne i Hercegovine.[5]

Referendum o Sudu[uredi | uredi izvor]

Na posebnoj sjednici Narodne skupštine Republike Srpske od 13. aprila 2011. usvojen je niz zaključaka o radu Suda i Tužilaštva Bosne i Hercegovine, posebno sa aspekta selektivnog pristupa u procesuiranju ratnih zločina na štetu srpskog naroda. Donesen je i zaključak o neophodnosti održavanja referenduma na kojem bi se građani Republike Srpske izjasnili o nametnutim zakonima i kršenju Evropske konvencije o ljudskim pravima od strane visokih predstavnika. Raspisan je republički referendum sa pitanjem: „Da li podržavate nametnute zakone od strane visokog predstavnika međunarodne zajednice u BiH, posebno o Sudu i Tužilaštvu BiH i njihovu neustavnu verifikaciju u Parlamentarnoj skupštini BiH?“ Prilikom posjete visokog predstavnika EU za spoljnu politiku i bezbjednost, dana 13. maja 2011, postignut je dogovor o otvaranju Strukturalnog dijaloga o reformi pravosudnog sistema u BiH na kojem bi kao prioritetna bila razmatrana pitanja ključna za rad i funkcionisanje Suda i Tužilaštva BiH. Na osnovu dogovora stavljena je van snage prethodna Odluka o raspisivanju republičkog referenduma.[6]

Zatim je Narodna skupština Republike Srpske donijela zaključke kojim posebno naglašava demokratsko pravo Republike Srpske na izražavanje stava i mišljenja o svakom pitanju koje se tiče Republike, zadržavajući pravo da legalnim putem osporava akte sa kojima nije saglasna u proceduri i meritumu. Prateći višegodišnje sprovođenje preporuka u okviru strukturalnog dijaloga konstatovano je da on nije dao željene efekte. Zbog toga je predsjednik Republike Srpske, dana 1. jula 2015, ponovo predložio raspisivanje republičkog referenduma sa pitanjem: „Da li podržavate neustavno i neovlašćeno nametanje zakona od strane visokog predstavnika međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini, posebno nametnute zakone o Sudu i Tužilaštvu BiH i primjenu njihovih odluka na teritoriji Republike Srpske?” Međutim, skupštinska Odluka o raspisivanju republičkog referenduma je službeno objavljena tek dvije godine kasnije, a potom i stavljena van snage.[7]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Zakon o Sudu Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, broj 29/00; „Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“, broj 52/00; „Službeni glasnik Republike Srpske“, broj 40/00)
  2. ^ Zakon o Sudu Bosne i Hercegovine — Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, broj 49/09 i 74/09)
  3. ^ Član 7. Zakona o Sudu Bosne i Hercegovine — Prečišćeni tekst
  4. ^ Član 8. Zakona o Sudu Bosne i Hercegovine — Prečišćeni tekst
  5. ^ Član 9. Zakona o Sudu Bosne i Hercegovine — Prečišćeni tekst
  6. ^ Odluka o raspisivanju republičkog referenduma („Službeni glasnik Republike Srpske“, broj 45/11)
  7. ^ Odluka o raspisivanju republičkog referenduma („Službeni glasnik Republike Srpske“, broj 86/17)

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]