Teodora Hazarska
Teodora | |
---|---|
Lični podaci | |
Datum smrti | možda 711. |
Mesto smrti | Carigrad, Vizantijsko carstvo |
Porodica | |
Supružnik | Justinijan II |
Potomstvo | Tiberije |
Dinastija | Iraklijeva dinastija |
Vizantijska carica | |
Period | 705-711 |
Prethodnik | Evdokija |
Naslednik | Marija |
Teodora Hazarska (grčki: Θεοδώρα των Χαζάρων) je bila vizantijska carica (705-711), druga supruga Justinijana II.
Biografija[uredi | uredi izvor]
Justinijan je prvi put došao na vizantijski presto 685. godine. Deset godina kasnije svrgnut je u državnom udaru koga je organizovao strateg Leontije. Justinijanov nos i oči su odsečeni i poslat je na Herson na Krimu.[1] Tamo je proveo sledećih sedam godina i nije izazivao nemire. Pobunjenici koji su svrgli Leontija kovali su planove da na presto vrate Justinijana, te je Tiberije III izdao naređenje da se uhapsi i dovede u Carigrad. Saznavši za to, Justinijan je pobegao iz Hersona na dvor hazarskog vladara Busira. Busir je prijateljski dočekao bivšeg vizantijskog cara i dao mu za ženu svoju sestru. Njeno ime nije poznato, a 703. godine prešla je u hrišćanstvo i ponela novo ime: Teodora. Moguće da je ime izabrano po Teodori, supruzi Justinijana I.[2] Busir je bračnom paru poklonio posede i kuću u Fanagoriji. [3]
Tiberije je pokušao da se poveže sa Busirom. Nudio mu je savezništvo u zamenu za Justinijanovu glavu. Busir je, po Teofanu Ispovedniku, oko 704. godine poslao dvojicu ljudi da ubiju Justinijana. Teodora je saznala za to i upozorila svog supruga. Justinijan se uspeo spasiti bekstvom u ribarskom brodiću nazad u Herson. Teodora je ostala kod brata u pritvoru. Justinijanov i Teodorin sin Tiberije rodio se u tom periodu.[2] Justinijan je 705. godine sklopio savez sa Tervelom Bugarskim. Sa vojskom od 15.000 konjanika Justinijan je uspeo da zauzme prestonicu i preuzme vlast, svrgavši Tiberija. Teodora je tako postala nova carica, mada se još uvek nalazila kod brata u pritvoru.
Prema hronici Teofana Ispovednika i "Hronografikonu" Nićifora I, Justinijan je planirao da napadne Busara i oslobodi suprugu. On je poslao flotu u Azovsko more, ali je ona stradala u buri. Busar je potom javio zetu da rat nije potreban i da će osloboditi Teodoru. Busarovi poslanici obavestili su Justinijana i o postojanju Tiberija. Teodora je dovedena u Carigrad i krunisana za caricu, dok je njen sin Tiberije krunisan za savladara, kako bi se obezbedila nasledna linija. Justinijan se pokazao nemilosrdnim u osveti nad pristalicama Leontija i Tiberija. To mu je stvaralo mnogo neprijatelja. Protiv Justinijanove vladavine podignuta je 711. godine pobuna na Hersonu. Predvodio ju je Filipik Vardan. Busir je pomagao ustanike.
Justinijan se nalazio u Jermeniji kada je pobuna počela, te nije stigao na vreme da se vrati u prestonicu i organizuje odbranu. Uhapšen je i pogubljen izvan grada decembra 711. godine. Njegova glava poslata je Filipiku Vardanu kao trofej. Anastasija, Justinijanova majka, pokušala je da skloni svog unuka, ali je i on pogubljen. Time je istrebljena Iraklijeva dinastija.
Da li je u ovoj pobuni stradala i Teodora, nije poznato. Teofan i Nićifor je ne pominju u opisu pobune Filipika Vardana. Jovan Zonara pretpostavlja da je i ona ubijena, ali je on svoje delo pisao četiri veka posle događaja, te je njegova pouzdanost upitna.[2] Grobnica Teodore nije poznata, kao ni tačna godina smrti.
Potomstvo[uredi | uredi izvor]
Teodora i Justinijan imali su jedno dete:
- Tiberije (oko 705. - 711.), ubijen po naređenju Filipika Vardana.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- ^ Norwich, John Julius (1998). A Short History of Byzantium. Penguin Books. ISBN 978-0-14-025960-5.
- ^ a b v Lynda Garland "Theodora, Second Wife of Justinian II"
- ^ Kevin Alan Brook,. The Jews of Khazaria. 2nd ed. Rowman & Littlefield Publishers, Inc, 2006.