UAE tur

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
UAE tur
UAE Tur 2023.
Zvanični logo trke
Detalji o trci
Datum održavanjafebruar
Region održavanjaUjedinjeni Arapski Emirati
Naziv trkeUAE tur
Lokalni naziv(i)
  • جولة الإمارات‎ (jezik: arapski)
  • UAE Tour (jezik: engleski)
Drugi naziv(i)Trka oko Emirata
Disciplinadrumski
TakmičenjeUCI vorld tur
Tipetapna trka
OrganizatorRCS Sport
Istorija
Prvo održavanje24. februar 2019. god.; prije 5 godina (2019-02-24)
Broj održavanja6 (do 2024)
Prvi pobjednikSlovenija Primož Roglič
Najviše pobjeda
  •  Tadej Pogačar (SLO)

    2 puta

Trenutni pobjednikBelgija Lenert van Etvelt (2024.)

UAE tur (arap. جولة الإمارات‎), etapna je biciklistička trka koja se održava u februaru u Ujedinjenim Arapskim Emiratima.[1] Nastala je 2019. godine spajanjem Abu Dabi tura i Dubai tura i preuzela je mjesto u UCI vorld turu koje je imao Abu Dabi tur, kao jedina vorld tur trka na Srednjem istoku.[2] Organizatori trke su Sportsko vijeće Abu Dabija, Sportsko vijeće Dubaija i RCS Sport, koji organizuje Điro d’Italiju, jednu od tri grand tur trke.[3] Pošto je dio vorld tura, najvišeg ranga takmičenja u drumskom biciklizmu, koje organizuje UCI, svi vorld tur timovi imaju automatsku pozivnicu i obavezni su da učestvuju,[4] dok pobjednik pro tura za prethodnu godinu takođe ima automatsku pozivnicu za sve vorld tur trke, a organizatori dodjeljuju specijalne pozivnice za ostale pro tur timove.[5] Nakon reforme koja je izvršena 2018, svi timovi učestvuju sa po sedam vozača,[6] a vozi se sedam etapa, obično dvije ravne za sprintere, dvije brdske i hronometar.[7]

Sve etape su određene vremenom, tako da se vremena vozača sabiraju i vozač sa najmanjim vremenom je lider generalnog plasmana i trke i nosi crvenu majicu.[8] Pored generalnog plasmana, koji privlači najviše pažnje jer označava i pobjednika trke, na trci se nalaze još četiri klasifikacije: klasifikacija po poenima za sprintere, sprint klasifikacija prolaznih ciljeva, klasifikacija za najboljeg mladog vozača za vozače do 25 godina i timska klasifikacija.[9] Etapne pobjede takođe donose veliki prestiž i novčane nagrade, zbog čega svaki tim dolazi sa svojim sprinterom u cilju ostvarivanja što više pobjeda.

Tadej Pogačar je osvojio trku dva puta, dok su je Primož Roglič, Adam Jejts i Remko Evenepul osvojili po jednom;[10] Elija Vivijani, Kejleb Juan, David Deker, Jasper Filipsen i Tim Merlije su osvojili klasifikaciju po poenima po jednom; Stepan Kurijanov, Veljko Stojnić, Toni Galopen, Dmitrij Strakhov i Edvard Plankert su po jednom osvojili sprint klasifikaciju, dok je rekorder u klasifikaciji za najboljeg mladog vozača Tadej Pogačar, koju je osvojio tri puta.[11]

Istorija[uredi | uredi izvor]

2014—2018: Abu Dabi Tur i Dubai Tur[uredi | uredi izvor]

Marsel Kitel, dvostruki pobjednik Dubai Tura.

Godine 2014. Sportsko vijeće Dubaija i RCS Sport formirali su etapnu biciklističku trku — Dubai tur, koja je sadržala četiri etape, uglavnom ravne.[12] RCS Sport je zajedno sa Sportskim vijećem Abu Dabija 2015. godine pokrenuo drugu etapnu trku u Emiratima — Abu Dabi tur, koja se sastajala takođe od četiri etape koje su uglavnom bile brdske.[13] Prve godine, Tejlor Fini je osvojio Dubai Tur,[14] dok je 2015. trku osvojio Mark Kevendiš,[15] a Esteban Čavez je osvojio prvo izdanje Abu Dabi tura.[16] Godine 2016. Dubai tur je osvojio Marsel Kitel,[17] a Abu Dabi tur Tanel Kangert.[18]

Godine 2017. Abu Dabi tur je dobio vorld tur status,[19] a trku je osvojio Rui Kosta,[20] dok je Dubai tur drugi put zaredom osvojio Kitel.[21] Godine 2018. Abu Dabi tur je osvojio Alehandro Valverde,[22] dok je Dubai Tur osvojio Elija Vivijani, čime je tim Kvik-step osvojio trku četvrti put zaredom.[23]

2019—danas: Pandemija i dominacija Slovenaca[uredi | uredi izvor]

Primož Roglič, pobjednik prve trke.

U martu 2018. godine, Sportsko vijeće Dubaija i Sportsko vijeće Abu Dabija potpisali su memorandum o spajanju trka Abu Dabi tur i Dubai tur od 2019. godine, nakon čega su zatražili od Svjetske biciklističke unije da odobri promjenu imena u UAE tur i da potvrdi februar kao datum održavanja, jer su se obje trke održavale u februaru.[24] Generalni sekretar Sportskog vijeća Abu Dabija — Aref el Avani, izjavio je da će nova trka imati sedam etapa, koje će privlačiti i sprintere i brdaše, a da će na njoj biti i hronometar.[25] UCI je odobrio novu trku i uvrstio je u vorld tur kalendar, umjesto Abu Dabi tura.[26] Na prvom izdanju trke vozili su Valverde, Tom Dimulen, Vinčenco Nibali, Roglič, Kevendiš, Vivijani, Juan i Fernando Gavirija.[27] Na ekipnom hronometru na prvoj etapi, pobijedio je tim Jumbo—vizma i Roglič je uzeo crvenu majicu, kao prvi lider trke.[28] Gavirija je pobijedio u sprintu na drugoj etapi, ispred Vivijanija,[29] dok je na trećoj etapi, čiji je cilj bio na usponu Džebel Hefet, Valverde pobijedio u sprintu ispred Rogliča i Davida Godua.[30] Na četvrtoj etapi pobijedio je Juan,[31] na petoj Vivijani,[32] dok je na drugoj brdskoj, na šestoj etapi, na usponu Džebel Džes pobijedio Roglič, ostvarivši prvu etapnu pobjedu.[33] Na poslednjoj, sedmoj etapi, Sem Benet je ostvario prvu etapnu pobjedu, ispred Gavirije i Juana.[34] Roglič je bio lider od početka do kraja i osvojio je trku 31 sekundu ispred Valverdea.[35] Vivijani je osvojio klasifikaciju po poenima, a Godu klasifikaciju za najboljeg mladog vozača.[35]

Godine 2020. Paskal Akerman je pobijedio u sprintu na prvoj etapi, ispred Juana,[36] dok je na drugoj etapi pobijedio Juan ispred Beneta i preuzeo je lidersku majicu.[37] Na trećoj etapi, prvoj brdskoj, Adam Jejts je pobijedio, minut ispred Tadeja Pogačara i preuzeo je lidersku majicu.[38] Na četvrtoj etapi, Dilan Grunevegen je pobijedio ispred Gavirije,[39] dok je Pogačar ostvario prvu etapnu pobjedu na trci na petoj etapi.[40] Nakon pete etape, trka je prekinuta zbog toga što je nekoliko vozača bilo pozitivno na korona virus.[41] Lokalne vlasti su testirale sve učesnike, uključujući vozače, organizatore i članove timova, nakon čega su svi stavljeni u karantin.[42] Većina timova je napustila Emirate do 3. marta, dok su neki timovi zadržani bez objašnjenja još deset dana, a svi su napustili državu do 14. marta.[43][44] Pobjeda je dodijeljena Jejtsu, koji je bio lider prije prekida.[45]

Tadej Pogačar, dvostruki pobjednik trke, koji je i tri puta osvojio klasifikaciju za najboljeg mladog vozača.

Na trci 2021. Ujedinjeni Arapski Emirati su proslavljali 50 godišnjicu osnivanja države.[46] Metju van der Pul je pobijedio u sprintu na prvoj etapi,[47] nakon čega je, jutro prije početka druge etape, morao da napusti trku zajedno sa timom Alpesin—feniks, zbog pozitivnih rezultata na kovid 19 u timu.[48] Na drugoj etapi, vožen je hronometar dug 13 km po potpuno ravnom terenu u El Hidajriatu.[49] pobijedio je Filipo Gana, koji je tako ostvario osmu pobjedu zaredom u vožnji na hronometar, pobijedivši na svakom hronometru koji je vozio u periodu od godinu dana.[50] Na trećoj etapi, prvoj brdskoj, Pogačar je pobijedio u sprintu Adama Jejtsa,[51] dok je na četvrtoj etapi, Benet ostvario prvu pobjedu u sezoni i 50 u karijeri.[52] Na drugoj brdskoj, petoj etapi, pobijedio je Jonas Vingegor nakon što je dostigao Alekseja Lucenka, koji je bio u bijegu cijelu etapu, na 300 metara do cilja.[53] Na šestoj etapi, Benet je ostvario drugu etapnu pobjedu,[54] dok je Kejleb Juan pobijedio na sedmoj etapi.[55] Tadej Pogačar je osvojio trku, 43 sekunde ispred Adama Jejtsa, dok je Žoao Almeida završio na trećem mjestu.[56] Pogačar je takođe osvojio i klasifikaciju za najboljeg mladog vozača, drugu godinu zaredom, dok je David Deker osvojio klasifikaciju po poenima.[57] Toni Galopen je osvojio sprint klasifikaciju, a UAE tim Emirejts je osvojio timsku klasifikaciju.[58] Na trci 2022. učestvovali su svi vorld tur timovi osim Kofidisa,[59] koji je odustao od učešća navodeći prepun raspored.[60] Na prvoj etapi Filipsen je pobijedio u sprintu ispred Beneta i Vivijanija,[61] dok je na drugoj etapi Mark Kevendiš pobijedio ispred Filipsena i Akermana.[62] Na trećoj etapi Stefan Bisežer je pobijedio Filipa Ganu na hronimetru,[63] nakon čega je Pogačar pobijedio na usponu Džebel Džes i preuzeo je lidersku majicu.[64] Filipsen je pobijedio na petoj etapi, što mu je bila druga etapna pobjeda na trci,[65] dok je Matijas Vaček pobijedio na šestoj etapi u sprintu male grupe, koja je došla na cilj 15 sekundi ispred glavne grupe.[66] Na poslednjoj, sedmoj etapi, Pogačar je pobijedio ispred Adama Jejtsa,[67] zahvaljujući čemu je osvojio trku 22 sekunde ispred Jejtsa, osvojivši i klasifikaciju za najboljeg mladog vozača treću godinu zaredom;[68] Peljo Bilbao je završio na trećem mjestu u generalnom plasmanu.[69] Jasper Filipsen je osvojio klasifikaciju po poenima, gdje je bio lider od prve do poslednje etape,[70] dok je Dmitrij Strahov osvojio sprint klasifikaciju, gdje je takođe bio lider od prve do poslednje etape.[71]

Godine 2023. Pogačar nije učestvovao na trci, a umjesto njega lider tima UAE bio je Adam Jejts, kome je to bila prva trka za tim nakon prelaska iz Ineos grenadirsa.[72] Na prvoj etapi je pobijedio Merlije ispred Juana i Kevendiša.[73] Sudal—Kvik-step je pobijedio na ekipnom hronimetru na drugoj etapi sekundu ispred tima EF i tri sekunde ispred Ineosa, nakon čega su Luk Plap iz Ineosa i Remko Evenepul iz Kvik-stepa imali isto vrijeme u generalnom plasmanu, ali je Plap preuzeo lidersku majicu zbog bolje pozicije na prvoj etapi.[74] Ejner Rubio je pobijedio na usponu Džebel Džes 15 sekundi ispred Evenepula, koji je preuzeo crvenu majicu, za vodećeg u generalnom plasmanu, sedam sekundi ispred Plapa.[75] Huan Sebastijan Molano je pobijedio u sprintu na četvrtoj etapi,[76] dok je Grunevegen pobijedio u sprintu na petoj,[77] a Merlije na šestoj, što mu je bila druga etapna pobjeda.[78] Na poslednjoj, sedmoj etapi, Adam Jejts je pobijedio deset sekundi ispred Evenepula,[79] koji je osvojio trku i klasifikaciju za najboljeg mladog vozača.[80] Luk Plap je završio na drugom mjestu,[81] a Adam Jejts na trećem, što mu je bila četvrta godina zaredom da završava trku na podijumu.[82] Tim Merlije je osvojio klasifikaciju po poenima, što mu je bio prvi put da je osvojio klasifikaciju na jednoj vorld tur trci;[80] Edvard Plankert je osvojio sprint klasifikaciju,[83] dok je UAE tim Emirejts osvojio ekipnu klasifikaciju četvrtu godinu zaredom.[84]

Klasifikacije[uredi | uredi izvor]

Svaki tim dolazi na trku sa vozačem koji će biti konkurentan za pobjedu ili za što bolju poziciju u generalnom plasmanu. Pored generalnog plasmana, na trci se nalaze i druge klasifikacije, koje odgovaraju vozačima raznih sposobnosti: klasifikacija po poenima u kojoj se takmiče sprinteri,[46] sprint klasifikacija za poene na prolaznim ciljevima i klasifikacija za najboljeg mladog vozača, za vozače mlađe od 25 godina koji se bore za generalni plasman.[46] Poslednja klasifikacija je timska klasifikacija, za najbolji tim na trci, za koju se ne dodjeljuju posebne majice.[46] Za svaku klasifikaciju, dodjeljuju se posebne majice, a svaka se dodjeljuje liderima od kraja prve etape.[8] Majice od 2021. obezbjeđuje italijanska kompanija Alé,[85] zamijenivši tako kompaniju Castelli, koja je prethodno obezbjeđivala majice za prva dva izdanja trke, kao i ranije za Dubai tur i Abu Dabi tur, a takođe se smatra jednom od vodećih kompanija za opremu u biciklizmu.[8] Majice su bile napravljene od visokotehnološke tkanine, koju isporučuje SITIP, a tkanina štiti od UV zraka i omogućava brzo odvođenje toplote.[8]

Generalni plasman[uredi | uredi izvor]

Adam Jejts, pobjednik 2020.

Prva i najvažnija klasifikacija je generalni plasman, jer je pobjednik generalnog plasmana takođe i pobjednik trke. Plasman se računa tako što se na vremena vozača ostvarena na prvoj etapi, dodaju vremena ostvarena na svakoj narednoj. Tri prvoplasirana vozača na svakoj etapi dobijaju vremensku bonifikaciju — 10, 6 i 4 sekunde, a u toku trke, na označenim prolaznim ciljevima dobijaju se takođe sekunde bonifikacije za prvu trojicu vozača — 3, 2 i 1 sekunda. Vozač sa najmanjim ukupnim vremenom u toku trku nosi crvenu majicu i smatra se pobjednikom na kraju trke.[8]

Sponzor majice je naftna nacionalna kompanija Abu Dabija — ADNOC,[86] koja je do 2021. godine, sa oko 105 milijardi barela, bila među najboljih deset naftnih kompanija na svijetu.[87]

Prvi pobjednik je Primož Roglič.[88]

Sekunde bonifikacije
Tip 1 2 3
Kraj etape 10" 6" 4"
Prolazni ciljevi 3" 2" 1"

Klasifikacija po poenima[uredi | uredi izvor]

Elija Vivijani, prvi pobjednik klasifikacije.

Jedna od drugostepenih klasifikacija je klasifikacija po poenima. Prvih deset vozača dobija poene na svakoj etapi, a broj poena koji se dodjeljuje je isti bez obzira na tip etape; pobjednik klasifikacije je vozač sa najviše poena na kraju trke.[9] Pobjednik svake etape dobija 20 poena, drugoplasirani 16, trećeplasirani 12, dok vozači od četvrtog do desetog mjesta dobijaju 9, 7, 5, 4, 3, 2 i 1 poen.[89]

Na svakoj etapi postoje i dva prolazna cilja na kojima četiri prvoplasirana vozača dobijaju poene, koji se računaju i za sprint klasifikaciju i za klasifikaciju po poenima.[9] Prvoplasirani dobija 8 poena, drugoplasirani 5, trećeplasirani 3, a četvrtoplasirani 1 poen.[90] Lider klasifikacije nosi zelenu majicu, čiji je sponzor telekomunikacijiona kompanija Etisalat,[86] koja je do 2021. godine imala preko 167 miliona pretplatnika i bila je među 20 vodećih kompanija na svijetu.[91] Zbog toga što se na svakoj etapi dobija isti broj poena, pobjednik može da bude i vozač koji je dobro plasiran u generalnom plasmanu ili koji ide u bijeg i skuplja poene sa prolaznih ciljeva. Godine 2021. David Deker je osvojio klasifikaciju bez ijedne etapne pobjede.[92]

Prvi pobjednik klasifikacije je Elija Vivijani.[93]

Poeni koji se dobijaju na svakoj etapi
Tip 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10
Kraj etape 20 16 12 9 7 5 4 3 2 1
Prolazni ciljevi 8 5 3 1

Sprint klasifikacija[uredi | uredi izvor]

Jedna od drugostepenih klasifikacija je i sprint klasifikacija. Na svakoj etapi postoje dva prolazna cilja na kojima četiri prvoplasirana vozača dobijaju poene, koji se računaju i za sprint klasifikaciju i za klasifikaciju po poenima.[9] Prvoplasirani dobija 8 poena, drugoplasirani 5, trećeplasirani 3, a četvrtoplasirani 1 poen, a pobjednik je vozač sa najviše osvojenih poena na kraju trke.[90] Lider klasifikacije nosi crnu majicu, čiji je sponzor avio kompanija — Abu Dhabi Aviation.[86]

Prvi pobjednik klasifikacije je Stepan Kurijanov.[94]

Poeni koji se dobijaju na prolaznim ciljevima
Tip 1 2 3 4
Prolazni ciljevi 8 5 3 1

Klasifikacija za najboljeg mladog vozača[uredi | uredi izvor]

David Godu, prvi pobjednik klasifikacije.

Četvrta klasifikacija je za najboljeg mladog vozača. U klasifikaciji se takmiče samo vozači mlađi od 25 godina, a lider se određuje na isti način kao i za generalni plasman; vremena vozača na kraju svake etape se sabiraju i vozač sa najmanjim vremenom je lider, a vozači koji se bore u klasifikaciji takođe se bore i za generalni plasman.[86] Tri prvoplasirana vozača na svakoj etapi dobijaju sekunde bonifikacije — 10, 6 i 4 sekunde, a u toku trke, na označenim prolaznim ciljevima, dobijaju se takođe sekunde bonifikacije, za prvu trojicu vozača — 3, 2 i 1 sekunda. Vozač sa najmanjim ukupnim vremenom u toku trku nosi bijelu majicu i smatra se pobjednikom klasifikacije na kraju trke. Sponzor majice je Nakhel,[86] kompanija za razvoj nekretnina u Dubaiju.[95]

Prvi pobjednik je David Godu,[96] dok je rekorder Pogačar, koji je klasifikaciju osvojio tri puta. Pogačar je takođe jedini vozač koji je osvojio trku i klasifikaciju za najboljeg mladog vozača iste godine,[97] a to je uradio dvije godine zaredom.

Timska klasifikacija[uredi | uredi izvor]

Poslednja klasifikacija je timska klasifikacija, koja se računa tako što se na kraju svake etape sabiraju vremena prve trojice iz svakog tima, a vodeći tim bio tim sa najmanjim ukupnim vremenom.[98] Tim Bora—hanzgro je prvi pobjednik,[35] UAE tim Emirejts je rekorder sa četiri pobjede u klasifikaciji.[99][100]

Etape[uredi | uredi izvor]

Na trci se vozi sedam etapa, od čega je jedna obično individualni ili ekipni hronometar, dok su ostale grupne etape, koje čine najveći dio etapa na svakom izdanju trke.[101][102]

Grupne etape[uredi | uredi izvor]

Vozači tokom grupne etape.

Većina etapa na trci su grupne etape, gde svi vozači voze zajedno.[103] Grupne etape startuju u različitim gradovima, a vozači voze nekoliko kilometara kroz grad prije zvaničnog početka, nultog kilometra, gdje direktor trke maše zastavicom da bi označio početak etape.[103] Kada počne etapa, obično odmah kreću napadi da bi se oformio bijeg, a vozači pokušavaju što duže da ostanu ispred glavne grupe i da ostvare pobjedu iz bijega.[104]

Vozačima je dozvoljeno da se dodiruju, ali ne da se guraju ili udaraju. Prvi vozač koji pređe liniju cilja je pobjednik etape. Ravne etape ili etape sa malim usponima obično se završavaju velikim grupnim sprintom, prilikom kojeg brzina prelazi 50 km/h.[105]

Svi vozači u grupi dobijaju isto vrijeme kao i pobjednik etape, što pomaže da se izbjegnu opasni grupni sprintevi.[106] Nije neobično da svi vozači na trci završe etapu zajedno u grupi i dobiju isto vrijeme kao pobjednik, iako može da prođe i nekoliko minuta dok poslednji vozač u grupi prođe kroz cilj, a vozači dobijaju isto vrijeme ukoliko ne prođu tri sekunde od trenutka kada vozač ispred njih prođe kroz cilj.[106] Na ravnim etapama, u slučaju da vozači padnu ili imaju mehaničkih problema u poslednja tri kilometra, dobijaju isto vrijeme kao grupa u kojoj su se nalazili prije incidenta, ali se njihova pozicija na etapi računa po redosledu kojim su prošli preko linije cilja.[107]

Na trci, dodjeljuju se sekunde bonifikacije za tri prvoplasirane pozicije na svakoj etapi, kao i na prolaznim ciljevima.[108]

Brdske etape[uredi | uredi izvor]

Na trci se obično voze dvije brdske etape, koje odlučuju pobjednika. Najpoznatiji usponi su Džebel Džes i Džebel Hefet. Uspon Džebel Džes je dug 20 km, sa prosječnim nagibom od 5% i 7% u poslednja dva kilometra, sa nadmorskom visinom od 1.491 m.[109] Uspon Džebel Hefet je dug 10 km, sa prosječnim nagibom od 6,8% i ide iznad 1.000 metara nadmorske visine.[110] Adam Jejts je 2023. postavio rekord na usponu, odvezavši ga za 25 minuta i 53 sekunde, čime je za četiri sekunde nadmašio rekord Pogačara iz 2021. godine.[111]

Brdske etape obično prouzrokuju velike promjene u generalnom plasmanu; na ravnim etapama većina vozača ostane u grupi do kraja etape, dok tokom brdskih etapa nije neobično da vozači izgube i po 30 minuta ili da bude diskvalifikovani zbog završetka etape van vremenskog limita.[103]

Individualni hronometar[uredi | uredi izvor]

Vozači se na hronometrima takmiče individualno, protiv sata.[112] Ako je prva etapa hronometar, organizator određuje pozicije vozača, na osnovu kriterijuma koji su propisani pravilnikom.[102] Vozači startuju sa minutom razlike, dok poslednjih 20 vozača obično startuju sa dva ili tri minuta razmaka.[102] Ukoliko hronometar nije na prvoj etapi, startne pozicije vozača određene su pozicijom u generalnom plasmanu. Prvi vozač u generalnom plasmanu startuje poslednji, dok poslednji vozač u generalnom plasmanu startuje prvi.[102]

Timski hronometar[uredi | uredi izvor]

Timski hronometar (TTT) je trka protiv sata, u kojoj svaki tim vozi posebno.[102] Startne pozicije timova određene su pozicijama u timskoj klasifikaciji. Tim koji je prvi u klasifikaciji startuje timski hronometar poslednji.[102] Razmak između starta dva tima je obično dva ili tri minuta.[113] U timskom hronometru vozači rade zajedno smjenjujući se na vrhu, da bi uštedjeli energiju i postigli bolji rezultat.[114] Kao vrijeme tima na timskom hronometru uzima se vrijeme četvrtog vozača koji pređe liniju cilja, dok vozači koji otpadnu i kroz cilj prođu kasnije, dobijaju vrijeme koje su i ostvarili.[115]

Vremenski limit[uredi | uredi izvor]

Vozači mogu da budu diskvalifikovani iako završe etapu, ako njihovo vrijeme prelazi vremenski limit za tu etapu.[116] Limit se definiše na osnovu vremena pobjednika plus procenat, koji zavisi od tipa etape i prosječne brzine pobjednika. Vremenski limit može da bude produžen ili diskvalifikacija može da bude izbjegnuta ako je više od 20% vozača ostalo van limita ili zbog padova i lošeg vremena.[117] Za etapu koja ima koeficijent 1 (etape koje nisu mnogo teške), vremenski limit je vrijeme pobjednika + 3% za prosječnu brzinu do 36 km/h, a raste do 11% za prosječnu brzinu od 50 km/h. Za etape koje su klasifikovane koeficijentom 5 (najteže etape), varira od 11% (za brzinu od 30 km/h) do 22% (preko 40 km/h).[116]

Spisak pobjednika[uredi | uredi izvor]

Pobjednici UAE Tura:[118]

Statistika[uredi | uredi izvor]

Pobjede po državama[119]
Pozicija Država Broj pobjeda
1.  Slovenija 3
2.  Belgija 2
3.  Ujedinjeno Kraljevstvo 1
Ukupan broj pobjeda[11]
Pozicija Biciklista Broj pobjeda
1. Slovenija Tadej Pogačar 2
2. Slovenija Primož Roglič 1
Ujedinjeno Kraljevstvo Adam Jejts
Belgija Remko Evenepul
Belgija Lenert van Etvelt
Statistika po broju osvojenih etapa[11]
Pozicija Biciklista Broj pobjeda
1. Belgija Tim Merlije 5
2. Australija Kejleb Juan 4
Slovenija Tadej Pogačar
4. Irska Sem Benet 3
5. Slovenija Primož Roglič 2
Italija Elija Vivijani
Belgija Jasper Filipsen
Ujedinjeno Kraljevstvo Adam Jejts
Holandija Dilan Grunevegen
Pobjede u
klasifikaciji po poenima[11]
Pozicija Biciklista Broj pobjeda
1. Belgija Tim Merlije 2
2. Italija Elija Vivijani 1
Australija Kejleb Juan
Holandija David Deker
Belgija Jasper Filipsen
Pobjede u
sprint klasifikaciji[11]
Pozicija Biciklista Broj pobjeda
1. Rusija Stepan Kurijanov 1
Srbija Veljko Stojnić
Francuska Toni Galopen
Rusija Dmitrij Strakhov
Belgija Edvard Plankert
Ujedinjeno Kraljevstvo Mark Stjuart
Pobjede u klasifikaciji
za najboljeg mladog vozača[11]
Pozicija Biciklista Broj pobjeda
1. Slovenija Tadej Pogačar 3
2. Francuska David Godu 1
Belgija Remko Evenepul
Belgija Lenert van Etvelt

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Calendrier WorldTour 2019: Les Tours de Dubaï et d'Abu Dhabi fusionnent”. rtbf.be (na jeziku: francuski). Pristupljeno 27. 5. 2021. 
  2. ^ „Good Morning From Stage 1 Of The UAE Tour”. theuaetour.com. 22. 2. 2021. Pristupljeno 27. 5. 2021. 
  3. ^ „2021 UAE Tour: route, jerseys and sponsors announced”. endurance.biz. 28. 1. 2021. Pristupljeno 27. 5. 2021. 
  4. ^ UCI cycling regulations 2020, str. 215.
  5. ^ „UCI reforms to be phased in through 2019”. cyclingnews.com. 23. 12. 2018. Pristupljeno 27. 5. 2021. 
  6. ^ „Grand Tour teams to be reduced from nine to eight riders from 2018”. Cycling Weekly. 22. 6. 2017. Pristupljeno 27. 5. 2021. 
  7. ^ „UAE Tour 2021: The Route”. cyclingstage.com. Pristupljeno 27. 5. 2021. 
  8. ^ a b v g d „Uae Tour Inaugural Edition – Route, Jerseys, Teams And Riders Announced”. theuaetour.com. 20. 12. 2018. Arhivirano iz originala 22. 05. 2021. g. Pristupljeno 27. 5. 2021. 
  9. ^ a b v g „Understanding The Uae Tour: Flat Stages, Sprinters And The Points Competition”. theuaetour.com. 16. 2. 2020. Arhivirano iz originala 22. 05. 2021. g. Pristupljeno 27. 5. 2021. 
  10. ^ „UAE Tour: Top-3 per edition”. procyclingstats.com. Pristupljeno 27. 5. 2021. 
  11. ^ a b v g d đ „UAE Tour”. cyclingarchives.com. Pristupljeno 27. 5. 2021. 
  12. ^ „Road closures all over emirate for Dubai Tour”. TimeOutDubai.com. Pristupljeno 27. 5. 2021. 
  13. ^ Brown, Gregor (22. 12. 2014). „Abu Dhabi Tour added to 2015 race calendar”. Cycling Weekly. Pristupljeno 27. 5. 2021. 
  14. ^ „American cyclist Taylor Phinney wins Dubai Tour”. seattletimes.com. 8. 2. 2014. Pristupljeno 27. 5. 2021. 
  15. ^ „Mark Cavendish: Final-stage win secures Tour of Dubai victory”. BBC Sport. BBC. Arhivirano iz originala 9. 2. 2015. g. Pristupljeno 27. 5. 2021. 
  16. ^ „Chaves wins inaugural Abu Dhabi Tour”. cyclingnews.com. 11. 10. 2015. Pristupljeno 27. 5. 2021. 
  17. ^ Wetsby, Matt (6. 2. 2016). „Dubai Tour: Marcel Kittel wins stage four to seal overall title”. skysports.com. Pristupljeno 27. 5. 2021. 
  18. ^ „Cavendish wins the final stage as Kangert claims the overall victory in Abu Dhabi”. cycling.today. Pristupljeno 27. 5. 2021. 
  19. ^ „UCI expands WorldTour to 37 events”. Cycling News. Pristupljeno 27. 5. 2021. 
  20. ^ „Portugal's Rui Costa Wins Abu Dhabi Tour”. eurosport.com. 26. 2. 2017. Pristupljeno 27. 5. 2021. 
  21. ^ „Marcel Kittel wins Dubai Tour for the second year in a row”. deceuninck-quickstep.com. 4. 2. 2017. Pristupljeno 27. 5. 2021. [mrtva veza]
  22. ^ „Valverde wins Abu Dhabi Tour with final stage victory”. cyclingnews.com. 25. 2. 2018. Pristupljeno 27. 5. 2021. 
  23. ^ „Elia Viviani seals Dubai Tour overall win with spectacular last day victory”. deceuninck-quickstep.com. 10. 2. 2018. Pristupljeno 27. 5. 2021. [mrtva veza]
  24. ^ „Report: Dubai Tour and Abu Dhabi Tour to merge in 2019”. velonews.com. Pristupljeno 27. 5. 2021. 
  25. ^ Wynn, Nigel (15. 3. 2019). „Abu Dhabi and Dubai Tours to merge in 2019”. cyclingweekly.com. Pristupljeno 27. 5. 2021. 
  26. ^ „UCI reveal WorldTour calendar for 2019”. cyclingnews.com. Pristupljeno 27. 5. 2021. 
  27. ^ O'Shea, Sadhbh (21. 2. 2019). „Nibali, Valverde, Gaviria and Cavendish line up for first-ever UAE Tour - Preview”. cyclingnews.com. Pristupljeno 27. 5. 2021. 
  28. ^ „Jumbo-Visma win UAE Tour TTT”. cyclingnews.com. Pristupljeno 27. 5. 2021. 
  29. ^ „UAE Tour: Gaviria wins stage 2”. cyclingnews.com. Pristupljeno 27. 5. 2021. 
  30. ^ „UAE Tour: Valverde wins atop Jebel Hafeet”. cyclingnews.com. Pristupljeno 27. 5. 2021. 
  31. ^ „UAE Tour: Ewan wins at Hatta Dam”. cyclingnews.com. Pristupljeno 27. 5. 2021. 
  32. ^ „UAE Tour: Viviani wins sprint in Khor Fakkan”. cyclingnews.com. Pristupljeno 27. 5. 2021. 
  33. ^ „UAE Tour: Roglic wins on mountain finish to Jebel Jais”. cyclingnews.com. Pristupljeno 27. 5. 2021. 
  34. ^ „Sam Bennett wins final stage of UAE Tour”. cyclingnews.com. Pristupljeno 27. 5. 2021. 
  35. ^ a b v McGann, Bill; McGann, Carol. „2019 UAE Tour (WorldTour), United Arab Emirates”. bikeraceinfo.com. Dog Ear Publishing. Pristupljeno 27. 5. 2021. 
  36. ^ Farrand, Stephen (23. 4. 2020). „UAE Tour: Ackermann wins stage 1 sprint”. cyclingnews.com. Pristupljeno 27. 5. 2021. 
  37. ^ Fletcher, Patrick (24. 4. 2020). „UAE Tour: Caleb Ewan wins at Hatta Dam”. cyclingnews.com. Pristupljeno 27. 5. 2021. 
  38. ^ Ryan, Barry (25. 4. 2020). „UAE Tour: Adam Yates wins atop Jebel Hafeet”. cyclingnews.com. Pristupljeno 27. 5. 2021. 
  39. ^ Fletcher, Patrick (26. 4. 2020). „UAE Tour: Groenewegen wins stage 4”. cyclingnews.com. Pristupljeno 27. 5. 2021. 
  40. ^ Farrand, Stephen (26. 4. 2020). „UAE Tour: Pogačar wins stage 5”. cyclingnews.com. Pristupljeno 27. 5. 2021. 
  41. ^ Herman, Martyn (27. 2. 2020). „Cycling: UAE Tour canceled after positive coronavirus tests”. reuters.com. Pristupljeno 27. 5. 2021. 
  42. ^ „Chris Froome among riders being tested for coronavirus at cancelled UAE Tour”. CyclingNews. 27. 2. 2020. Pristupljeno 27. 5. 2021. 
  43. ^ cite web|url=https://www.cyclingnews.com/news/cofidis-please-dont-forget-us-as-coronavirus-quarantine-continues/
  44. ^ cite news|url=https://www.cyclingnews.com/news/four-riders-reported-to-be-positive-for-coronavirus-at-uae-tour/
  45. ^ McGann, Bill; McGann, Carol. „2021 UAE Tour (WorldTour)”. bikeraceinfo.com. Dog Ear Publishing. Приступљено 27. 5. 2021. 
  46. ^ а б в г Gomes, Alaric (20. 2. 2021). „Cycling: UAE Tour gets wheels turning on 50 glorious years of nation”. gulfnews.com. Приступљено 27. 5. 2021. 
  47. ^ „UAE Tour stage 1: Mathieu van der Poel wins from reduced bunch sprint, takes GC lead”. velonews.com. 21. 2. 2021. Приступљено 27. 5. 2021. 
  48. ^ „Van der Poel and Alpecin-Fenix exit UAE Tour due to coronavirus case”. cyclingnews.com. 22. 2. 2021. Приступљено 27. 5. 2021. 
  49. ^ „Good Morning From Stage 2 Of The UAE Tour”. theuaetour.com. 22. 2. 2021. Приступљено 27. 5. 2021. 
  50. ^ „UAE Tour: Ganna wins Stage 2, Pogacar takes Red Jersey”. sbs.com.au. 22. 2. 2021. Приступљено 27. 5. 2021. 
  51. ^ „UAE Tour stage 3: Tadej Pogačar wins on Jebel Hafeet to secure grip on GC”. velonews.com. 23. 2. 2021. Приступљено 27. 5. 2021. 
  52. ^ „UAE Tour Cycling 2021 - Sam Bennett Edges Sprint To Take Stage 4, Recording 50th Professional Win”. eurosport.com. 24. 2. 2021. Приступљено 27. 5. 2021. 
  53. ^ „UAE Tour stage 5: Jonas Vingegaard pips favorites at Jebel Jais summit finish”. velonews.com. 25. 2. 2021. Приступљено 27. 5. 2021. 
  54. ^ O'Riordan, Ion (26. 2. 2021). „Sam Bennett’s form continues as he wins stage six at UAE Tour”. irishtimes.com. Приступљено 27. 5. 2021. 
  55. ^ Benson, Daniel (27. 2. 2021). „Wins sparks relief for Caleb Ewan after 'average' sprints in the UAE Tour”. cyclingnews.com. Приступљено 27. 5. 2021. 
  56. ^ „Tadej Pogačar Wins The Third Edition Of The UAE Tour, Caleb Ewan Wins Stage 7, The Yas Island Stage”. theuaetour.com. 27. 2. 2021. Архивирано из оригинала 22. 05. 2021. г. Приступљено 27. 5. 2021. 
  57. ^ „Team Jumbo-Visma besluit UAE Tour met vierde plaats Harper en puntentrui Dekker”. teamjumbovisma.nl (на језику: холандски). 27. 2. 2021. Приступљено 27. 5. 2021. 
  58. ^ McGann, Bill; McGann, Carol. „2021 UAE Tour (WorldTour)”. bikeraceinfo.com. Dog Ear Publishing. Приступљено 27. 5. 2021. 
  59. ^ Roadbook 2022, стр. 15.
  60. ^ „Cofidis skips UAE Tour as teams confirmed for 2022 WorldTour opener”. VeloNews. Outside Interactive, Inc. 7. 2. 2022. Приступљено 27. 2. 2023. 
  61. ^ „Philipsen sprints to victory in UAE Tour opener”. cyclingnews.com. Future plc. 20. 2. 2022. Приступљено 27. 2. 2023. 
  62. ^ Fletcher, Patrick (21. 2. 2022). „UAE Tour: Mark Cavendish takes sprint win on stage 2”. cyclingnews.com. Future plc. Приступљено 27. 2. 2023. 
  63. ^ Fletcher, Patrick (22. 2. 2022). „UAE Tour: Bissegger beats Ganna to stage 3 time trial”. cyclingnews.com. Future plc. Приступљено 27. 2. 2023. 
  64. ^ Ryan, Barry (23. 2. 2022). „UAE Tour: Tadej Pogacar wins stage 4 on Jebel Jais mountain finish”. cyclingnews.com. Future plc. Приступљено 27. 2. 2023. 
  65. ^ Farrand, Stephen (24. 2. 2022). „UAE Tour: Philipsen sprints to stage 5 victory”. cyclingnews.com. Future plc. Приступљено 27. 2. 2023. 
  66. ^ Puddicombe, Stephen (25. 2. 2022). „UAE Tour: Mathias Vacek wins stage 6 from the breakaway”. cyclingnews.com. Future plc. Приступљено 27. 2. 2023. 
  67. ^ Goddard, Ben (26. 2. 2022). „Tadej Pogačar seals UAE Tour victory atop Jebel Hafeet”. cyclingnews.com. Future plc. Приступљено 27. 2. 2023. 
  68. ^ „Cycling star Pogačar defends UAE Tour title”. sloveniatimes.com. 27. 2. 2022. Архивирано из оригинала 27. 02. 2023. г. Приступљено 27. 2. 2023. 
  69. ^ „Bilbao claims podium on UAE Tour”. bahraincyclingteam.com. 26. 2. 2022. Приступљено 27. 2. 2023. 
  70. ^ „Philipsen closes the UAE Tour 2022 with the green jersey”. fenixcyclingteam.com. 28. 2. 2022. Приступљено 27. 2. 2023. 
  71. ^ Davidson, Tom (26. 2. 2022). „Tadej Pogačar wins UAE Tour with stage seven victory atop Jebel Hafeet”. cyclingweekly.com. Приступљено 27. 2. 2023. 
  72. ^ Moultrie, James (17. 2. 2023). „Adam Yates targets UAE Tour on 2023 season debut”. cyclingnews.com. Future plc. Приступљено 27. 2. 2023. 
  73. ^ „Merlier wins UAE Tour stage 1 photo finish as echelons blows-up GC”. cyclingnews.com. Future plc. 20. 2. 2023. Приступљено 27. 2. 2023. 
  74. ^ {{cite web|url=https://www.cyclingnews.com/races/uae-tour-2023/stage-2/results/%7Ctitle=Soudal-QuickStep[mrtva veza] speed to victory in UAE Tour stage 2 team time trial|work=cyclingnews.com|publisher=Future plc|date=21. 2. 2023|accessdate=27. 2. 2023}
  75. ^ „Evenepoel snatches UAE Tour lead as Rubio wins stage 3 mountain finish”. cyclingnews.com. Future plc. 22. 2. 2023. Pristupljeno 27. 2. 2023. 
  76. ^ „Molano claims narrow sprint victory on UAE Tour stage 4”. cyclingnews.com. Future plc. 23. 2. 2023. Pristupljeno 27. 2. 2023. 
  77. ^ „Dylan Groenewegen takes sprint victory in UAE Tour stage 5”. cyclingnews.com. Future plc. 24. 2. 2023. Pristupljeno 27. 2. 2023. 
  78. ^ „Tim Merlier powers to bunch sprint win on UAE Tour stage 6”. cyclingnews.com. Future plc. 25. 2. 2023. Pristupljeno 27. 2. 2023. 
  79. ^ Ryan, Barry (26. 2. 2023). „Remco Evenepoel seals UAE Tour victory”. cyclingnews.com. Future plc. Pristupljeno 27. 2. 2023. 
  80. ^ a b „Remco Evenepoel wins the UAE Tour”. soudal-quickstepteam.com. 26. 2. 2023. Pristupljeno 27. 2. 2023. 
  81. ^ Fotheringham, Alasdair (26. 2. 2023). „Luke Plapp 'as stoked as can be' with first WorldTour podium at UAE Tour”. cyclingnews.com. Future plc. Pristupljeno 27. 2. 2023. 
  82. ^ „Evenepoel wins the 2023 UAE Tour as Yates triumphs on the final stage”. theuaetour.com. 26. 2. 2023. Pristupljeno 27. 2. 2023. 
  83. ^ „UAE Tour 2023: Evenepoel seals overall victory, UAE Team Emirates rider Yates wins final stage”. gulfnews.com. 26. 2. 2023. Pristupljeno 27. 2. 2023. 
  84. ^ McGann, Bill; McGann, Carol (26. 2. 2023). „Evenepoel wins the 2023 UAE Tour as Yates triumphs on the final stage”. bikeraceinfo.com. Dog Ear Publishing. Pristupljeno 27. 2. 2023. 
  85. ^ „Alé inks deal with RCS Sport for UAE Tour official leader jerseys”. endurance.biz. 28. 1. 2021. Pristupljeno 27. 5. 2021. 
  86. ^ a b v g d „2021 UAE Tour: route, jerseys and sponsors announced”. endurance.biz. 28. 1. 2021. Pristupljeno 27. 5. 2021. 
  87. ^ „7 billion barrels of oil found in new Abu Dhabi reserves, UAE in sixth position in global oil reserves”. Pristupljeno 27. 5. 2021. 
  88. ^ „Roglic wins UAE Tour”. teamjumbovisma.com. 2. 3. 2019. Pristupljeno 27. 5. 2021. 
  89. ^ „UAE Tour: Ganna wins stage 2 as Pogacar takes overall lead”. cyclingnews.com. 22. 2. 2021. Pristupljeno 27. 5. 2021. 
  90. ^ a b Puddicombe, Stephen (21. 2. 2021). „UAE Tour: Mathieu van der Poel wins stage 1”. cyclingnews.com. Pristupljeno 27. 5. 2021. 
  91. ^ „Etisalat tops 100m subscribers”. thenational.ae. 10. 2. 2011. Pristupljeno 27. 5. 2021. 
  92. ^ Hood, Andrew (16. 3. 2019). „Meet Jumbo-Visma’s next big thing: David Dekker”. velonews.com. Pristupljeno 27. 5. 2021. 
  93. ^ „Elia Viviani takes home UAE Tour points jersey”. deceuninck-quickstep.com. 2. 3. 2019. Pristupljeno 27. 5. 2021. [mrtva veza]
  94. ^ „The First UAE Tour From A To Z”. theuaetour.com. 3. 3. 2019. Arhivirano iz originala 17. 07. 2019. g. Pristupljeno 27. 5. 2021. 
  95. ^ „Dubai developer Nakheel appoints new CEO”. Arab News (na jeziku: engleski). 23. 11. 2020. Pristupljeno 27. 5. 2021. 
  96. ^ „Primoz Primed In The UAE’s Premier Race”. theuaetour.com. 2. 3. 2019. Arhivirano iz originala 12. 04. 2022. g. Pristupljeno 27. 5. 2021. 
  97. ^ „UAE Tour 2021: Tour de France winner Tadej Pogačar claims second title in Emirates”. sport360.com. 27. 2. 2021. Pristupljeno 27. 5. 2021. 
  98. ^ Roadbook 2021.
  99. ^ „Pogačar seals UAE Tour win”. uaeteamemirates.com. Pristupljeno 27. 5. 2021. 
  100. ^ „Yates conquers Jebel Hafeet”. uaeteamemirates.com. 26. 2. 2023. Arhivirano iz originala 27. 02. 2023. g. Pristupljeno 27. 2. 2023. 
  101. ^ „Preview statistics for UAE Tour 2021.”. procyclingstats.com. Pristupljeno 27. 5. 2021. 
  102. ^ a b v g d đ „UCI Cycling Regulations, Part II: Road Races”. UCI. 1. 2. 2012. str. 40. Pristupljeno 27. 5. 2021. 
  103. ^ a b v Purbum, Stan (28. 6. 2017). „How long is a typical road bike race?”. roadbikerider.com. Pristupljeno 27. 5. 2021. 
  104. ^ „Glossary of Biking Terms and Slang". BicycleSource. 2012”. BicycleSource.com. Pristupljeno 27. 5. 2021. 
  105. ^ Boyce, Barry. „Glossary: List of cycling terms”. cyclingrevealed.com. Pristupljeno 27. 5. 2021. 
  106. ^ a b Wynn, Nigel (28. 6. 2017). „New rule introduced to improve safety of riders in Tour de France bunch sprints”. cyclingweekly.com. Pristupljeno 27. 5. 2021. 
  107. ^ Richardson, Simon (3. 7. 2012). „Explaining the three kilometre rule”. cyclingweekly.com. Pristupljeno 27. 5. 2021. 
  108. ^ „UAE Tour”. procyclingstats.com. Pristupljeno 27. 5. 2021. 
  109. ^ Ryan, Barry (19. 2. 2021). „Race preview: UAE Tour 2021”. cyclingnews.com. Pristupljeno 27. 5. 2021. 
  110. ^ „All That You Need To Know About Jebel Hafeet”. arabiahorizons.com. 20. 1. 2021. Pristupljeno 27. 5. 2021. 
  111. ^ Fotheringham, Alasdair (26. 2. 2023). „Adam Yates beats Jebel Hafeet climbing record with knockout solo win at UAE Tour”. cyclingnews.com. Pristupljeno 27. 2. 2023. 
  112. ^ Soldinger, Nick; Delves, Joseph (2. 2. 2021). „Cycling time-trials: the complete how-to guide”. cyclist.co.uk. Pristupljeno 27. 5. 2021. 
  113. ^ Wenzel, Kenda (19. 9. 2015). „How to Team Time Trial”. wenzelcoaching.com. Pristupljeno 27. 5. 2021. 
  114. ^ „Team Time Trial Tips”. acm.kiwi.nz. Pristupljeno 27. 5. 2021. 
  115. ^ „Aerodynamic drag in cycling team time trials”. sciencedirect.com. Pristupljeno 27. 5. 2021. 
  116. ^ a b McGann, Bill; McGann, Carol. „BikeRaceInfo's Cycling Glossary”. bikeraceinfo.com. Dog Ear Publishing. Pristupljeno 27. 5. 2021. 
  117. ^ Liggett, Phil; Raia, James; Lewis, Sammarye (2011). Tour De France For Dummies. John Wiley. str. 44—45. ISBN 9781118070109. Pristupljeno 27. 5. 2021. 
  118. ^ McGann, Bill; McGann, Carol. „UAE Tour (WorldTour), United Arab Emirates”. bikeraceinfo.com. Dog Ear Publishing. Pristupljeno 27. 5. 2021. 
  119. ^ „UAE Tour: Most Wins”. procyclingstats.com. Pristupljeno 27. 5. 2021. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

Preuzeto iz „https://sr.wikipedia.org/w/index.php?title=УАЕ_тур&oldid=27419586”