Uroš Slijepčević

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
uroš slijepčević
Lični podaci
Datum rođenja(1923-00-00)1923.
Mesto rođenjaHrtić, Dvor na Uni, Kraljevina SHS
Datum smrti2009.(2009-Nedostaje neophodni parametar 1, mesec!-00) (85/86 god.)
Mesto smrtiZagreb, Hrvatska
Delovanje
Član KPJ odpre rata
Učešće u ratovimaNarodnooslobodilačka borba
SlužbaNOV i PO Jugoslavije
Jugoslovenska armija
19411945.
U toku NOBpolitički komesar
Šesnaeste banijske udarne brigade
Republički sekretar
za unutrašnje poslove SR Hrvatske
Period19631966.
PrethodnikMilan Mišković
NaslednikMato Krpan

Odlikovanja
Orden za hrabrost Partizanska spomenica 1941.

Uroš Slijepčević (Hrtić, Dvor na Uni, 1923Zagreb, 2009), učesnik Narodnooslobodilačke borbe i društveno-politički radnik SR Hrvatske. U periodu od 1963. do 1966. bio je Republički sekretar za unutrašnje poslove Socijalističke Republike Hrvatske.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rođen je 1923. godine u selu Hrtić, Dvor na Uni. Osnovnu školu je završio u rodnom selu, dok je srednje obrazovanje sticao u Dvoru na Uni i Petrinji, u kojoj je pohađao Učiteljsku školu. Pripadao je naprednoj omladini i kao đak Učiteljske škole postao član Komunističke partije Jugoslavije (KPJ).[1]

Okupacija Kraljevine Jugoslavije, 1941. godine, zatekla ga je na Baniji, gde odlazi u partizane, kao borac Banijskog partizanskog odreda. U partizanskim jedinicama se nalazio na odgovorim političkim dužnostima, pa je tako obavljao dužnost političkog komesara Drugog bataljona Osme banijske udarne brigade, od 1942. godine, u čijim borbama učestvuje. Potom je postao politički komesar Šesnaeste banijske udarne brigade, koja je u decembru 1942. ušla u sastav Sedme banijske udarne divizije.[1][2]

Nakon rata i oslobođenja Jugoslavije, upućen je na rad u organe bezbednosti. Obavljao je visoke dužnosti u Upravi državne bezbednosti (UDB) Hrvatske, gde je bio načelnik, te u tom svojstvu i podsekretar Republičkog sekretarijata za unutrašnje poslove NR Hrvatske (RSUP). Sa tog položaja je koordinirao aktivnostima vezanim za obdukciju i balzamovanje tela nadbiskupa Alojzija Stepinca, februara 1960. godine, u cilju sprečavanja mešanja crkvenih krugova, mada je sam Stepinac sahranjen po kanonskom običaju u Zagrebačkoj katedrali.[3] U periodu od 1963. do 1966. godine bio je Republički sekretar za unutrašnje poslove SR Hrvatske. U vremenu nakon Brionskog plenuma CK SKJ, jula 1966. godine, na toj poziciji ga je zamenio Mato Krpan, ali je Slijepčević bio član Komisije za reorganizaciju i unapređenje službe unutrašnjih poslova SR Hrvatske, koja se bavila „deformacijama u radu Udbe”.[4]

Društveno-političku karijeru nastavio je u Društveno-političkom veću Sabora SR Hrvatske i Odboru za opštenarodnu odbranu i društvenu samozaštitu (ONO i DSZ). U svojstvu zastupnika Sabora, 22. juna 1978. godine, zajedno sa Đurom Kladarinom, general-potpukovnikom JNA Jankom Šušnjarom i više društveno-političkih radnika i generala JNA, prisustvovao je otvaranju spomenika žrtvama fašizma u banijskom mestu Donja Bačuga.[5]

U drugoj polovini 1980ih je otišao u penziju, a u vremenu tokom i nakon raspada Jugoslavije nije se politički aktivirao i javno isticao.

Preminuo je 2009. godine u Zagrebu. Kremiran je i sahranjen, po ličnoj želji, samo u krugu najuže porodice, na zagrebačkom groblju Mirogoj.[1]

Nosilac je Partizanske spomenice 1941. i drugih jugoslovenskih odlikovanja, među kojima su Orden za hrabrost i dr.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v „I N M E M O R I A M — UROŠ SLIJEPČEVIĆ”. banija.rs. Pristupljeno 22. 03. 2023. 
  2. ^ Đurović 1964, str. 604.
  3. ^ „JOSIP MANOLIĆ Priča o obdukciji Alojzija Stepinca: Kardinalovo srce spaljeno je u peći Doma zdravlja u Šarengradskoj”. jutarnji.hr. Pristupljeno 22. 03. 2023. 
  4. ^ "Brionski plenum" — odjeci IV. sjednice CK SKJ iz srpnja 1966. godine u hrvatskoj političkoj javnosti; Katarina Spehnjak, Hrvatski institut za povijest, Zagreb, Hrvatska”. hrcak.srce.hr. Pristupljeno 22. 03. 2023. 
  5. ^ „Žrtve Donje Bačuge”. portalnovosti.com. Pristupljeno 22. 03. 2023. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Milinko Đurović Ustanak naroda Jugoslavije: 1941, knjiga 4. Beograd: Vojno delo. 1964.