Ferenc Gal

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Ferenc Gal
Lični podaci
Datum rođenja(1860-03-27)27. mart 1860.
Mesto rođenjaSkačanj, današnja Slovačka
Datum smrti11. decembar 1906.(1906-12-11) (46 god.)
Mesto smrtiSubotica, Austrougarska i Kraljevina Ugarska
Zanimanjekompozitor, pedagog i horovođa

Ferenc Gal (mađ. Gaál Ferenc; (Skačanj, 1860Subotica, 1906) bio je mađarski kompozitor, pedagog i horovođa.[1]

Rodio se 27. marta 1860. godine u Skačanju na teritoriji današnje Slovačke. Roditelje je rano izgubio, pa se o njemu starao stariji brat Pije. Osnovnu školu i nižu gimnaziju pohađa u Njitri, a nastavlja je u Budimpešti. Paralelno upisuje Narodni glazbeni zavod. Odličan je učenik, govori mađarski, nemački, slovački, češki, pored toga latinski i francuski. Muzičku akademiju pohađa između 1878. i 1882. godine, a studije završava odličnim uspehom.

Gal je postavljen za direktora Muzičke škole u Subotici 1. oktobra 1882. godine, a bio je i dirigent i horovođa crkve svete Terezije Avilske. Počeo je da radi sa velikim ambicijama: 1883. godine se izborio da se pevanje kao poseban predmet uvede u program gimnazije, opštinske ženske građanske škole i u nekoliko osnovnih škola u gradu. Novi predmet je on sam predavao. Planirao je da dužinu školovanja sa tri, produži na šest godina i da uvede katedru za klavir. Prvu molbu je grad odbio, dok je na katedru za klavir pristao, ali je njeno otvaranje usledilo tek šest godina kasnije, jer grad do tada nije imao instrument.

Iako je Gal bio jedini akademski obrazovan muzičar u gradu, nije uspeo da se nametne subotičkom elitnom društvu. Nije našao ni svoje mesto u muzičkoj školi, a ne uspeva da nađe zajednički jezik ni sa kolegama.

Stotinu dvadeset kompozicija štampano mu je u tadašnjoj Mađarskoj i u inostranstvu. Naročito su omiljene njegove mađarske rapsodije, umetničke i narodne pesme, crkvene kompozicije mešovitih zborova i razne obrade. Dobio je prvu nagradu na konkursu Zemaljskog pevačkog društva, koje je raspisano povodom proslave hiljadugodišnjice mađarske države.

Uvek je nastojao da širi muzičku kulturu, dajući koncerte u Subotici, Paliću, u Parizu, Beču, Cirihu, Rimu, Londonu, Berlinu i Budimpešti. Najradije izvodi romantičarske kompozitore Lista, Šopena i Mendelsona, ali neretko i svoje kompozicije.

Ne putuje samo po zapadnoj Evropi, već i po Balkanu. Držao je koncerte u Srbiji i Bugarskoj 1887. godine. Na ovom putovanju se upoznaje sa glumicom Zorkom Teodosijević koja ga upoznaje sa Stevanom Mokranjcem. Dva kompozitora tom prilikom sklapaju prisno prijateljstvo. I u Subotici sarađuje sa Srpskim pevačkim društvom, učestvuje na priredbama (Besedama), koje je priređivala Dobrotvorna zadruga Srpkinja. Napisao je propratnu muziku za dramu „Kraljević Marko” Velje Miljkovića, satkanu od motiva iz srpskih narodnih pesama. Praizvedba ovog komada je bila u Subotici, 29. aprila 1894. godine. Subotički kulturni život obogaćuje pozivima umetnika svetskog glasa, među njima u aprilu 1889. godine ugošćuje Mariju Vilt, primadonu Bečke opere.

Za njegovo ime se vezuje osnivanje hora zanatlija 1898. godine, čiji je on bio i prvi dirigent. Autorsko veče organizuju mu 13. aprila 1903. godine, povodom dvadesetogodišnjice stvaralačkog rada. Pokazalo se da je već bilo kasno. U to doba se već toliko odao alkoholu da mu je jetru zahvatila ciroza. U novembru 1906. godine dobio je žuticu koju oslabljeni organizam nije uspeo da savlada.

Umro je 11. decembra 1906. godine u četrdesetšestoj godini života. Sahranili su ga na subotičkom Bajskom groblju, dva dana kasnije. Već prilikom sahrane, poznati subotički pisac Izidor Milko je predložio podizanje jednog monumentalnog nadgrobnog spomenika.

Po rečima Marte Kenjereš Kovač: Ferenc Gal nije bio orginalni stvaralac, nije znao dodati ništa novo u muzičkoj kulturi svoga doba. Pisao je sadržajno dopadljive, lake komade, koja su bili i namenjeni širem auditorijumu.

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Grobnica Ferenca Gala”. Međuopštinski zavod za zaštitu spomenika kulture Subotica. Pristupljeno 9. 2. 2020. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]