Pređi na sadržaj

Fizeler Fi-167

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Fieseler Fi 167
Fizeler Fi 167 "Velika Roda"
Opšte
Dimenzije
Masa
Pogon
Performanse
Početak proizvodnje1939.
Dužina11,40
Razmah krila13,50
Visina4,80
Površina krila45,50
Prazan3.100
Normalna poletna4.850
Maks. spoljni teret1000 kg
Klipno-elisni motor1 motor Daimler-Benz DB 601 A (V 12)
Snaga864 kW
Maks. brzina na H=0320 km/h
Dolet1.300 km
Plafon leta7.500 m
Brzina penjanja370 m/min

Fizeler Fi-167 je nemački jednomotorni, dvosedi, dvokrilni avion sa otvorenom kabinom, koji se koristio kao torpedni avion, laki bombarder i avion za vezu, u Jugoslovenskom ratnom vazduhoplovstvu popularno je nazvan "Velika roda" i sužio je kao avion za vezu Vrhovnog štaba.

Projektovanje i razvoj[uredi | uredi izvor]

Fizeler Fi-167 je projektovan na zahtev Nemačkog ministarstva vazduhoplovstva za izradu torpednih bombardera za korištenje sa prvog nemačkog nosača aviona "Graf Cepelin". Nakon dva prototipa (Fi 167 V1 i Fi 167 V2) izrađeno je dvanaest pred-serijskih modela (Fi 167-0) sa neznatnim izmenama. Avioni su nadmašili sve postavljene zahteve, imali su odlične osobine i mogli su nositi oko dva puta više naoružanja od predviđenog. Kao tada već poznati Fi 156 roda (Fieseler Fi 156 Storch) i Fi 167 je imao iznenađujuće dobre osobine manevrisanja kako na malim tako i na velikim brzinama a na pokretni nosač aviona mogao je sleteti gotovo vertikalno.

Pri sletanju na more u slučaju opasnosti Fi 167 je mogao odbaciti noge stajnog trapa a njegov nepropusni trup mogao je održavati avion dovoljno dugo na površini mora kako bi njegova dvočlana posada mogla nesmetano napustiti avion.

Tehnički opis[uredi | uredi izvor]

Konstrukcija trupa aviona je bila potpuno metalna, noseća konstrukcija je bila od tankozidnih čeličnih cevi visoke čvrstoće a obloga je bila napravljena od duraluminijumskog lima. U trupu se nalazila kabina sa dva kokpita u tandem rasporedu jedno sedište iza drugog. Kabinski poklopci su napravljeni od pleksigasa i otvarali su se pomeranjem unazad (šiberi). U prvom kokpitu je bio pilot aviona a u drugom je bio strelac koji je bio naoružan jednim mitraljezom MG 15 kalibar 7,92mm. Avion je bio opremljen motorom Daimler-Benz DB 601 B sa 12 cilindara V rasporeda i snagom od 1175 KS. Na vratilu motora je bila pričvršćena trokraka metalna vučna elisa sa promenljivim korakom. Između motora i kabine pilota nalazi se rezervoar za gorivo kapaciteta 1.300 litara.

Fisler Fi 167 je dvokrilac. Krila su mu pravougaonog oblika sa zaobljenim završetkom istih dimenzija. Zakrilca za upravljanje avionom se nalaze i na gornjim i donjim krilima i međusobno su povezana sa dve čvrste šipke. Oba krila su opremljena sa predkrilcima. Zahvaljujući ovakoj opremi krila ovaj avion je imao stvarno izvanredna poletno sletna i manevarska svojstva. Stajni trap se sastojao od dve nezavisne fiksne noge sa amortizerima koji su se nalazili u stubovima nogu. Ispod repa aviona se nalazio treći neuvlačeći elastično okačen točak.

Zemlje koje su koristile Fizeler Fi-167[uredi | uredi izvor]

Operativno korišćenje[uredi | uredi izvor]

U prvoj predseriji urađeno samo 12 aviona pa je naknadno poručeno još 15 ovih aviona. Ovi avioni nikad nisu korišćeni za namenu za koju su projektovani jer su Britanci u međuvremenu uništili nemački nosač "Graf Cepelin" koji je bio u izgradnji. Četiri aviona Fi 167 iz druge serije je dodeljeno Afričkom korpusu ali tu nije došlo do značajnije primene s obzirom da je ubrzo došlo do vazdušne nadmoći saveznika pa su 1943. godine ovi avioni povučeni sa Afričkog ratišta. Devet ovih aviona Nemci su do leta 1943. godine držali u Holandiji, zatim su oni bili u Rumuniji, a u septembru 1944. Nemačka je prebacila 10 ovih aviona u Zrakoplovstvo pronemačke nezavisne države.

Avion Fieseler Fi 167 je u službi Luftvafe ostao do novembra 1944. godine. Poslednju veliku misiju je ovaj avion izvršio 6. juna 1944. praveći let nad plažama Normandije tokom savezničke operacije Overlord (iskrcavanje saveznika u Normandiji). Tokom ove misije dva tri- Fi 167 su uništeni, jednog je oborio američki ratni brod, a druge Spitfajeri britanskog RAF-a.

Avion Fizeler Fi-167 u Jugoslaviji[uredi | uredi izvor]

Ovaj avion su na Balkanu koristili Luftvafe i Zrakoplovstvo Nezavisne Države Hrvatske. U toku 1944. godine hrvatsko zrakoplovstvo je imalo 10 ovih aviona. Najčešće je korišćen kao avion za vezu i doturanje ratnog materijala svojim jedinicama koje su se nalazile u okruženju partizanskih odreda NOV-a.

Prvo preletanje ovog aviona iz sastava vazduhoplovstva NDH desilo se 1944. godine. Naime, 25.09.1944. godine prilikom dotura materijala za Bosansku Gradišku, poletevši sa aerodroma Zagreb - Borongaj, porebegli su u NOVJ iz zrakoplovstva NDH i sleteli na letilište Glavnog Štaba Hrvatske u Topuskom. Ovaj avion je odmah prebaziran na ostrvo Vis gde je služio za vezu Vrhovnog Štaba NOVJ. Za ovaj avion je vezana pogibija generala Vlade Ćetkovića komandanta 8. korpusa NOVJ.[1]

Po završetku rata četiri aviona ovog tipa zarobljenih od Luftvafe i Zrakoplovstva NDH korišćeni su u periodu od 1944. do 1949 godine u Ratnom vazduhoplovstvu jugoslovenske armije i popularno su zvani "Velika roda".

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Institut za savremenu istoriju Beograd, Narodni heroji Jugoslavije Knjiga 1., Udruženi izdavači, Beograd, 1982.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Komanda RV i PVO, Čuvari našeg neba, Vojnoizdavački zavod, Beograd, 1977.
  • Nowarra, Heinz J. . Die Deutsche Luftrüstung 1933-1945: Band 2 Flugzeugtypen Erla - Heinkel. . Koblenz: Bernard & Graefe Verlag. 1993. pp. 41. ISBN 978-3-7637-5466-3. 
  • Dimitrijević, Bojan (2012). Jugoslovensko ratno vazduhoplovstvo 1942-1992. Beograd: Institut za savremenu istoriju. ISBN 978-86-7403-163-6. 
  • Savić, Dragan; Let na drugu stranu, Let - Flight (YU-Beograd: Muzej jugoslovenskog vazduhoplovstva) 1: pp. 241-252. ISSN 1450-684X.
  • V. Mikić; Nemačka avijacija u Jugoslaviji 1941—1945., VIIVJ, Beograd, 1998.
  • V. Mikić; Zrakoplovstvo NDH 1941—1945., VIIVJ, Beograd, 2000.
  • Institut za savremenu istoriju Beograd, Narodni heroji Jugoslavije Knjiga 1., Udruženi izdavači, Beograd, 1982.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]