Pređi na sadržaj

Fiona Epl

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Fiona Epl
Fiona tokom nastupa u Njujorku 2015. godine.
Lični podaci
Puno imeFiona Epl Makafi Magart
Datum rođenja(1977-09-13)13. septembar 1977.(46 god.)
Mesto rođenjaNjujork, Sjedinjene Države
Zanimanje
Muzički rad
Aktivni period1994—danas
Žanr
Instrumenti
Izdavačke kućeEpik rekords
Kolambija rekords
Klin Slejt
Ostalo
Veb-sajtZvanični veb-sajt

Fiona Epl Makafi Magart (engl. Fiona Apple McAfee-Maggart, Njujork, 13. septembar 1977) američka je pevačica, autorka pesama i pijanista. Za rad na polju muzike višestruko je nagrađivana, uključujući Gremi nagradu i dodatnih šest nominacija za Gremi u različitim kategorijama.

Ćerka je američkog glumca i slikara Brendona Magarta, odrasla je u Njujorku i Los Anđelesu. Počela je da komponuje pesme kada je imala osam godina. Prvi studijski album pod nazivom Tidal objavila je kada je imala sedamnaest godina i dobila Gremi nagradu u kategoriji „Najbolji ženski rok performans”, za singl Criminal. Nakon toga objavila je album When the Pawn... 1999. godine, koji je bio komercijalno uspešan, dobio pozitivne kritike i dodeljen mu je platinasti sertifikat od strane Američkog udruženja diskografskih kuća. Treći album pod nazivom Extraordinary Machine objavila je 2005. godine, dodeljen mu je zlatni sertifikat od strane Američkog udruženja diskografskih kuća i nominovan je za Gremi nagradu u kategoriji za „Najbolji pop vokalni album”. Godine 2012. objavila je četvrti studijski album pod nazivom The Idler Wheel... koji je dobio pozitivne kritike, nakon njega Fiona je imala turneju u Sjedinjenim Državama, a album je nominovan za Gremi nagradu u kategoriji „Najbolji album alternativne muzike” 2013. godine.

Fiona je ukupno prodala 10 milina albuma širom sveta, dobila veliki broj nominacija i nagrada za muziku, uključujući Gremi nagradu, dve MTV Video muzičke nagrade i Bilbord muzičku nagradu.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rođena je 13. septembra 1977. godine u Njujorku, a odrasla na Menhetnu. Ćerka je pevačica Diane i glumca Brendona Makafija, koji su se upoznali tokom održavanja brodvejske predstave Aplauz, gde su oboje glumili.[5][6] Fionin otac je iz Tenesija i preko njega ona ima meladžden poreklo.[7] Njeni baba i deda po majci su plesačica Bilsent Grin i vokalista Džoni Makafi. Fionina sestra je takođe muzičarka, a peva pod scenskim imenom Maud Magart, a glumac Garet Magart je njen polubrat. Deo detinjstva Fiona je provela u gradskoj četvrti Njujorka, Harlemu sa majkom i sestrom, a leto je provodila sa ocem u Los Anđelesu.[8][9] U ranoj mladosti počela je da svira klavir, a prve pesme da komponuje kada je imala osam godina.[9][9] Kasnije je počela da svira standardne džez kompozicije, kroz koje je otkrila Elu Ficdžerald i Bili Holideja, koji su dosta uticali na njenu muziku.[10] Kada je imala dvanaest godina silovana je u Harlemu, a nakon toga imala je poremećaj u ishrani.[11] Nakon incidenta imala je napade panike dok se vraćala iz škole, što je dovelo do njenog preseljenja u Los Anđeles, na jednu godinu kod oca.[12][7]

Fiona je veganka, a kada je odrasla borila se protiv opsesivno-kompulzivnog poremećaja i imala problem sa alkoholizmom.[13][7] Takođe se borila sa depresijom, samopovrerđivanjem, posttraumatskim stresnim poremećajem i problemima poverenja u muškarce, posebno nakon silovanja.[14] Na Fionu je u velikoj meri uticao raskid sa prvim dečkom, što je bila osnovna tema za izdanje njenog prvog studijskog albuma.[14] Krajem devedesetih godina u medijima je povezivana sa iluzionistom i umetnikom Dejvidom Blejnom, a nakon toga sa piscem i rediteljem Paulom Tomasom Andersonom tokom dvehiljditih, kao i sa rediteljem Džonatanom Amesom, od sredine do kraja dvehiljaditih godina.[15][16][17] Fiona je izjavila da je sa svim bivšim partnerima ostala u prijateljskim odnosima.[18][19] U intervjuu iz 2012. objavila je da je kratko bila u braku sa jednim francuskim fotografom.[20]

Dana 19. septembra 2012. godine Fiona je uhapšena u Sijera Blanki, Teksas zbog posedovana hašiša i jedno vreme je provela u zatvoru okruga Hadspet.[21][22][23] U junu 2019. godine Fiona se obavezala da će dve godine donirati zaradu od svoje pesme Criminal fondu While They Wait koji prikuplja finansijsku pomoć za imigrante, pruža im azil i pravne usluge.[24][25] Trenuno živi u Los Anđelesu.[26]

Karijera[uredi | uredi izvor]

1994—1998: Početak karijere i objavljivanje prvih albuma[uredi | uredi izvor]

Fiona tokom nastupa u Njujorku, 2012. godine.

Profesionalnu muzičku karijeru Fiona je započela 1994. godine, kada je svoju demo kasetu sa pesmama Never Is a Promise, Not One of Those Times i He Takes a Taxi poklonila prijateljici koja je čuvala dete muzičkoj publicistkinji Katrin Šenker.[27] Šenkerova je nakon toga prosledila kasetu izvršnom direktoru Soni mjuzika, Endiju Slateru.[28] Fionina snalažljivost i muzičke sposobnosti privukle su njegovu pažnju i ona je dobila ugovor sa izdavačkom kućom Soni mjuzik.[29][30] Dana 23. jula 1996. godine Fiona je objavila prvi studijski album pod nazivom Tidal za Vork i Kolambiju rekords. Album je prodat u 2 miliona primeraka i dodeljen mu je trostruki platinasti sertifikat u Sjedinjenim Državama.[31][32] Treći albumski singl, Criminal bio je među čestrideset singlova liste Bilbord hot 100.[33] Pesma je na Gremi nagradama pobedila u kategoriji za „Najbolju rok pesmu”, na Vi-Ejč van kanalu našla se na listi „100 najboljih pesama devedesetih” i na sedamdeset i prvom mestu liste „500 najboljih pesama od kada ste rođeni”, magazina Blender.[34][35] Na albumu Tidal nalazi se deset pesama, uključujući šest singlova.[36] Do jula 2016. godine album je prodat u 2,9 miliona primeraka u Sjedinjenim Državama.[37][38][39] Za albumski singl Sleep to Dream Fiona je dobila MTV Video nagradu za najboljeg novog izvođača, na MTV dodeli nagrada 1997. godine.[40][33] Magazini Njujorker i NjUrok kritikovali su govor Fione na dodeli MTV nagrada.[11] Tokom ovog perioda Fiona je obradila pesme Across the Universe od Bitlsa i Please Send Me Someone to Love Persija Majfilda, kao saundtrek za film Plezentvil. Fiona je kasnije otkazala dvadeset i prvi koncert na turneji, zbog porodičnih problema, gde je trebala da promoviše album.[41]

Drugi studijski album pod nazivom When the Pawn... Fiona je objavila 9. novembra 1999. godine.[42][43] Puno ime albuma glasi When the Pawn Hits the Conflicts He Thinks Like a King What He Knows Throws the Blows When He Goes to the Fight and He'll Win the Whole Thing 'fore He Enters the Ring There's No Body to Batter When Your Mind Is Your Might so When You Go Solo, You Hold Your Own Hand and Remember That Depth Is the Greatest of Heights and If You Know Where You Stand, Then You Know Where to Land and If You Fall It Won't Matter, Cuz You'll Know That You're Right i on je bio u Ginisovoj knjizi rekorda od objavljivanja do 2007. godine, za najduže ime nekog muzičkog albuma.[44][45] Album je dobio pozitivne kritike u Njujork tajmsu i časopisu Roling stoun. Nije bio mnogo komercijalno uspešan, ali mu je dodeljen platinasti sertifikat od strane Američkog udruženja diskografskih kuća i prodat je u milion primeraka u Sjedinjenim Državama.[31][32] Vodeći albumski singl Fast as You Can bio je među dvadeset pesama na Bilbordovoj listi Modernih rok pesmama i postao Fionin prvi singl koji se našao među četrdeset najboljih u Ujedinjenom Kraljevstvu. Za pesme Paper Bag i Limp objavljeni su video spotovi.[46] Na albumu se nalazi deset pesama, a pored američke, plasirao se i na liste u Australiji i Velikoj Britaniji.[47] U Japanu i Sjedinjenim Državama albumu je dodeljen zlatni sertifikat.[48][49][50]

2002—2010: Objavljivanje trećeg albuma i nastavak karijere[uredi | uredi izvor]

Tokom nastupa u Sijetlu
Koncert 2012. godine

Tokom pauze od muzike, Fiona je razmišljala da se prestane zauvek sa pevanjem. U tom periodu nije snimala pesme, sa Džoni Kešom obradila je pesmu Bridge over Troubled Water dua Sajmon i Garfankel, ona se našla na albumu American IV: The Man Comes Around i nominovana je za Gremi nagradu u kategoriji „Najbolja kantri saradnja”. Takođe je sarađivala sa Kešom na pesmi Father and Son Keta Stivensa, koja je objavljena na albumu Unearthed iz 2003. godine. Treći studijski album Fione pod nazivom Extraordinary Machine producirao je Džon Brion. U proleće 2002. godine Fiona i njen dugogodišnji prijatelj i producent Džon su se sastali povodom objavljivanja još jednog albuma, a on je na njen nagovor prešao na etiketu Epik rekords. Snimanja na radu albuma započeta su 2002. godine u studijima u Nešvilu, Tenesiju, a kasnije i u Los Anđelesu. Radovi na albumu su trajali do 2003. godine, a u maju iste godine on je dostavljen direktorima kompanije Soni mjuzik. Tokom 2004. i 2005. godine numere su se našle na internetu i puštale na američkim međunarodnim radio stranicama, a nakon toga na internet postavljen je ceo album u MP3 formatu. Iako je veb-sajt koji je objavio album ubrzo zatvoren, veliki broj obožavatelja su preuzeli pesme sa Fioninog novog albuma.[51] Majk Elizondo koji je bio instrumentalista na drugom studijskom albumu Fione, pozvan je da radi kao koproducent albuma Extraordinary Machine.[51] Album je objavljen 3. oktobra 2005. godine, art pop je žanra, a na njemu se nalazi dvadeset i tri pesme, uključujući i singlove O' Sailor, Parting Gift, Not About Love i Get Him Back.[52][53][54][55] Pesme sa albuma nisu uspele da se plasiraju na muzičke liste, ali je albumu dodeljen zlatni sertifikat od strane Američkog udruženja diskografskih kuća.[56][57][58] Krajem 2005. godine Fiona je imala muzičku turneju kako bi promovisala album.

U junu 2006. godine Fiona je učestvovala na komičnoj pesmi Come Over and Get It (Up in 'Dem Guts) stendap komičara Zaka Galifanakisa. Galifanakis se pre toga pojavio u muzičkom spotu za Fioninu pesmu Not About Love.[59] Pevačica je nakon toga snimila obradu pesme Sally's Song koja je bila saundtrek za film Tim Bertona Noćna mora pre Božića. U maju 2006. godine Fiona je učestvovala na seriji koncerata koju je organizovao kanal Vi-Ejč van, u čast Elvisa Kostelja i otpevala njegovu pesmu I Want You, koja je objavljena kao digitalni singl.[60] Fiona je nakon toga imala turneju po Istočnoj obali Sjedinjenih Država, u avgustu 2007. godine zajedno sa Nikelom Krikom.[61][62] Godine 2008. snimila je duet Still I sa Kristof Delaj. U avgustu 2009. godine obradila je pesme Why Try to Change Me Now, I Walk A Little Faster i The Best Is Yet to Come muzičara Saja Kolmana. U januaru 2010. godine Fiona i Džon Brion nastupili su zajedno na dobrotvornom koncertu Love and Haiti, Too: A Music Benefit, kako bi se skupio novac za ugrožene ljude nakon zemljotresa na Haitima. Fiona je otpevala obradu pesme (S)he's Funny That Way koju je komponovao Nil Moret, a u originalu je izvodi Bili Holidej. U junu 2010. godine objavila je pesmu So Sleepy koju je producirao Džon Brion, a napisala neprofitna organizacija 826LA. Pesma se našla na kompilacijskom albumu Chickens in Love. Fiona je sarađivala i sa Margaret Čo, na njenom albumu Cho Dependent koji je objavljen 24. avgusta 2010. godine.[63]

2011—danas: Novi albumi i singlovi i proboj do jedne od najkvalitetnijih muzičarki današnjice[uredi | uredi izvor]

Krajem 2010. godine magazin Bilbord objavio je članak u kojem se navodi da Fiona planira da izda novi album na proleće 2011. godine, a muzičar Mišel Branš potvrdio je da je čuo neke od novih pesama.[64] Bubnjar Čarli Drajton je za magazin Modern Drummer izjavio da je on koproducent novog Fioninog albuma.[65] Album ipak nije objavljen na proleće 2011. godine, a Bilbord je izjavio da Epik rekords nije bio upućen u objavljivanje albuma.[66] Fiona je istakla da je odložila objavljivanje albuma do 2012. godine iz razloga jer čeka da njena izdavačka kuća dobije novog predsednika i da ne želi da njen rad bude loše obrađen usled koprorativnog nereda, a ujedno je najavila i prolećnu turneju kako bi promovisala album.[67] Album The Idler Wheel..., punog naziva The Idler Wheel Is Wiser Than the Driver of the Screw and Whipping Cords Will Serve You More Than Ropes Will Ever Do objavljen je 18. juna 2012. godine u Sjedinjenim Državama, a art pop je žanra.[68][69][70][71][72] Album je dobio kritičko priznanje, a prema članku u magazinu Američki tekstopisac, „The Idler Wheel... nije uvek tako lep, ali pulsira životom, brutalnim i istinitim tekstovima”.[73][74]

Nakon objavljivanja albuma, Fiona je objavila do tada neobjavljenu pesmu Dull Tool, koja je bila saundtrek filma Ovako je sa 40.[75][76][77][78] Godine 2014. Fiona je napisala i otpevala pesmu Container za potrebe TV serije Afera.[79] Tokom 2014. Fiona se takođe pojavila na mnogim nastupima pevača Blejka Milsa, uključujući one u Njujorku i Kembridžu, Masačusets, tokom njegove promocije albuma Heigh Ho. Prvi put su javno sarađivali na akustičnoj verziji Fionine pesme I Know iz 2013. godine.[80] Fiona je takođe sarađivala sa Endru Birdom, 2016. godine na pesmi Left Handed Kisses koja se našla na njegovom albumu Are You Serious. Godine 2017. objavila je protestnu pesmu Tiny Hands za Ženski martovski protest održan u Vašingtonu.[81] Godine 2018. zajedno sa Širli Menson učestvovala je na ženskom festivalu u Los Anđelesu, gde su izvele pesmu You Don't Own Me, koju u originalu izvodi Lesli Gor.[82]

U januaru 2019. godine Fiona je sarađivala sa pevačicom King Princezom na pesmi "I Know koju je Princeza snimila 1999. godine, a nova verzija objavljena je 25. januara 2019.[83] Fiona je na društvenim mrežama u martu 2019. dva puta nagovestila da radi na snimanju petog albuma i kako bi on trebalo da bude objavljen početkom 2020. godine.[84][85] Tokom 2019. gostovala je na saundtrek pesmi Echo in the Canyon sa Džejkobom Dilanom, za istoimeni film.[86]

U aprilu 2020. godine Fiona izbacuje peti studijski album pod nazivom Fetch the Bolt Cutters. Ukorenjen u eksperimentisanju, album uglavnom sadrži nekonvencionalne udaraljke. Iako se pojavljuju konvencionalni instrumenti, poput klavira i bubnjeva, album takođe sadrži istaknutu upotrebu predmeta koji nisu muzički pronađeni kao udaraljke. Fiona je svoju glavnu poruku identifikovala kao: „Dohvati jebene sekače zavrtnjeva i izvuci se iz situacije u kojoj se nalaziš“. Naslov, citat iz TV serije The Fall[87], odražava ovu ideju. Album takođe govori o složenim odnosima sa drugim ženama i drugim ličnim iskustvima, uključujući nasilje, seksualno zlostavljanje, psihičkim problemima i ljubavnoj vezi i raskidu sa manipulatorom. Album se može opisati kao eksperimentalni, alterativni, art pop, indi pop, rok-džez, folktronika album, a ima i tragova bluza. Ovo je najhvaljeniji album američke kantautorke. Ocenjen je najvišim ocenama na Metacritic[88], Rolling Stone[89], Pitchfork[90] i ostalim sajtovima i časopisima. Opisan je kao trenutni klasik i jedan je od najboljih albuma 21. veka. Album je nagrađen na 63. dodeli Gremi nagrada alternativnim albumom godine, a vodeći singl "Shameika" je dobio Gremi za najbolje rok izvođenje.

Albumi[uredi | uredi izvor]

Studijski albumi[uredi | uredi izvor]

Lista studijskih albuma sa informacijama o sertifikatima i prodaji
Title Detalji Pozicija Broj prodanih primeraka Sertifikati
SAD AUS
[91]
BEL
[92]
KAN
[93]
FRA
[94]
GER
[95]
JAP
[96]
NZ
[97]
POR
[98]
UK
[99]
Tidal 15 43 48 35 21 22
  • Američko udruženje diskografskih kuća: 3× platinasti[102]
  • SNEP: zlatni
  • MK: platinasti
When the Pawn...
  • Datum objavljivanja: 9. novembar 1999. (SAD)[103]
  • Izdavačka kuća: Epik rekords, Klin Slejt
  • Format: kompakt disk, kaseta, mini-disk, digitalno preuzimanje
13 54 6 32 66 39 46
  • Japansko udruženje muzičke industrije: zlatni [105]
  • Američko udruženje diskografskih kuća: zlatni [106]
Extraordinary Machine
  • Datum objavljivanja: 4. oktobar 2005. (SAD)[107]
  • Izdavačka kuća: Epik rekords, Klin Slejt
  • Format: kompakt disk, LP, dual disk, digitalno preuzimanje
7 53 29 61 44
The Idler Wheel...
  • Datum objavljivanja: 19. jun 2012. (SAD)[109]
  • Izdavačka kuća: Epik rekords, Klin Slejt
  • Format: kompakt disk, LP, digitalno preuzimanje
3 23 116 13 54 56 68 30 20 68
Fetch the Bolt Cutters
  • Datum objavljivanja: 17. april 2020.[111]
  • Izdavačka kuća:Epik rekords, Klin Slejt, Juniverzal mjuzik
  • Format:kompakt disk, LP, digitalno preuzimanje
4 13 26 10 97 20 14 4 33 • SAD:

44.000

„—” označava izdanja koja nisu bila na listama ili nisu bila objavljena u toj državi.

Kompilacijski albumi[uredi | uredi izvor]

Lista kompilacijskih albuma sa ostalim informacijama
Naziv Detalji
iTunes Originals
  • Datum objavljivanja: 14. februar 2006.(SAD)[112]
  • Izdavačka kuća: Epik rekords, Klin Slejt
  • Format: digitalno preuzimanje

Kolaboracioni albumi[uredi | uredi izvor]

Lista kolaboracionih albuma
Naziv Detalji
Watkins Family Hour
(sa grupom Watkins Family Hour)
  • Datum objavljivanja: July 24, 2015 (SAD)[113]
  • Izdavačka kuća: Thirty Tigers
  • Format: kompakt disk, digitalno preuzimanje

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „The Idler Wheel...”. Rolling Stone. Arhivirano iz originala 01. 01. 2021. g. Pristupljeno 10. 4. 2016. 
  2. ^ „Album review: Fiona Apple, 'The Idler Wheel ...'. Chicago Tribune. 18. 6. 2012. Pristupljeno 10. 6. 2018. 
  3. ^ „Fiona Apple performs at the Midland”. The Kansas City Star. 17. 7. 2012. Pristupljeno 10. 6. 2018. 
  4. ^ "Anything We Want" / "Every Single Night" (live at SXSW) Exclaim. Retrieved 10 October 2019.
  5. ^ „‘I Just Want to Feel Everything’: Hiding Out With Fiona Apple, Musical Hermit”. Vulture. 17. 6. 2012. Pristupljeno 1. 3. 2016. 
  6. ^ Ehrlich, Dimitri (5. 1. 1997). „A Message Far Less Pretty Than the Face”. The New York Times. 
  7. ^ a b v Marc Maron (16. 7. 2012). „Episode 297”. WTF with Marc Maron (Podkest). Pristupljeno 25. 10. 2016. 
  8. ^ Johnson, Carolyn D. Harlem Travel Guide. str. 94. 
  9. ^ a b v „Fiona Apple”. Notable Biographies. Pristupljeno 5. 9. 2014. 
  10. ^ Bevilacqua, Rachele (1996). „Fiona Apple”. Tribeca 75. Interviews. 
  11. ^ a b Heath, Chris (januar 1998). „The Caged Bird Sings”. Rolling Stone. New York City: Wenner Media LLC. 
  12. ^ Sutcliffe, Phil (mart 2000). „Hard Core Pawn”. Q. London, England: Bauer Media Group. str. 46—48. 
  13. ^ Lewis, John (4. 4. 2006). „Fiona Apple: Interview”. Time Out. Arhivirano iz originala 07. 05. 2016. g. Pristupljeno 17. 6. 2016. 
  14. ^ a b Heath, Chris (22. 1. 1998). „Fiona: The Caged Bird Sings”. Rolling Stone (na jeziku: engleski). Pristupljeno 3. 8. 2018. 
  15. ^ „Fiona Apple's Bad, Bad Girl Moments”. Rolling Stone (na jeziku: engleski). 24. 4. 2012. Pristupljeno 3. 8. 2018. 
  16. ^ Kornhaber, Spencer (19. 6. 2012). „Fiona Apple Is Not Insane”. The Atlantic (na jeziku: engleski). Pristupljeno 3. 8. 2018. 
  17. ^ Semigran, Aly (25. 7. 2013). „Fiona Apple & Paul Thomas Anderson Reunite to Make a Simple Yet Stunning New Music Video”. Bustle. Pristupljeno 10. 12. 2017. 
  18. ^ Norris, John (26. 6. 2012). „Fiona Apple: Idling No More”. V. New York City: Visionaire. Arhivirano iz originala 04. 08. 2018. g. Pristupljeno 4. 8. 2018. 
  19. ^ McLean, Craig (29. 1. 2006). „Craig McLean profiles Fiona Apple, best-selling artist”. The Guardian (na jeziku: engleski). Pristupljeno 4. 8. 2018. 
  20. ^ Lee, Dan P. (17. 6. 2012). „'I Just Want to Feel Everything’: Hiding Out With Fiona Apple, Musical Hermit”. vulture.com. New York City: New York Media. Pristupljeno 18. 12. 2018. 
  21. ^ „She is my best friend”. Letters of Note. 21. 11. 2012. Arhivirano iz originala 21. 01. 2013. g. Pristupljeno 12. 2. 2013. 
  22. ^ „Fiona Apple Arrested”. Nymn.com. 20. 9. 2012. Pristupljeno 21. 9. 2012. 
  23. ^ „Fiona Apple Arrested for Hash in Texas”. tmz.com. 20. 9. 2012. Pristupljeno 21. 9. 2012. 
  24. ^ Reed, Ryan (2. 7. 2019). „Fiona Apple Pledges Two Years of ‘Criminal’ Royalties to Refugees”. Rolling Stone (na jeziku: engleski). Pristupljeno 24. 8. 2019. 
  25. ^ „While They Wait”. While They Wait (na jeziku: engleski). 23. 8. 2019. Arhivirano iz originala 24. 08. 2019. g. Pristupljeno 24. 8. 2019. 
  26. ^ Battan, Carrie (4. 6. 2012). „Interviews: Fiona Apple”. Pitchfork. New York City: Condé Nast. Pristupljeno 26. 3. 2015. 
  27. ^ Luck, Otto (novembar 1997). „Fiona Apple Suffers for Her Sins (and So Do We)”. NY Rock. Arhivirano iz originala 16. 7. 2012. g. Pristupljeno 23. 9. 2005. 
  28. ^ „Images – Fiona Apple”. Imagesjournal.com. Pristupljeno 2. 9. 2011. 
  29. ^ New Yorker Apple's robust contralto, though sometimes heavy on vibrato, gave her line readings a pleasingly sinister feel.
  30. ^ „Fiona Apple with David Garza and Damien Rice”. San Diego Arts. Arhivirano iz originala 01. 01. 2021. g. Pristupljeno 20. 11. 2019.  Though most of her lyrics are sung in a straightforward pop contralto, she judiciously adds vibrato, sudden jumps into her head voice, and rapid reiterations of the same pitch (what academics in the classical music field call a "Monteverdi vibrato").
  31. ^ a b v "Gold and Platinum Searchable Database" Arhivirano 2007-02-28 na sajtu Wayback Machine. RIAA.com.
  32. ^ a b „Loyal fans helped free Fiona Apple's CD”. Today.com Entertainment. Associated Press. 5. 10. 2005. 
  33. ^ a b Spin, October 1997.
  34. ^ „VH1: 100 Greatest Songs of the '90s”. VH1. Arhivirano iz originala 8. 11. 2014. g. Pristupljeno 18. 11. 2014. 
  35. ^ Frere-Jones, Sasha. "Extraordinary Measures". The New Yorker. October 10, 2005. Retrieved June 18, 2007.
  36. ^ Robert Dimery; Michael Lydon (23. 3. 2010). 1001 Albums You Must Hear Before You Die: Revised and Updated Edition. Universe. ISBN 978-0-7893-2074-2. 
  37. ^ „Fiona Apple's 'Tidal' Turns 20: Celebrating Her Masterful Debut Album”. Billboard. 23. 7. 2016. Pristupljeno 9. 6. 2018. 
  38. ^ Harrington, Richard (28. 11. 1999). „Fiona Apple: The Time Is Ripe”. The Washington Post. str. G1. 
  39. ^ „Archived copy”. Arhivirano iz originala 18. 2. 2011. g. Pristupljeno 6. 5. 2011. 
  40. ^ Bailey, Jason (28. 12. 2017). „"This World Is Bullshit": On the 20th Anniversary of Fiona Apple’s Memorable VMA Moment”. Flavorwire. New York City: Flavorpill Media. Pristupljeno 18. 12. 2018. 
  41. ^ „News – Articles – 1424968”. MTV. 3. 3. 1998. Pristupljeno 2. 9. 2011. 
  42. ^ Eliscu, Jenny (2004). „Fiona Apple”. Ur.: Brackett, Nathan; Hoard, Christian D. The New Rolling Stone Album Guide (4th izd.). New York: Fireside. str. 23. ISBN 0-74-320169-8. 
  43. ^ iTunes Originals Interview, 2006
  44. ^ „soulwax.info”. Kevinenjoyce.com. Pristupljeno 12. 2. 2013. 
  45. ^ „Matt Chamberlain Talk About Recording With Apple”. Seattle Weekly. Arhivirano iz originala 13. 12. 2013. g. Pristupljeno 17. 9. 2008. 
  46. ^ „Music-Slam Concert Review - Fiona Apple @ Roseland Ballroom (02.29.2000)”. Music-slam.com. 30. 6. 2005. Arhivirano iz originala 02. 04. 2015. g. Pristupljeno 22. 3. 2015. 
  47. ^ Ryan, Gavin (2011). Australia's Music Charts 1988–2010. Mt. Martha, VIC, Australia: Moonlight Publishing. 
  48. ^ Eliscu, Jenny (2004). „Fiona Apple”. Ur.: Brackett, Nathan; Hoard, Christian D. The New Rolling Stone Album Guide (4th izd.). New York: Fireside. str. 23. ISBN 0-74-320169-8. 
  49. ^ „125 Best Albums of the Past 25 Years”. Spin. Pristupljeno 21. 1. 2016. 
  50. ^ „Best Albums of the '90s”. 14. 2. 2011. Arhivirano iz originala 18. 2. 2011. g. Pristupljeno 6. 5. 2011. 
  51. ^ a b „Fiona Apple's Machine Finally Turned On”. Spin. 15. 8. 2005. Arhivirano iz originala 21. 02. 2006. g. Pristupljeno 10. 12. 2017. 
  52. ^ "205 Best Songs to Download from 2005" Arhivirano na sajtu Wayback Machine (17. decembar 2005). New York Post. December 15, 2005. Retrieved June 1, 2006.
  53. ^ VH1 :: VH1's Music Radar, November 3, 2005
  54. ^ „Extraordinary Machine”. Prefix magazine. Arhivirano iz originala 4. 3. 2016. g. Pristupljeno 26. 2. 2016. 
  55. ^ Erlewine, Stephen Thomas. „Extraordinary Machine – Fiona Apple”. AllMusic. Pristupljeno 19. 9. 2005. 
  56. ^ „Fiona Apple Retools Her Leaked Album”. The New York Times. Pristupljeno 15. 8. 2005. 
  57. ^ „Music: Fiona Apple”. studentsoftheworld.info. Arhivirano iz originala 27. 9. 2011. g. Pristupljeno 25. 8. 2010. 
  58. ^ Cohen, Jonathan (19. 4. 2006). „Fiona Taps Rice, Garza For Summer Trek”. Billboard. 
  59. ^ Galifianakis, Zach & Apple, Fiona. „Up In Them Guts”. Stereogum.com. Pristupljeno 8. 6. 2011. 
  60. ^ „Decades Rock Live”. YouTube.com. Pristupljeno 12. 4. 2014. 
  61. ^ Hasty, Kate (18. 5. 2007). „Apple, Nickel Creek Teaming For Tour”. Billboard. 
  62. ^ Madison, Tjames (17. 5. 2007). „Fiona Apple joins Nickel Creek's 'farewell' tour”. LiveDaily. Arhivirano iz originala 10. 4. 2008. g. Pristupljeno 2. 3. 2008. 
  63. ^ Maerz, Melissa (7. 6. 2010). „Margaret Cho's Murder Ballad”. Popwatch.ew.com. Arhivirano iz originala 17. 04. 2020. g. Pristupljeno 2. 9. 2011. 
  64. ^ Maples, Jillian (16. 9. 2010). „Fiona Apple Releasing New Album in Spring 2011”. Billboard. Pristupljeno 19. 9. 2011. 
  65. ^ „Fiona Apple To Release New Music 'In The Next Few Weeks,' says L.A. Reid”. Billboard.com. 14. 9. 2009. Pristupljeno 9. 4. 2012. 
  66. ^ „11 Anticipated Album Updates: Madonna, DMX, Nickelback And More”. Billboard. 14. 9. 2009. Pristupljeno 1. 5. 2012. 
  67. ^ Pareles, Jon (30. 5. 2012). „Fiona Apple Faces Outward”. The New York Times. The New York Times Company. Pristupljeno 3. 6. 2012. 
  68. ^ The Idler Wheel…rollingstone.com
  69. ^ „Concert dates including South by Southwest Festival”. Entertainment Weekly. 21. 2. 2012. Arhivirano iz originala 16. 07. 2012. g. Pristupljeno 21. 11. 2019. 
  70. ^ Perpetua, Matthew (7. 3. 2012). „Fiona Apple Unveils 23-Word Album Title | Music News”. Rolling Stone. Arhivirano iz originala 01. 02. 2013. g. Pristupljeno 9. 4. 2012. 
  71. ^ „Fiona Apple Reveals Album Title | News”. Pitchfork. 7. 3. 2012. Pristupljeno 9. 4. 2012. 
  72. ^ „Welcome | The Official Fiona Apple site”. Fiona-apple.com. Pristupljeno 1. 5. 2012. 
  73. ^ „Fiona Apple: The Idler Wheel...”. American Songwriter. Pristupljeno 15. 6. 2012. 
  74. ^ „The Idler Wheel Is Wiser than the Driver of the Screw and Whipping Cords Will Serve You More than Ropes Will Ever Do – Fiona Apple”. Metacritic. CBS Interactive. Pristupljeno 18. 6. 2012. 
  75. ^ Davis, Edward (17. 11. 2012). „Listen: Fiona Apple's "Dull Tool" From The 'This Is 40' Soundtrack; Paul Rudd Hearts Ween In New Poster”. IndieWire. Arhivirano iz originala 21. 11. 2012. g. Pristupljeno 1. 2. 2013. 
  76. ^ „Judd Apatow”. Pitchfork. Arhivirano iz originala 01. 01. 2021. g. Pristupljeno 21. 11. 2019. 
  77. ^ „Watch: Fiona Apple And Chipotle Partner For Bizarre And Beautiful Pure Imagination Cover”. CinemaBlend. 
  78. ^ „Watch: Fiona Apple Covers "Pure Imagination" From Willy Wonka for Chipotle Ad on Factory Farming”. Pitchfork. 
  79. ^ „'The Affair' opening credits feature new Fiona Apple song: Listen”. EW. Arhivirano iz originala 17. 04. 2020. g. Pristupljeno 20. 12. 2014. 
  80. ^ „I Know, Apple and Mills”. YouTube. Pristupljeno 5. 4. 2015. 
  81. ^ Bromwich, Jonah (18. 1. 2017). „Fiona Apple Releases a Trump Protest Chant”. The New York Times. 
  82. ^ Ortega, Mark (3. 2. 2018). „WATCH: Shirley Manson and Fiona Apple cover "You Don't Own Me". Pass The Aux. Arhivirano iz originala 01. 01. 2021. g. Pristupljeno 21. 11. 2019. 
  83. ^ „King Princess And Fiona Apple Collaborate On New Version Of 'I Know'. NPR.org. 
  84. ^ „Watch Fiona Apple Tease and Record New Music at Home Studio”. pitchfork.com. 
  85. ^ „Fiona Apple Is Still Calling Bullshit”. vulture.com. 
  86. ^ Hear Fiona Apple, Jakob Dylan Cover the Beach Boys’ ‘In My Room’ rollingstone.com
  87. ^ The Fall, Gillian Anderson, Jamie Dornan, John Lynch, Aisling Franciosi, Artists Studio, BBC Northern Ireland, 2013-05-12, Pristupljeno 2021-04-22 
  88. ^ Fetch the Bolt Cutters by Fiona Apple (na jeziku: engleski), Pristupljeno 2021-04-23 
  89. ^ Shaffer, Claire; Shaffer, Claire (2020-04-17). „Fiona Apple's 'Fetch the Bolt Cutters' Is a Triumphant Statement of Self-Discovery and Solidarity”. Rolling Stone (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2021-04-23. 
  90. ^ „Fiona Apple: Fetch the Bolt Cutters”. Pitchfork (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2021-04-23. 
  91. ^ Australian (ARIA Charts) peaks:
  92. ^ „Discographie Fiona Apple”. ultratop.be. Hung Medien. Pristupljeno 1. 12. 2013. 
  93. ^ Peak chart positions for albums in Canada:
  94. ^ „Discographie Fiona Apple”. lescharts.com. Hung Medien. Pristupljeno 1. 12. 2013. 
  95. ^ „Chartverfolgung / Fiona Apple / Longplay”. musicline.de (na jeziku: German). Media Control Charts. Arhivirano iz originala 04. 11. 2016. g. Pristupljeno 1. 12. 2013. 
  96. ^ „フィオナ・アップルのアルバム売り上げランキング”. Oricon (na jeziku: Japanese). Pristupljeno 1. 12. 2013. 
  97. ^ „Discography Fiona Apple”. charts.nz. Hung Medien. Pristupljeno 1. 12. 2013. 
  98. ^ „Discography Fiona Apple”. portuguesecharts.com. Hung Medien. Pristupljeno 1. 12. 2013. 
  99. ^ „Official Charts > Fiona Apple”. Official Charts Company. Pristupljeno 12. 7. 2016. 
  100. ^ Erlewine, Stephen Thomas. „Tidal – Fiona Apple”. AllMusic. Rovi Corporation. Pristupljeno 1. 12. 2013. 
  101. ^ „Fiona Apple's 'Tidal' Turns 20: Celebrating Her Masterful Debut Album”. Billboard. 23. 7. 2016. Pristupljeno 19. 3. 2019. 
  102. ^ „American certifications – Apple, Fiona”. Recording Industry Association of America. Pristupljeno 1. 12. 2013. 
  103. ^ Erlewine, Stephen Thomas. „When the Pawn Hits the Conflicts He Thinks Like a King... – Fiona Apple”. AllMusic. Rovi Corporation. Pristupljeno 1. 12. 2013. 
  104. ^ „Apple rebuilds'Machine'. Billboard. Billboard. Pristupljeno 4. 4. 2018. 
  105. ^ http://www.riaj.or.jp/f/data/cert/gd.html
  106. ^ „Gold & Platinum”. RIAA. Pristupljeno 1. 7. 2018. 
  107. ^ „Extraordinary Machine by Fiona Apple”. iTunes Store. Apple Inc. Pristupljeno 1. 12. 2013. 
  108. ^ „Fiona Apple Banked on Buzz to Build Anticipation for New Release”. Billboard. Billboard. Arhivirano iz originala 17. 05. 2018. g. Pristupljeno 4. 4. 2018. 
  109. ^ „The Idler Wheel Is Wiser Than the Driver of the Screw and Whipping Cords Will Serve You More Than Ropes Will Ever Do (Deluxe Version) by Fiona Apple”. iTunes Store. Apple Inc. Pristupljeno 1. 12. 2013. 
  110. ^ „Christopher 'Tricky' Stewart Exits Epic A&R Helm”. Billboard. 28. 6. 2013. Arhivirano iz originala 15. 01. 2019. g. Pristupljeno 19. 3. 2019. 
  111. ^ Fetch the Bolt Cutters (na jeziku: engleski), 2021-03-30, Pristupljeno 2021-04-22 
  112. ^ „iTunes Originals: Fiona Apple by Fiona Apple”. iTunes Store. Apple Inc. Pristupljeno 1. 12. 2013. 
  113. ^ McCue, Lori (3. 9. 2015). „Sean and Sara Watkins are taking their Watkins Family Hour on the road, and bringing famous friends”. Washington Post. Pristupljeno 14. 7. 2016. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]