Pređi na sadržaj

Franc Šubert (oficir)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Franc Šubert
potporučnik Franc Šubert
Lični podaci
Datum rođenja(1957-03-07)7. mart 1957.
Mesto rođenjaTitograd, NR Crna Gora, FNR Jugoslavija
Datum smrti21. septembar 1992.(1992-09-21) (35 god.)
Mesto smrtiVidovice, kod Orašja, Republika Srpska
Mesto ukopaNovo groblje, Banja Luka
Vojna karijera
SlužbaSFRJ
Republika Srpska
1991—92
VojskaJNA (1991—1992)
VRS (1992)
Činpotporučnik
Učešće u ratovimaRat u Hrvatskoj Rat u Bosni i Hercegovini

Odlikovanja

Franc Šubert (nem. Franz Schubert; Titograd, 7. mart 1957 — Vidovice, kod Orašja, 21. septembar 1992) bio je potporučnik Vojske Republike Srpske.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Franc Šubert je rođen u Titogradu, 7. marta 1957. godine od oca Krstana i majke Fatime Dujso. Imao je brata Ferdinanda. Iako porijeklom Austrijanac po dedi, izjašnjavao se kao Jugosloven.[1] Odrastao je u Banjoj Luci, gdje je završio osnovnu i srednju školu. Kao osnovac učestvuje na konkursu „Mladi stvaraoci” i osvaja nagradu, na Malim olimpijskim igrama u gimnastici osvaja Zlatne medalje. Na takmičenju đaka Srednje metalske škole u dva navrata je osvojio drugo mjesto, kao i brojne pohvale za uspjehe u srednjoj školi. Kao dobrovoljni davalac krvi dobio je više priznanja uključujući i Zlatnu značku i plaketu za pedeset darovanih doza krvi. Na odsluženje vojnog roka u JNA odlazi 1976. gdje započinje diverzantsko-izviđačku obuku, koju je nakon toga svake godine usavršavao. Dobitnik je značke „Primjeran vojnik” i drugih priznanja. Sa suprugom Brankom oformio je skladnu porodicu. Posebno se radovao sinu Sandru (1984) i kćerki Sanji (1986). Bio je zaposlen u Tvornici alatnih strojeva „Jelšingrad” u Banjoj Luci.

Ratni put[uredi | uredi izvor]

Svoj ratni put započeo je 15. septembra 1991. godine kao potporučnik JNA, a potom i kao potporučnik VRS obavljao je dužnost komandira Izviđačko-diverzantskog voda, Druge krajiške brigade iz sastava 1. Krajiškog korpusa. U jednoj akciji u 10. decembra 1991. u Donjem Čagliću kod Lipika ranjen je u ruku. Iako teško povrijeđen zajedno sa drugovima uspio je da održi položaj. Nakon nekoliko mjeseci, 2. maja 1992. godine doživio je nesreću kada je krenuo na zadatak. U mjestu Dragaliću kamion u kojem je bio se prevrnuo i prignječio ga. Slomljena mu je karlična kost i proglašen je ratnim invalidom (60 %). Krajem maja vraća se na štakama u svoju matičnu jedinicu.[2] Učestvovao je u operaciji „Koridor-92”. Poginuo je 21. septembra 1992. u selu Vidovice kod Orašja prilikom artiljerijskog napada Hrvatskog vijeća obrane.

Sahranjen je sa jugoslovenskom zastavom, 23. septembra 1992. na Novom groblju u Banjoj Luci. Na godišnjicu njegove pogibije podignut je spomenik koji je osmislio i izradio njegov otac.

Priznanja[uredi | uredi izvor]

Ukazom predsjednika Republike Srpske br. 01-21-133/93 od 28. juna 1993, za izvanredne uspjehe u komandovanju i rukovođenju oružanim snagama Republike Srpske odlikovan je Ordenom Miloša Obilića. Odlukom Skupštine Opštine Banja Luka jedna banjolučka ulica nosi njegovo ime.[1][3]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Galerija[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b Heroji žive vječno, brošura izdata od strane porodice Šubert
  2. ^ Mehmed Dizdar, Tata nije stigao na rođendan, Glas srpski, 29. septembar 1992.
  3. ^ Borković 2019, str. 156.

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]