Hram Aleksandra Nevskog (Sarajevo)
Hram Svetog kneza Aleksandra Nevskog | |
---|---|
Hram Svetog blagovjernog i velikog kneza Aleksandra Nevskoga rus. Церковь Светого Благоверного и Великого Кнеза Александра Невского | |
Osnovni podaci | |
Jurisdikcija | Ruska pravoslavna zagranična crkva |
Osnivanje | 1920. |
Reosnovan | 1932. |
Država | ![]() |
Hram Svetog kneza Aleksandra Nevskog (rus. Церковь Светого Благоверного и Великого Кнеза Александра Невского) nazvan i Ruska crkva je bio hram Ruske pravoslavne crkve. Hram je otvoren početkom 1920-ih uglavnom za potrebe Rusa, koji su u sklopu Ruskog kadetskog korpusa u periodu od 1920-1929. živjeli u Sarajevu, kao i za potrebe malobrojne pravoslavne zajednice ruskog naroda, koji su u tom vremenu nastanjivali grad na Miljacki.[1]
Prvi ruski kadetski korpus „Veliki vojvoda Konstantin Konstantinovič”[uredi | uredi izvor]
![](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/7/74/Filipovi%C4%87eva_kasarna_2.jpg/220px-Filipovi%C4%87eva_kasarna_2.jpg)
Prvi ruski kadetski korpus „Veliki vojvoda Konstantin Konstantinovič” je bio ruska vojna ustanova, sa obrazovnim programom za srednje škole čiji zadatak je bio potpuna priprema ruskih mladića za vojnu karijeru, a postojao je u Kraljevini Jugoslaviji u periodu od 1920 do 1940, zatim u Nedićevoj Srbiji od 1941-1944, i na teritoriji Austrije tokom 1945. godine. U martu 1920. godine u Kasarnu Kralj Petar I Oslobodilac u centru Sarajeva (bivša austrougarska kasarna Franc Jozef), dolazi 263 kadeta, i 40 članova osoblja, učiteai i profesori Ruskog kadetskog korpusa, osnovanog na Krimu. Tokom 1925. godine pridružuje im se 35 kadeta iz Šangaja. Direktor ove ustanove je biogeneral pukovnik Boris Viktorovič Adamovič.[2]
Korpus je formiran kombinovanjem vojnog kadra Kijevskog i Odeskog kadetskog korpusa. Prvom ruskom kopusu, je takođe pripojen ljudski kadar, mateijalni resursi i tradicija vaspitanja Polockoga, Poltavskoga, Vladikavkazskoga, Donskoga, Sibirskoga i Habarovskoga kadetskog korpusa. Ovaj korpus je bio prvi kadetski korpus u inostranstvu i posljednji kadetski korpus u ruskoj vojnoj istoriji.[3] Ovaj korpus je bio smješten u Sarajevu od 1920. godine do 1929. godine u Kasarni „Kralj Petar”.
Ruska zajednica u Sarajevu[uredi | uredi izvor]
Ruska pravoslavna crkva Svetog kneza Aleksandra Nevskog, je bila organizovana crkvena jedinica Ruske zagranične crkve. Mnoge ruske porodice koje su prebjegle u Tursku, morale su da napuste Tursku državu jer kemal Ataturk je sklopio dogovor da se svi Rusi sa teritorije Turske vrate u Rusiju i tada je počeo opšti bjeg Rusa prema Bugarskoj, a iz Bugarske u Jugoslaviju, a jedan dio tih Rusa, više stotina porodica je došlo u Sarajevo. Te porodice su predstavljale intelektualni krem za tadašnje Sarajevo. Do 5. septembra 1929. godine, dok je u Sarajevu, bio Prvi ruski „Veliki Vojvoda Konstantin Konstantinovič” kadetski korpusa, sarajevski Rusi mogli su da posjećuju rusku korpusnu crkvu, ali nakon odlaska Korpusa u Belu Crkvu, Rusi su odlučili da osnuju novu parohiju i opreme bogoslužbeni prostor. Uskoro je u Sarajevo poslat upravo protojerej Aleksej Križko, koji je dodijeljen Vojnoj bolnici. Prema popisu stanovništva iz 1931. u Sarajevu je živjelo 616 Rusa, dok je crkvena zajednica brojala oko 60-70 stalnih posjetilaca.[4]
Istorija ruske pravoslavne crkve Svetog kneza Aleksandra Nevskog u Sarajevu[uredi | uredi izvor]
Crkva Prvog ruskog kadetskog korpusa[uredi | uredi izvor]
Prvi ruski kadetski korpus „Veliki vojvoda Konstantin Konstantinovič” je bio smješten u Sarajevu od 1920. godine do 1929. godine u Kasarni „Kralj Petar”, u kojoj se nalazio i prvi ruski bogoslužbeni prostor u Sarajevu. Nakon dolaska u Sarajevo i kasarnu „Kralj Petar”, jedan od prvih zadataka koji su ruski kadeti postavili je bilo opremanje jedne prostorije u svrhu vjerskog objekta. Kompletnu unutrašnjost kadetske crkve su odradili upravo ruski kadeti i uposlenici Prvog korpusa, počevši od ikonostasa koji je nastao kao rezultat rada kapetana G. L. Remmeta i kadeta, budućeg umjetnika, Vsevoloda Sudzilovskoga. Ikona Nerukotvorenog obraza Gospoda Isusa Hrista , koja se nalazila u centralnom dijelu, bila je simbol Simbirskog kadetskog korpusa. Crkva je bila smještena u crkvenoj sali na trećem spratu. Prvo Bdijenje je proslavljeno 26. marta 1921. a crkva je osveštana u ime Svetog blagovjernog i velikog kneza Aleksandra Nevskoga. neophodni inventar, kao i crkvene knjige su privremeno posuđene od srpske pravoslavne crkve u Sarajevu, uz blagoslov dabrobosanskog mitropolita Petra Zimonjića.[5] Vojni Nastojatelj je bio učitelj prava Sergej Troickij, ktitor pukovnik Nikolaj Petrovič Kadian i crkveni nastojatelj pukovnik Ijnko Dorovski. Parohijana nisu bili samo kadeti, nego i svi ruski stanovnici Sarajeva. Tokom prve godine službovanja, sve dok nije opremljen prostor za crkvu, kadeti su prisustvovali bogosluženju u srpskoj crkvi.[6] Do 5. septembra 1929. godine, dok je u Sarajevu, bio Prvi ruski „Veliki Vojvoda Konstantin Konstantinovič” kadetski korpusa, sarajevski Rusi mogli su da posjećuju rusku korpusnu crkvu, ali nakon odlaska Korpusa u Belu Crkvu, Rusi su odlučili da osnuju novu parohiju i opreme bogoslužbeni prostor, a kasnije i izgrade sopstvenu crkvu.[7]
Nova crkva u centru grada[uredi | uredi izvor]
Nakon odlaska Prvog uskog korpusa, prestala je i da postoji korpusna crkva, pa je ruski narod Sarajeva pred sebe stavio zadatak, da formira svoju rusku pravoslavnu parohiju i opremi bogoslužbeni prostor. Nova crkva se nalazila u samom centru grada, preko puta horela Evropa. Pošto se 1929. korpus odselio iz Sarajeva, zatvorena je i crkva – ali je uskoro posle toga u gradsku bilnicu bio postavljen protojerej Aleksej Križko, koji je vaspostavio rusku crkvu. Crkva je 1932. godine unajmila prostorije bivše radionice u Despićevoj ulici br. 6, gde je organizovana i „kućna“ crkva.[8] Crkva se na ovom mjestu nalazila sve do 1948. godine. Rusi nisu htjeli da grade svoju crkvu, jer su bili ubjeđeni da će se oni vratiti u Rusiju.[9] Kada je 1. septembra 1933. njegova svetost patrijarh srpski Varnava prilikom posete Sarajevu, posjetio i mali ruski kapelu u odgovoru na pozdravne riječi protojereja Alekseja rekao je da:[7]
Ne mogu pomoći više, nego da dođem u mali ruski hram da se sa parohijanima molim za njihovu napaćenu i izmučenu domovinu
Patrijarh je ostao u Ruskoj Crkvi oko sat vremena, kako bi prisustvovao koncertu duhovne muzike. Na koncertu su nastupili pjevači srpskog hora „Sloga” i ruskog crkvenog hora pod rukovodstvom protojereja Alekseja.[7] Posle tragične pogibije Kralja Aleksandra I, 1934. godine u Marseju, u crkvi je je za novčani prilog postavljen veliki kivot d osamog plafona sa dvije ikone, Svetog Aleksandra nevskog, po kome je kralj i dobio ime i svetog Nikolaja, po kome je ruski car mučenik Nikolaj II Aleksandrovič. Pored ikona, nalazila su se i dva urezana hrastova stuba sa uveličane dvije glave orla, jugoslovenskog i ruskog.[10]
Drugi svjetski rat[uredi | uredi izvor]
Na teritorijama koje su pripale NDH, radilo je 5 ruskih crkava, u Zagrebu, Zemunu, Sremskim Karlovcima, Sarajevu i u Crikvenici.[11] Osim zagrebačke crkvene opštine, prvi koji su priznali novu titulu vladike Germogena, bili su ruska opština i kozački ataman iz Sarajeva.[12] Predsednik Arhijerejskog Sinoda ruske zagranične crkve, mitropolit Anastasij kategorički je odbio priznavanje stvaranja nekanonske Crkve, i još pre nego što je arhiepiskop Germogen stupio na novu dužnost, zabranio mu je svešteno služenje.[13] Na čelu Ruske pravoslavne zagranične crkve u Sarajevu nalazio se protojerej Aleksej. On je dejstvovao od osnivanja parohije Ruske zagranične crkve u Sarajevu, do 1948. godine, kada je optužen zajedno sa nekolicinom sveštenika. U Sarajevu im je suđeno kao informbirovcima. Ruska crkva je odigrala važnu ulogu u životu sarajevski Rusa.[9]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ „Saraevo. Domovaя cerkovь Aleksandra Nevskogo pri Russkom kadetskom korpuse imeni velikogo knяzя Konstantina Konstantinoviča.” (na jeziku: ruski). Narodnый katalog pravoslavnoй arhitekturы. Pristupljeno 13. 6. 2017.
- ^ Arsenьev, str. 154.
- ^ Šestaя kadetskaя pamяtka юbileйnaя, str. 350.
- ^ „Russkiй pravoslavnый prihod v Saraeve” (na jeziku: ruski). Russkie Latvii. Pristupljeno 13. 6. 2017.
- ^ „Cerkovь.” (na jeziku: ruski). ruskadet.ru. Pristupljeno 13. 6. 2017.
- ^ „CerkovЬ Pervogo russkogo kadetskogo korpusa v Saraevo” (na jeziku: ruski). Magnitnыe buri našego Otečestva. Arhivirano iz originala 21. 06. 2017. g. Pristupljeno 13. 6. 2017.
- ^ a b v Arsenьev, str. 152.
- ^ Arsenьev, str. 265.
- ^ a b „Sarajevo: Ruska crkva u centru grada” (na jeziku: srpski). Ljudi govore-prva internet TV u BiH. Pristupljeno 13. 6. 2017.
- ^ Pravoslavnaя Rusь (Džordanvillь), str. 15.
- ^ Škarovski, str. 235.
- ^ Škarovski, str. 257.
- ^ Škarovski, str. 261.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- „Pervый Russkiй Velikogo Knяzя Konstantina Konstantinoviča kadetskiй korpus”. Šestaя kadetskaя pamяtka юbileйnaя. 1940.
- Arsenьev, A. B. „RUSSKAЯ ЭMIGRACIЯ V BOSNII I GERCEGOVINE (1919–1990-e gg.)”. PRIBЫTIE RUSSKIH BEŽENCEV.
- „Russkiй pravoslavnый prihod v Saraeve”. Pravoslavnaя Rusь (Džordanvillь). 2009.
- Škarovski, Mihail (2006). „Stvaranje i delatnost Hrvatske Pravoslavne Crkve tokom Drugog svetskog rata”. Vestnik Cerkovnoй istorii.