Čakovec

Koordinate: 46° 23′ 23″ S; 16° 26′ 17″ I / 46.38973026659697° S; 16.43797223516942° I / 46.38973026659697; 16.43797223516942
S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Čakovec
Franjevački trg u Čakovcu
Zastava
Zastava
Administrativni podaci
Država Hrvatska
ŽupanijaMeđimurska
Stanovništvo
Stanovništvo
 — 2011.15.185
Aglomeracija (2011.)27.227
Geografske karakteristike
Koordinate46° 23′ 23″ S; 16° 26′ 17″ I / 46.38973026659697° S; 16.43797223516942° I / 46.38973026659697; 16.43797223516942
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Čakovec na karti Hrvatske
Čakovec
Čakovec
Čakovec na karti Hrvatske
Poštanski broj40000
Registarska oznakaČK

Čakovec (mađ. Csáktornya, nem. Tschakturn) je grad u Hrvatskoj i administrativno središte Međimurske županije. Prema prvim rezultatima popisa iz 2011. u gradu je živelo 27.227 stanovnika, a u samom naselju je živelo 15.185 stanovnika.[1]

Geografski položaj[uredi | uredi izvor]

Čakovec je smešten na (geografskoj širini 46.3844444 N, geografskoj dužini 16.4338889 E, na nadmorskoj visini od 164 m), smešten u blizini reke Trnave između reka Mure i Drave. Oko Čakovca nalaze se poznati vinogradi, polja, i lovišta.

Teritorijalna organizacija[uredi | uredi izvor]

Do nove (posleratne) teritorijalne organizacije u Hrvatskoj, postojala je opština Čakovec, koja je obuhvatala celo Međimurje. Opština Čakovec se prostirala na površini od 724 km², a prema popisu stanovništva iz 1991. godine, imala je 119.866 stanovnika, raspoređenih u 125 naseljenih mesta. Danas je opštinu Čakovec nasledila Međimurska županija, sa sedištem u gradu Čakovcu. Županija je sastavljena iz tri grada: Mursko Središće, Prelog i Čakovec i 22 opštine: Belica, Vratišinec, Goričan, Gornji Mihaljevec, Dekanovec, Domašinec, Donja Dubrava, Donji Vidovec, Donji Kraljevec, Kotoriba, Mala Subotica, Nedelišće, Orehovica, Podturen, Pribislavec, Sveta Marija, Sveti Juraj na Bregu, Sveti Martin na Muri, Selnica, Strahoninec, Šenkovec i Štrigova.

Stanovništvo[uredi | uredi izvor]

Stanovništvo grada, bez prigradskih naselja, iznosi otprilike 17.500, većinom Hrvata rimokatolika, s do 4% Mađara, Nemaca, Slovenaca i drugih manjina.

Popis 1991.[uredi | uredi izvor]

Na popisu stanovništva 1991. godine, naseljeno mesto Čakovec je imalo 15.999 stanovnika, sledećeg nacionalnog sastava:

Popis 1991.‍
Hrvati
  
14.657 91,61%
Jugosloveni
  
258 1,61%
Srbi
  
242 1,51%
Slovenci
  
164 1,02%
Albanci
  
46 0,28%
Mađari
  
35 0,21%
Muslimani
  
27 0,16%
Crnogorci
  
23 0,14%
Makedonci
  
9 0,05%
Česi
  
8 0,05%
Rusini
  
6 0,03%
Jevreji
  
4 0,02%
Ukrajinci
  
4 0,02%
Bugari
  
2 0,01%
Nemci
  
2 0,01%
Slovaci
  
2 0,01%
Austrijanci
  
1 0,00%
Poljaci
  
1 0,00%
Romi
  
1 0,00%
ostali
  
10 0,06%
neopredeljeni
  
264 1,65%
region. opr.
  
23 0,14%
nepoznato
  
210 1,31%
ukupno: 15.999

Naseljena mesta[uredi | uredi izvor]

Naseljena mesta u sastavu Grada Čakovca su: Žiškovec, Ivanovec, Krištanovec, Kuršanec, Mačkovec, Mihovljan, Novo Selo na Dravi, Novo Selo Rok, Savska Ves, Totovec, Čakovec, Šandorovec i novoformirano naseljeno mesto Slemenice.

Saobraćaj[uredi | uredi izvor]

Prva pruga sagrađena je 1860, povezivala je Budimpeštu s lukama Rijekom i Trstom). Veze s Murskim Središćem i Lendavom sagrađene su 1889. Putna infrastruktura je dobra, novi auto-put povezuje granični prijelaz Goričan prema Mađarskoj sa Zagrebom, Karlovcem, i Jadranskim morem.

Istorija[uredi | uredi izvor]

U Rimsko doba, kako Strabo zapisuje i izveštava u prvom vijeku, na današnjem mjestu Čakovca bio je Aquama (mokri grad), vojno postrojenje i legionarski kamp. Ime dolazi od grofa (Dimitrija Čaka), koji je početkom 13. vijeka podigao drveno utvrđenje kasnije nazvanu „Čakov toranj“. Prvi put je spomenuta 1328. godine. Naselje se pojavljuje u službenim zapisima 1333. Vrijeme značajnijeg ekonomskog i kulturnog rasta Čakovca počelo je 1547, kad je Nikola Šubić Zrinski postao vlasnik područja. U to vrijeme, dvorac bejaše bogato ukrašen, okružen parkom i kipovima/poprsjima čuvenih vojskovođa i vladara. Vojvoda Juraj Zrinski dao je privilegije stanovnicima Čakovačke tvrđave i okolnim naseljima 29. maja 1579, što je bio početak pretvaranja Čakovca iz vojnog utvrđenje/vlastelinskog posjeda u slobodan trgovački grad. Taj datum slavi se kao Dan grada. 1738. godine grad je pogodio zemljotres, a 1741. požar. Slijedeći zemljotres došao je 1880. Krajem 18. veka vlasnici grada postaju grofovi Festetići, i grad je postao veliko industrijsko središte, pun obrta i trgovina. 1848. ban Josip Jelačić oslobodio je Čakovec od Mađara i pripojio ga Hrvatskoj. Godine 1893. grad je dobio struju.

Savremeno doba[uredi | uredi izvor]

Čakovec je ekonomski, tranzitni i kulturni, centar Međimurske županije. Kao administrativni centar, Čakovec ima Gimnaziju, tehničku i mašinsku srednju školu, i učiteljsku akademiju.

Privreda područja zasnovana je na tekstilnoj industriji (Međimurska trikotaža), industriji cipela (Jelen), proizvodnji hrane (Vajda i Čakovecki mlinovi), i metaloprerađivačkim pogonima. Značajna je i izdavačka delatnost firme (Zrinski). Iako je Čakovec grad moderne arhitekture, dinamičan s vrlo razvijenom industrijom i žarište je komunikacija, trgovine, obrazovanja, staro jezgro odlično je očuvano i obnovljeno. Lokalni muzej Međimurja u dvorcu čuva 17.000 vrednih predmeta. U Čakovcu su takođe i biblioteka, moderni mediji, bolnica, i više sportskih dvorana i igrališta (gradski fudbalski stadion u sklopu kojeg je kuglana), gradski bazen — kupalište.

Partnerski gradovi[uredi | uredi izvor]

Poznate ličnosti[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Popisane osobe, kućanstva i stambene jedinice, prvi rezultati popisa 2011.”. Državni zavod za statistiku Republike Hrvatske. Arhivirano iz originala 1. 6. 2012. g. Pristupljeno 28. 8. 2012. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Gelo, Jakov (1998). Narodnosni i vjerski sastav stanovništva Hrvatske, 1880-1991: po naseljima. Zagreb: Državni zavod za statistiku Republike Hrvatske. ISBN 978-953-6667-07-9. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]