Červinski Žaba

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Červinski Žaba

Trenažni klizač Žaba
Trenažni klizač Žaba

Opšti podaci
Namena Obuka jedriličara
Posada 1
Poreklo  Poljska
Proizvođač Wojskowe Warsztaty Szybowcowe (WWS) i Lwowskie Warsztaty Lotnicze (LWL)
Probni let 1937.
Uveden u upotrebu 1938.
Povučen iz upotrebe 1950.-tih
Status neaktivan
Prvi operater Poljska armija
Broj primeraka 150
Dimenzije
Masa
Pogon
Fizičke osobine
Performanse
Portal Vazduhoplovstvo

Červinski Žaba originalni naziv (polj. WWS-2 "Żaba") je jednosedi klizač (vazduhoplovna jedrilica) napravljena 1937. godine od drveta i platna, namenjena početnoj obuci i trenaži jedriličara.

Projektovanje i razvoj[uredi | uredi izvor]

Radio prijemnik na jedrilici Žaba 2 (1939)
J.Pilsudska na jedrilici Žaba (1937)

Školsku jedrilicu-klizač "Žaba" projektovao je inž. Vaslav Červinski sa ciljem da zameni klizač Vranu koja se do tada koristila u jedriličarskim školama. Prototip je prvi put poleteo u proleće 1937. godine a napravila ga je Wojskowe Warsztaty Szybowcowe (WWS) iz Krakova. Testiranje prototipa je bilo veoma uspešno i uskoro je počela njena serijska proizvodnja. "Žaba" je brzo našla primenu u školama letenja u Poljskoj.

Uočeni nedostaci pri korišćenju klizača "Žaba" otklonjeni su tokom 1937. godine (manja poboljšanja strukture). Ovako modificirani klizač je dobio naziv "Žaba II". Njegova proizvodnja je počela već 1938. godine. Paralelno sa proizvodnjom 1938. godine vršeno je dalje poboljšanje klizača "Žabe" a ta poboljšana verzija dobila je naziv Žaba II bis.

Vaslav Červinski je 1942. za vreme svog izbeglištva u Kanadi na osnovu svog sećanja rekonstruisao dokumentaciju jedrilice VVS-2 "Žaba". Dva primeraka su napravljena pod oznakom CWA ”Wren”[1].

Tehnički opis[uredi | uredi izvor]

WWS-2 Žaba je klizač sastavljena od krila, rešetkastog trupa i repa. Krilo je postavljeno na gornjoj ivici trupa tako da je ova letelica klasifikovana kao visokokrilni monoplan. Na početku trupa, (koji je drvena rešetkasta konstrukcija sastavljena od dve greda spojene međusobno upornicama) se nalazi sedište pilota a na kraju vertikalni stabilizator repa. Pilot nema kabinu nego sedi na otvorenom. Na gornjoj gredi trupa su pričvršćeni krilo i horizontalni stabilizator a za donju gredu je pričvršćen klizač u obliku grede od punog drveta.

Krilo je ravno, pravougaonog oblika i ima klasičnu drvenu konstrukciju sa dve ramenjače. Prednja ivica krila je napravljena u obliku drvene kutije obložene šperom (drvenom lepenkom) a ostali deo krila je obložen impregniranim platnom. Krilo je sa donje strane oslonjeno na trup sa po dva para kosih upornica. Upravljački mehanizam letelice je čeličnim sajlama povezen sa izvršnim organima, kormilima i krilcima.

Konstrukcija horizontalnog i vertikalnog stabilizatora kao i kormila bili su izvedeni kao i krilo. Horizontalni stabilizatori su kao i krila podupiračima bili oslonjeni na vertikalni stabilizator. Kormila visine i pravca su imala drvenu konstrukciju obloženu impregniranim platnom. Dodatno učvrščivanje veze između prednjeg dela trupa i krila sa repom se postiglo zatezačima od čeličnih žica. Stajni trap se sastoji od drvene skije koja je prednjim delom vezana za kljun jedrilice a kraj je uljno-opružnim amortizerom vezan za trup. Ispod repa klizača nalazi se elastična drljača. U cilju zaštite pilota (obično su to početnici koji čine raznorazne greške pri sletanju) napravljeno je ergonomsko sedište sa osloncem za glavu. Jedrilica je bila opremljena radio prijemnikom kako bi instruktor sa zemlje mogao da vrši korekcije postupaka učenika tokom leta.

Varijante jedrilica[uredi | uredi izvor]

  • WWS-2 Žaba - Originalni projekt iz 1937. godine.
  • WWS-2 Žaba II - Modifikovani projekt iz 1938. godine.
  • WWS-2 Žaba II bis - dalje usavršavanje projekta Žaba II iz 1938. godine.

Karakteristike[uredi | uredi izvor]

Karakteristike navedene ovde se odnose na klizač WWS-2 Žaba a prema izvorima[2]

Karakteristike WWS-2 Žaba
Finesa 1 : 11 pri brzini 54 km/h
Performanse
  • maksimalna brzina  km/h
  • minimalna brzina 43 km/h
  • minimalno propadanje   1,23m/s pri brzini 45 km/h
Dimenzije
  • razmah krila 9,30m
  • dužina 5,45m
  • visina 1,65m
  • površina krila 13,80m2
  • aeroprofil krila Gö 365
  • vitkost 6,3
  • maks. opterečenje krila; 11,96kg/m2
Masa
  • sopstvena 85 kg
  • nosivost 79 kg
  • poletna 164 kg
  • vodeni balans; nema

Operativno korišćenje[uredi | uredi izvor]

Kostur klizača Žaba napravljen u JG Daruvar

Jedrilice klizači su bile veoma jednostavne za korišćenje, lake za proizvodnju i održavanje pa kada se na to doda niska cena, nije čudo što je ova jedrilica bila veoma rasprostranjena po celoj Evropi u periodu 30.tih godina dvadesetog veka. Kao pogon za nju je upotrebljavana praćka a korišćena je za početnu obuku jedriličara. Više od 80 "Žaba" proizvedeno je u WWS-u, a preko 70 "Žaba 2" u LWL-u, ukupno oko 150 jedrilica "Žaba" koristile su Državne škole jedrenja u Poljskoj. Skoro sve su uništene septembra 1939. godine tokom napada Nemačke na Poljsku. Dva primerka je preuzela sovjetska avijacija iz Ljvovskog Aero Kluba. Osim Poljske, "Žaba" je proizvedena 1940. godine i u Jugoslaviji u jednom primerku[3].

Jedan primerak ovog klizača koji je sačuvan u toku rata je posle rata prebačen u Institut za jedrenje. Nakon obnove i osposobljavanja za let, korišćen je za tehničke letove za upoređivanje sa svojstvima novog IS-3 ABC klizača koji je izgrađen u Bielsku. Korišćen je od marta 1947. do januara 1950. Jula 1964. godine predat je zbirci Muzeja vazduhoplovstva i astronautike u Krakovu.

Sačuvani primerci[uredi | uredi izvor]

U Poljskoj je rat preživela samo jedna WWS-2 Žaba. Nakon rata je obnovljena u Institutu za jedrenje u Bielsko-Biała, a zatim je korišćena za letačke testove. Trenutno, sa registracijskim brojem SP-167, je izložena u Poljskom muzeju vazduhoplovstva u Krakovu[2].

Zemlje koje su koristile ovu jedrilicu[uredi | uredi izvor]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Krunić, Čedomir (2013). Civilno vazduhoplovstvo Kraljevine Jugoslavije -druga knjiga (na jeziku: (jezik: srpski)). Beograd: Č.Krunić. ISBN 978-86-901623-4-5. 
  • Janić, Čedomir; Petrović, Ognjan (2017). Tvorci vazduhoplovstva Kraljevine Jugoslavije (na jeziku: (jezik: srpski)). Beograd: Muzej nauke i tehnike Beograd. ISBN 978-86-82977-60-5. 
  • Coates, Andrew (1978). Jane's World Sailplanes and Motor Gliders. London: MacDonald and Jane's. str. 97. 
  • Hardy, Michel (1982). Gliders & Sailplanes of The World (na jeziku: (jezik: engleski)). London: IAN ALLAN Ltd. ISBN 978-07110-11526. 
  • Janić, Čedomir; Petrović, Ognjan (2011). Kratka istorija vazduhoplovstva u Srbiji (na jeziku: (jezik: srpski)). Beograd: Aerokomunikacije. ISBN 978-86-913973-1-9. 
  • Janić, Čedomir; Petrović Ognjan (2011). The Century of Sport Aviation in Serbia (na jeziku: (jezik: engleski)). Beograd: Aerokomunikacije. 
  • Kulundžić, Dragan (2016). Utva Proizvodnja jedrilica 1937 - 1955 (na jeziku: (jezik: srpski)). Pančevo: Utva. ISBN 978-86-908653-9-0. 
  • Jerzy B. Cynk: Polish aircraft 1893-1939. . London: Putman & Company. 1971. ISBN 0-370-00085-4. .
  • Marian Krzyżan: Samoloty w muzeach polskich. Warszawa: Wydawnictwo Komunikacji i Łączności. 1983. ISBN 83-206-0432-X..
  • Simons, Martin. Sailplanes 1920-1945 2nd revised edition. EQIP Werbung und Verlag G.m.b.H.. Königswinter. 2006. ISBN 3-9806773-4-6.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]