Шљука камењарка

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Šljuka kamenjarka
Odrasla jedinka u gnezdećem ruhu
Odrasla jedinka van sezone gnežđenja
Naučna klasifikacija uredi
Domen: Eukaryota
Carstvo: Animalia
Tip: Chordata
Klasa: Aves
Red: Charadriiformes
Porodica: Scolopacidae
Rod: Arenaria
Vrsta:
A. interpres
Binomno ime
Arenaria interpres
Sinonimi
  • Tringa interpres Linnaeus, 1758
  • Strepsilas interpres Linnaeus, 1758[2]

Šljuka kamenjarka (lat. Arenaria interpres) ptica je selica iz reda šljukarica. Ova ptica je jedna od dve vrste roda Arenaria. Naziv Arenaria potiče od latinske reči arena koja označava pesak ili od reči arenarius što znači „onaj koji naseljava pesak”, dok reč interpres znači glasnik, kurir. Kada je Line posetio ostrvo Gotland u Švedskoj čuo je reč tolk misleći da se ta reč odnosi na šljuku kamenjarku. Na standardnom švedskom jeziku ta reč znači prevodilac, tumač. Međutim, na lokalnom dijalektu stanovnika ostrva Gotland ova reč označava noge i bila je namenjena crvenonogom sprudniku.[3]

Opis[uredi | uredi izvor]

Dužina tela od vrha repa do vrha kljuna je od 21 do 24 centimetara, a raspon krila je između 84 i 190 centimetara. Masa ptice je od 43 do 49 grama. Srednje velika, okruglasta ptica iz porodice Scolopacidae sa karakterističnim klinastim, zašiljenim kljunom, narandžastim nogama i prošaranim krilima koja se najbolje vide dok ptica leti. Polni dimorfizam je prisutan, a posebno izražen tokom perioda gnežđenja. Mužjak tada ima jarko narandžasto obojeno pokrovno perje na leđima i krilima, dok su ženke i mladi mužjaci smeđe obojeni, sa zagasitim nijansama narandžaste.[4][5]

Rasprostranjenje i stanište[uredi | uredi izvor]

Široko rasprostranjena vrsta. Gnezdi se na obalama Skandinavije, Aljaske, cele Rusije i na ostrvima Kanadskog Arktičkog arhipelaga. Na jugozapadnoj obali Norveške je prisutna tokom cele godine, a iz ostalih krajeva se seli do priobalja Afrike, Australije, Severne i Južne Amerike. Takođe se može sresti u zimskom periodu na obalama Velike Britanije, Irske i Indije. Naseljava tundre Arktika sa priobalnim livadama i močvarama ispresecanih pojasevima sa stenama, glinom ili šljunkom obično u blizini mora ili na područjima koja ostaju vlažna sve do kraja leta. Van perioda gnežđenja uglavnom se drži priobalnih područja mora i okeana, ali su zabeleženi i slučajevi prodiranja u unutrašnjost kopna gde se beleži na jezerskim obalama. Takođe je na prolazu prisutna i u močvarama mangrova, na obalama estuara, rečnih ušća, lukobrana i na peščanim plažama na kojima je more nanelo vodene biljke i ostali organski materijal.[6]

Biologija[uredi | uredi izvor]

U područjima u kojima se gnezdi obično se hrani odraslim i larvalnim oblicima insekata iz reda Diptera, larvama insekata iz redova Lepidoptera, Hymenoptera, Coleoptera, paucima, a povremeno i biljnom materijom. Van perioda gnežđenja njenu ishranu čine insekti, račići, školjke (poput dagnji i srčanki), člankoviti crvi, bodljokošci, male ribe, strvina i jaja drugih ptica. Gnezdi se od maja do početka avgusta u pojedinačnim parovima, a ukoliko je stanište povoljno na jednom mestu može biti i nekoliko parova. Gnezdo se nalazi na akumuliranom blatu na obali, tresetu ili suvoj zemlji okruženo gustom vegetacijom, često na blagom uzvišenju (humka ili busen priobalnih biljaka), u plitkom udubljenju na tlu ili u rascepu u steni. Gnezdo je obično u blizini mora ili tek nekoliko kilometara unutar kopna. Tokom seobe je prilično društvena i na mestima na kojima se hrani ili odmara, jata mogu brojati 100 i više jedinki, posebno u zoni plime i oseke. Ornitolozi procenjuju da evropska populacija broji između 35 900 i 77 100 gnezdećih parova.[6]

Ugroženost[uredi | uredi izvor]

U pojedinim regionima Evrope legla ove ptice uništava, invazivna vrsta iz porodice kuna, američka vidrica. Podložna je ptičjem gripu, pa je veće epizootije mogu ugroziti.[6]

Šljuka kamenjarka u Srbiji[uredi | uredi izvor]

Početkom 19. veka je bila vrlo retka i beležena je samo u Sremu na Dunavu, dok je do 1950. evidentirana samo jednom i to u okolini Sente. U drugoj polovini 20. i početkom 21. veka nađena je na više mesta u Bačkoj i Banatu, a južno od Save i Dunava nađena je u svega tri navrata. Najviše su zabeležene četiri ptice na jednom mestu.[7] Prema Crvenoj knjizi faune Srbije III - Ptice, populacija koja prolazi kroz Srbiju je ugrožena.[2]

Galerija[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ BirdLife International (2019). Arenaria interpres. IUCN Red List of Threatened Species. Version 2020.1. International Union for Conservation of Nature. Pristupljeno 24. 4. 2020. 
  2. ^ a b Radišić, D., Vasić, V., Puzović, S., Ružić, M., Šćiban, M., Grubač, B., Vujić, A. eds. 2018. Crvena knjiga faune Srbije III — Ptice: Arenaria interpres Beograd: Zavod za zaštitu prirode Srbije, Univerzitet u Novom Sadu, Prirodno-matematički fakultet, Departman za biologiju i ekologiju i Društvo za zaštitu i proučavanje ptica Srbije. pp. 470.
  3. ^ Jobling, James A (2010). The Helm Dictionary of Scientific Bird Names. London: Christopher Helm. ISBN 978-1-4081-2501-4. 
  4. ^ Svensson, Lars (2010). Collins Bird Guide: The Most Complete Guide to the Birds of Britain and Europe (2 izd.). Harper Collins. ISBN 9780007268146. 
  5. ^ „Ruddy Turnstone (Arenaria interpres)”. HBW. Pristupljeno 14. 11. 2019. 
  6. ^ a b v „Ruddy Turnstone Arenaria interpres. BirdLife Data Zone. Pristupljeno 14. 11. 2019. 
  7. ^ Šćiban, Marko; Rajković, Draženko; Radišić, Dimitrije; Vasić, Voislav; Pantović, Uroš (2015). Ptice Srbije - kritički spisak vrsta (prvo izd.). Novi Sad: Pokrajinski zavod za zaštitu prirode i Društvo za zaštitu i proučavanje ptica Srbije. str. 106. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Svensson, Lars (2010). Collins Bird Guide: The Most Complete Guide to the Birds of Britain and Europe (2 izd.). Harper Collins. ISBN 978-0-00-726814-6. 
  • Jobling, James A. (2010). The Helm Dictionary of Scientific Bird Names. London: Christopher Helm. str. 108, 170. ISBN 978-1-4081-2501-4. 
  • Šćiban, Marko; Rajković, Draženko; Radišić, Dimitrije; Vasić, Voislav; Pantović, Uroš (2015). Ptice Srbije - kritički spisak vrsta (prvo izd.). Novi Sad: Pokrajinski zavod za zaštitu prirode i Društvo za zaštitu i proučavanje ptica Srbije. str. 106. 
  • Radišić, Dimitrije; Vasić, Voislav; Puzović, Slobodan; Ružić, Milan; Šćiban, Marko; Grubač, Bratislav; Vujić, Ante (2018). Crvena knjiga faune Srbije III – Ptice. Beograd: Zavod za zaštitu prirode Srbije, Univerzitet u Novom Sadu, Prirodno-matematički fakultet, Departman za biologiju i ekologiju i Društvo za zaštitu i proučavanje ptica Srbije. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]