Subota
Subota je u Srbiji šesti dan sedmice, koji se nalazi između petka i nedelje. Ne kasnije od 2. veka, Rimljani su nazvali subotu diēs Sāturnī („Saturnov dan“) za planetu Saturn, koja je kontrolisala prvi sat tog dana, prema Vetiju Valensu.[1][2] Ime dana je uvedeno u zapadnogermanske jezike i zabeleženo je u donjenemačkim jezicima kao što su srednjedonjenemački satersdach, saterdach, srednjeholandski saterdag (moderni holandski zaterdag) i staroengleski Sæternesdæġ, Sæterndæġ ili Sæterdæġ.[3]
Po tradiciji izvedenoj od starih Jevreja, subota je poslednji dan sedmice. Ta konvencija je ostala univerzalni standard u Sjedinjenim Američkim Državama, ali u današnjoj Evropi mnogi ljudi smatraju subotu šestim (pretposlednjim) danom sedmice, dok je nedelja poslednji. Moderna evropska konvencija je definisana u standardu ISO 8601. Sa druge strane, u mnogim islamskim državama subota je prvi dan sedmice, gde je petak praznik.
U staroj jevrejskoj tradiciji, subota je sabat. Mnogi jezici nemaju različite reči za „subotu“ i „sabat“. Istočne Pravoslavne crkve razlikuju sabate (subote) od Gospodovih dana (nedelje). Rimokatolici slabo naglašavaju tu razliku da mnogi prate - bar u kolokvijalnom jeziku - protestantsku praksu zvanja nedelje sabatom.
Moderno Maori ime, Rahoroi, ima značenje „dan pranja“.
U mnogim državama gde su nedelje praznici, subota je deo vikenda i tradicionalno je dan za odmaranje. Mnoge zabave se odigravaju subotom, jer ona prethodi nedelji, još jednom danu za odmor. Često je za klubove, barove i restorane da se otvaraju kasnije subotom uveče nego ostalim noćima.
Subota je uobičajeni dan za izbore u Australiji i jedini dan na Novom Zelandu kada izbori mogu da se održe.[4][5][6][7][8][9][10][11][12]
Ime i asocijacije[uredi | uredi izvor]
Danas subota ima dva imena na savremenom standardnom nemačkom. Prva reč, Samstag, uvek se koristi u Austriji, Lihtenštajnu i delu Švajcarske u kome se govori nemački, a uglavnom se koristi u južnoj i zapadnoj Nemačkoj. Ona potiče od starovisokonemačkog sambaztac, čiji prvi deo (sambaz) potiče od grčkog Σάββατο, sávvato, a ova grčka reč potiče od hebrejskog שבת, [šabat. Međutim, trenutna nemačka reč za šabat je Sabbat. Drugo ime za subotu na nemačkom je Sonnabend, koje potiče od starovisokonemačkog sunnunaband i blisko je povezano sa staroengleskom reči sunnanæfen. To doslovno znači „sunčano veče”, odnosno „dan pre nedelje”. Sonnabend se uglavnom koristi u severnoj i istočnoj Nemačkoj, a bio je i zvanični naziv za subotu u Istočnoj Nemačkoj. Čak i ako se ova dva naziva regionalno različito koriste, obično se u drugom delu shvataju makar pasivno.
U vestfalskim dijalektima niskosaksonskog, u istočnofrizijskom niskosaksonskom i u saterlandskom frizijskom jeziku, subota se zove Satertag, što je takođe srodno holandskom zaterdag, koje ima iste lingvističke korene kao engleska reč Saturday. Ranije se smatralo da se engleski naziv odnosi na božanstvo po imenu Sætere koje su poštovali prehrišćanski narodi severozapadne Nemačke, od kojih su neki bili preci Anglosaksonaca. Setere je identifikovan ili kao bog povezan sa žetvom mogućeg slovenskog porekla,[13] ili kao drugo ime za Lokija[14] složeno božanstvo povezano i sa dobrom i sa zlom; ovaj poslednji predlog je možda zaslužan Jakob Grim.[15] Međutim, savremeni rečnici to ime izvode od Saturna.[16][17][18][19]
U većini jezika Indije, subota je Shanivāra, vāra što znači dan, zasnovano na Šaniju, hinduističkom bogu manifestovanom u planeti Saturn. Neki Hindusi poste subotom da bi preokrenuli loše posledice Šanija, kao i što se mole i vrše bogosluženje božanstvu Hanuman.[20][21]
Savremeni maorski naziv za subotu, rāhoroi, doslovno znači „dan za pranje“ – ostatak iz ranog kolonizovanog života kada bi konvertiti Maori odvajali vreme u subotu da operu svoje belo rublje za Crkvu u nedelju.[22] Uobičajeno alternativno maorsko ime za subotu je transliteracija hātarei.
Kvekeri su subotu tradicionalno nazivali „sedmi dan“, izbegavajući „pagansko“ poreklo imena.[23]
U skandinavskim zemljama, subota se zove lördag, lørdag, ili laurdag, ime je izvedeno od stare reči laugr/laug (odatle islandski naziv Laugardagur), što znači kupanje, te se Lördag izjednačava sa danom kupanja. To je zbog vikinške prakse kupanja subotom.[24] Koreni lör, laugar i tako dalje su srodni engleskoj reči lye, u smislu deterdženta. Finski i estonski nazivi za dan, lauantai i laupäev, takođe su izvedeni iz ovog izraza.
U popularnoj kulturi[uredi | uredi izvor]
Regionalni običaji[uredi | uredi izvor]
- U Australiji izbori moraju da se održe u subotu.[25]
- U Izraelu je subota zvanični dan odmora,[26] na koji su sve vladine kancelarije i većina preduzeća, uključujući deo javnog prevoza, zatvoreni.
- U Nepalu je subota poslednji dan u nedelji i jedini je zvanični nedeljni praznik.[27]
- Na Novom Zelandu subota je jedini dan kada se mogu održati izbori.[28]
- U Švedskoj i Norveškoj subota je obično bio jedini dan u nedelji kada je posebno mlađoj deci dozvoljeno da jedu slatkiše, lördagsgodis na švedskom i lørdagsgodtteri na norveškom. Ova tradicija je uvedena da bi se ograničio karijes, koristeći rezultate zloglasnih Vipeholm eksperimenata između 1945. i 1955. godine.[29] (Pogledajte svečanosti u Švedskoj.)
- U američkoj državi Luizijana, subota je preferirani dan za glasanje.[30]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Falk, Michael (jun 1999), „Astronomical Names for the Days of the Week”, Journal of the Royal Astronomical Society of Canada, 93: 122—133, Bibcode:1999JRASC..93..122F
- ^ Valens, Vettius (2010) [150–175], Anthologies (PDF), Prevod: Riley, Mark, Sacramento State, str. 11—12
- ^ Hoad, TF, ur. (1993). The Concise Oxford Dictionary of English Etymology. Oxford University Press. str. 418a. ISBN 0-19-283098-8.
- ^ „ZAKLOPITA SUBOTA: OD SVIH SRPSKIH OBIČAJA DANAŠNJI JE NAJNEOBIČNIJI I VAŽI SAMO ZA MUŠKARCE”. istorijskizabavnik.rs. Pristupljeno 29. 1. 2021.
- ^ „Sedmi dan Subota”. sedmidansubota.org. Pristupljeno 29. 1. 2021.
- ^ „Subota VEROVANJA”. adventisti.net. Pristupljeno 29. 1. 2021.
- ^ „Zar nije subota sedmi dan, a ne nedelja?”. svetosavlje.org. Pristupljeno 29. 1. 2021.
- ^ Jovanović, Zoran. „NEDELjA I SUBOTA U SVETOM PISMU”. revelationtoday.ucoz.com. Pristupljeno 29. 1. 2021.
- ^ Hocken, Vigdis. „Saturday: Saturn's day”. timeanddate.com. Pristupljeno 29. 1. 2021.
- ^ „What does Saturday mean?”. definitions.net. Pristupljeno 29. 1. 2021.
- ^ „Saturday”. dictionary.com. Pristupljeno 29. 1. 2021.
- ^ „Saturday”. merriam-webster.com. Pristupljeno 29. 1. 2021.
- ^ Palgrave, Francis, History of the Anglo-Saxons (1876), William Tegg & Co., London pp. 43
- ^ Couzens, Reginald C., The Stories of the Months and Days (1923), ch.22
- ^ Grimm, Jacob, Teutonic Mythology (1835), translated by James Steven Stallybrass in 1882 from Deutsche Mythologie, George Bell, London, p. 247.
- ^ "Saturday", Oxford English Dictionary, Third Edition (2008).
- ^ "Saturday", Merriam-Webster Dictionary (2013).
- ^ "Saturday", American Heritage Dictionary, Fifth Edition (2011).
- ^ "Saturday". Online Etymology Dictionary, accessed 2013.
- ^ „Hindu Fasting”.
- ^ „Weekly Rituals in the Practice of Hinduism”.
- ^ Rāhoroi - Saturday, Kupu o te Rā
- ^ „Guide to Quaker Calendar Names”. Iowa Yearly Meeting (Conservative) Religious Society of Friends (Quakers). Pristupljeno 30. 3. 2017. „In the 20th Century, many Friends began accepting use of the common date names, feeling that any pagan meaning has been forgotten. The numerical names continue to be used, however, in many documents and more formal situations."”
- ^ Wolf, Kirsten (2018). The Vikings : facts and fictions. Mueller-Vollmer, Tristan. Santa Barbara, California. ISBN 9781440862984. OCLC 1035771932.
- ^ „Electoral Act 1992, s.100–101”. www6.austlii.edu.au. 1992. Pristupljeno 19. 2. 2019.
- ^ „Basic Law: Israel – the Nation State of the Jewish People” (PDF). knesset.gov.il. 19. 7. 2018. Arhivirano iz originala (PDF) 27. 2. 2019. g. Pristupljeno 19. 2. 2019.
- ^ „Holidays in Nepal”. bharatonline.com. Pristupljeno 19. 2. 2019.
- ^ „Electoral Act 1993, section 139(1)(b)”. www.legislation.govt.nz. 1993. Pristupljeno 19. 2. 2019.
- ^ Mildner, Anders (26. 1. 2014). „Godis är inget vi skojar om” [Candy is nothing we joke about]. Sydsvenskan (na jeziku: švedski). Malmö, Sweden. Pristupljeno 19. 2. 2019.
- ^ „State of Louisiana Election Code, §402. Dates of primary and general elections” (PDF). www.sos.la.gov. 2018. str. 91—93. Pristupljeno 19. 2. 2019.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Blackburn, Bonnie; Holford-Strevens, Leofranc (1999). The Oxford Companion to the Year. Oxford University Press. ISBN 9780192142313..
- Blegen, Carl W. (25. 12. 2013). Vogeikoff-Brogan, Natalia, ur. „An Odd Christmas”. From the Archivist's Notebook. Pristupljeno 1. 4. 2018.
- Bond, John James (1875). „Commencement of the Year, on the 1st of January or otherwise, and adoption of the Gregorian Calendar”. Handy Book of Rules and Tables for Verifying Dates With the Christian Era Giving an Account of the Chief Eras and Systems Used by Various Nations... London: George Bell & Sons.
- Carabias Torres, A. M (2012). Salamanca y la medida del tiempo (na jeziku: španski). Salamanca: Ediciones Universidad de Salamanca.
- Dershowitz, D.; Reingold, E. M (2008). Calendrical Calculations (3rd izd.). Cambridge: Cambridge University Press.
- XIII, Gregory (1582). Inter Gravissimas [Amongst the most serious tasks of our pastoral office]. Prevod: Wikisource.
- Meeus, J.; Savoie, D. (1992). „The history of the tropical year”. Journal of the British Astronomical Association. 102 (1): 40—42. Bibcode:1992JBAA..102...40M.
- Moyer, Gordon (1983). Coyne, G. V.; Hoskin, M. A.; Pedersen, O., ur. Aloisius Lilius and the Compendium Novae Rationis Restituendi Kalendarium. Gregorian Reform of the Calendar: Proceedings of the Vatican Conference to Commemorate its 400th Anniversary. Vatican City: Pontifical Academy of Sciences, Specolo Vaticano. str. 171—188.
- Poole, Robert (1995). „'Give us our eleven days!': calendar reform in eighteenth-century England”. Past & Present. Oxford Academic. 149 (1): 95—139. JSTOR 651100. doi:10.1093/past/149.1.95. Arhivirano iz originala 29. 10. 2020. g. Pristupljeno 4. 12. 2020.
- Richards, E. G. (1998). Mapping Time: The Calendar and its History. Oxford University Press.
- Richards, E. G. (2013). „Calendars”. Ur.: Urban, S. E.; Seidelmann, P. K. Explanatory Supplement to the Astronomical Almanac (3rd izd.). Mill Valley CA: University Science Books. str. 585—624. ISBN 978-1-891389-85-6.
- Seidelmann, P. K., ur. (1992). Explanatory Supplement to the Astronomical Almanac (2nd izd.). Sausalito, CA: University Science Books.
- Swerdlow, N. M. (1986). „The Length of the Year in the Original Proposal for the Gregorian Calendar”. Journal for the History of Astronomy. 17 (49): 109—118. Bibcode:1986JHA....17..109S. S2CID 118491152. doi:10.1177/002182868601700204.
- Walker, G. W. (jun 1945). „Easter Intervals”. Popular Astronomy. sv. 53 br. 6. str. 162—178, 218—232. Bibcode:1945PA.....53..218W.
- Ziggelaar, A. (1983). Coyne, G. V.; Hoskin, M. A.; Pedersen, O., ur. The Papal Bull of 1582 Promulgating a Reform of the Calendar. Gregorian Reform of the Calendar: Proceedings of the Vatican Conference to Commemorate its 400th Anniversary. Vatican City: Pontifical Academy of Sciences, Specolo Vaticano. str. 201—239.
- Barsoum, Ignatius A. (2003). The Scattered Pearls: A History Of Syriac Literature And Sciences. Piscataway: Georgias Press.
- Blackburn, Bonnie; Holford-Strevens, Leofranc (2003). The Oxford Companion to the Year: An exploration of calendar customs and time-reckoning (corrected reprinting of 1999 izd.). Oxford University Press. ISBN 9780192142313.
- Borkowski, K. M. (1991). „The tropical calendar and solar year”. Journal of the Royal Astronomical Society of Canada. 85 (3): 21—130. Bibcode:1991JRASC..85..121B.
- Coyne, G. V.; Hoskin, M. A.; Pedersen, O., ur. (1983). Gregorian Reform of the Calendar. Vatican Conference to Commemorate its 400th Anniversary, 1582–1982. Vatican City: Pontifical Academy of Sciences, Vatican Observatory (Pontificia Academia Scientarum, Specola Vaticana).
- Duncan, D. E (1999). Calendar: Humanity's Epic Struggle To Determine A True And Accurate Year. HarperCollins. ISBN 9780380793242.
- Morrison, L. V.; Stephenson, F. R. (2004). „Historical values of the Earth's clock error ΔT and the calculation of eclipses”. Journal for the History of Astronomy. 35, part 3 (120): 327—336. Bibcode:2004JHA....35..327M. S2CID 119021116. doi:10.1177/002182860403500305.
- Moyer, Gordon (maj 1982). „The Gregorian Calendar”. Scientific American. sv. 246 br. 5. str. 144—152.
- Pedersen, O (1983). Coyne, G. V.; Hoskin, M. A.; Pedersen, O., ur. The Ecclesiastical Calendar and the Life of the Church. Gregorian Reform of the Calendar: Proceedings of the Vatican Conference to Commemorate its 400th Anniversary. Vatican City: Pontifical Academy of Sciences, Specolo Vaticano. str. 17—74.
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
- Gde je subota dobila svoje ime Arhivirano na sajtu Wayback Machine (12. mart 2006)