Hoplophoneus
Hoplophoneus kasni | |
---|---|
rekonstrukcija izgleda vrste Hoplophoneus primaevus (autor Robert Brus Horsfal, 1913. god.) | |
kostur vrste Hoplophoneus primaevus (Američki muzej prirodne istorije, Njujork) | |
Naučna klasifikacija | |
Domen: | Eukaryota |
Carstvo: | Animalia |
Tip: | Chordata |
Klasa: | Mammalia |
Red: | Carnivora |
Podred: | Feliformia |
Porodica: | †Nimravidae |
Potporodica: | †Hoplophoninae |
Rod: | †Hoplophoneus Cope, 1874 |
Tipska vrsta | |
Hoplophoneus primaevus Leidy, 1851
| |
Vrste | |
| |
Sinonimi | |
sinonimi roda:
sinonimi podroda:
sinonimi vrste:
|
Hoplophoneus (Hoplofoneus — „hoplit ubojica”) je izumrli rod mačkolikih zvijeri, iz izumrle potporodice Hoplophoneinae unutar izumrle porodice Nimravidae, koji je u periodu od kasnog Eocena do ranog Oligocena nastanjivao područje Evrope, Sjeverne Amerike[1] i Azije.[2]
Etimologija naziva[uredi | uredi izvor]
Naziv roda Hoplophoneus vodi porijeklo od:
- hoplita, teško naoružani i opremljeni pješadiski vojnika iz Antičke Grčke,
- i starogrčke riječi foneus (stgrč. φονεύς), koja znači ubojica.
Naziv podroda Eusmilus vodi porijeklo od:
- latinske riječi eu (lat. eu), koja znači pravo ili istinito,
- i starogrčke riječi smilus (stgrč. σμίλη), koja znači nož ili klin.
Opis[uredi | uredi izvor]
Vrste iz roda Hoplophoneus su po veličini dostizala dimenzije današnjeg leoparda. Imale su dugo i robusno tijelo, kratke noge i duge gornje očnjake. Najveće vrste iz ovog roda su dostizale težinu do 160 kg i dostizale dužinu do 2,5 m.[3] Vrsta Hoplophoneus occidentalis je u prosjeku bila veličine povećeg leoparda, u ramenima je dostizala visinu od 60 cm i imala je duge gornje očnjake. Vrste Hoplophoneus primaevus i Hoplophoneus sicarius su imale veće gornje očnjake od vrste Hoplophoneus occidentalis.[4] Vrsta Hoplophoneus bidentatus je dostizala dužinu do 1,5 m, u ramenima visinu od 60 cm i težinu od 30 do 50 kg. Vrste iz roda Hoplophoneus su posjedovale samo 26 zuba u vilicama, umjesto 44 zuba kao drugi sisari mesojedi. Takođe, ove vrste su mogle da otvore svoje vilice pod uglom od 90°, što im je omogućilo da koriste svoje duge očnjake pri ubijaju plijena.
-
dio donje vilice vrste Hoplophoneus bidentatus
-
lobanja vrste
Hoplophoneus cerebralis -
lobanja vrste
Hoplophoneus occidentalis -
lobanja vrste
Hoplophoneus primaevus -
lobanja vrste
Hoplophoneus sicarius
-
vrsta Hoplophoneus occidentalis (zelena boja) u poređenju sa drugim sabljozubim sinapsidima
Rast i razvoj[uredi | uredi izvor]
Što se tiče vrsta iz podroda Eusmilus, fosilni ostaci mladunaca i adolescenata ovi vrsta ukazuju na to da su se u toku odrastanja dugi očnjaci pojavljivali kasnije. Ovi dokazi ukazuju na to da su ove vrste dugo u toku svog života ovisile o mlijeku svoji majki kao glavnom izvoru hrane. Iz pronađeni mlječni zuba mladi primjeraka ovi vrsta utvrđeno je da su, nakon nicanja, zubi bili dovoljno veliki da bi ih oni koristili efikasno u lovu. Takođe, mogućnost da svoje oštećene mliječne sabljaste očnjake zamjene sa trajnim očnjacima je bila dodatna prednost ovi mladi nimravida.[5] Vjerovatno su i ostale vrste iz roda Hoplophoneus posjedovale ove osobine.
Paleopatologija[uredi | uredi izvor]
Vrste iz roda Hoplophoneus su često dolazile u sukob sa drugim vrstama iz porodice Nimravidae, pa čak i sa predstavnicima svog roda. Ozlijede koje su nastajale u borbama su često nastajale na leđima ili na predjelu lica oko očiju. Kao primjer se može navesti lobanja jednog primjerka roda Hoplophoneus (otkrivena 2010. godine na području nacionalnog parka Bedlends u Južnoj Dakoti) na kojoj su pronađene ozlijede (odnosno rupe) koje po svojoj dimenziji odgovaraju sabljastim očnjacima drugog primjerka roda Hoplophoneus. Iz ozlijeda se može zaključiti da je prvi nimravid došao u sukob sa drugim nimravidom i preživio ga, jer rane ukazuju na to da su polako zacjeljivale.[6]
Sistematika[uredi | uredi izvor]
Istorija klasifikacije[uredi | uredi izvor]
U istraživanju iz 2016. godine, paleontolog Pol Z. Beret je utvrdio da je status roda Eusmilus nevažeći, i da su u stvari predstavnici ovog roda dio roda Hoplophoneus.[7] Takođe, vrsta "Hoplophoneus" strigidens, koja je ranije bila uvrštena unutar roda Hoplophoneus, prema ovom istraživanju je prepoznata kao predstavnik porodice Barbourofelidae.[7]
Klasifikacija[uredi | uredi izvor]
Podrod: | Vrste: | Rasprostranjenost fosila i lokacija: |
Vremenski raspon: |
---|---|---|---|
†H. cerebralis (Cope, 1880) | SAD (Vajoming, Južna Dakota, Kalifornija i Oregon) | 34,0 do 28,0 mil. god. | |
†H. dakotensis (Hatcher, 1895) | SAD (Južna Dakota) | 30,50 do 29,75 mil. god. | |
†H. occidentalis (Leidy, 1866) | SAD (Vajoming, Južna Dakota, Nebraska i Sjeverna Dakota,) | 33,25 do 30,50 mil. god. | |
†H. oharrai (Jepsen, 1926) | SAD (Južna Dakota) | 34,0 do 33,89 mil. god. | |
†H. primaevus (Leidy, 1851) | SAD (Vajoming, Južna Dakota, Kolorado, Nebraska i Sjeverna Dakota) | 35,50 do 30,25 mil. god. | |
†H. sicarius (Sinclair & Jepsen, 1927) | SAD (Vajoming i Južna Dakota) | 33,89 do 32,10 mil. god. | |
†Eusmilus (Gervais, 1876) |
†H. bidentatus (Filhol, 1872) | Njemačka Francuska |
33,77 do 32,63 mil. god. |
†H. villebramarensis (Peigné & Brunet, 2001) | Njemačka Francuska Švajcarska |
32,63 do 30,83 mil. god. |
Filogenija[uredi | uredi izvor]
Dolje prikazan kladogram predstavlja filogenetske veze roda Hoplophoneus.[8][2][7]
Feliformia |
| |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Vremenska rasprostranjenst[uredi | uredi izvor]
Vidi još[uredi | uredi izvor]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Turner, Alan. National Geographic Prehistoric Mammals. National Geographic, 2004., pp.120-121
- ^ a b Averianov, Alexander; Obraztsova, Ekaterina; Danilov, Igor; Skutschas, Pavel; Jin, Jianhua (10. 5. 2016). „First nimravid skull from Asia”. Scientific Reports. 6 (1): 25812. Bibcode:2016NatSR...625812A. ISSN 2045-2322. PMC 4861911 . PMID 27161785. doi:10.1038/srep25812.
- ^ Sorkin, B. (10. 4. 2008). „A biomechanical constraint on body mass in terrestrial mammalian predators”. Lethaia. 41 (4): 333—347. doi:10.1111/j.1502-3931.2007.00091.x.
- ^ Turner, Alan (1997). The Big Cats and their Fossil Relatives: an illustrated guide. New York: Columbia University Press. str. 234. ISBN 978-0-231-10228-5.
- ^ Antón, Mauricio (2013). Sabertooth. Bloomington: Indiana University Press. ISBN 978-0-253-01049-0.
- ^ The Dakota Badlands Used to Host Sabertoothed Pseudo-Cat Battles
- ^ a b v Barrett, P.Z. (2016). „Taxonomic and systematic revisions to the North American Nimravidae (Mammalia, Carnivora)”. PeerJ. 4: e1658. PMC 4756750 . doi:10.7717/peerj.1658.
- ^ Peigne, Stéphane (maj 2003). „Systematic review of European Nimravinae (Mammalia, Carnivora, Nimravidae) and the phylogenetic relationships of Palaeogene Nimravidae”. Zoologica Scripta. 32 (3): 199—229. ISSN 0300-3256. doi:10.1046/j.1463-6409.2003.00116.x.