Leiopus linnei
| Leiopus linnei | |
|---|---|
_(16623839805).png)
| |
| Naučna klasifikacija | |
| Carstvo: | |
| Tip: | |
| Klasa: | |
| Red: | |
| Porodica: | |
| Potporodica: | |
| Pleme: | |
| Rod: | |
| Vrsta: | L. linnei
|
| Binomno ime | |
| Leiopus linnei Wallin, Nýlander et Kvamme, 2009
| |
Leiopus linnei je insekt iz reda tvrdokrilaca (Coleoptera) i familije strižibuba (Cerambycidae). Pripada potfamiliji Lamiinae.[1] Ova vrsta je opisana tek 2010. godine na osnovu primeraka iz Švedske, Danske i Norveške, a ime je dobila po Karlu Lineu[2]. Veoma je slična vrsti Leiopus nebulosus, pa je verovatno veliki broj nalaza vrste Leiopus linnei pogrešno identifikovan kao L. nebulosus.
Rasprostranjenje i stanište[uredi | uredi izvor]
Rasprostranjena je u celoj Evropi. Česta je u srednjoj Evropi, gde je i brojnija od vrste L. nebulosus, koja je dominantnija u priobalnim područjima Evrope. U Srbiji je L. linnei široko rasprostranjena.[1]
Opis[uredi | uredi izvor]
Leiopus linnei je dugačka 5—10 mm, a ženke su prosečno nešto duže od mužjaka.
Cela površina tela je pokrivena beličastom pubescencijom sa nepravilnim crnim tačkicama, koje formiraju nepravilnu i široku tamnu traku u osnovi pokrilaca (prednja traka) i najčešće kosu, crnu traku iza sredine pokrilaca (zadnja traka). Beličasto područje na sredini pokrilaca, između prednje i zadnje tamnih traka, često je sa brojnim malim tamnim mrljama. Pronotum je prekriven mešavinom braonkaste i žućkaste pubescencije koja formira šaru svetlijih mrlja ili poprečnih traka na sredini. Pronotum je širok, često sa tri do pet podignutih tuberkula: dva blizu zadnje ivice, jedan izdužen u sredini, a dva blizu prednje ivice. Područje između četiri rubna tuberkula često prekriveno žućkastim pubescencijom. Pronotalna punktacija je relativno gruba i više koncentrisana središnje.
Čelo više izbočeno i šire nego kod L. nebulosus. Maksimalna širina čela (1,23 mm) značajno veća od širine L. nebulosus (0,98 mm).
Zadnja ivica poslednjeg vidljivog trbušnog segmenta (ovipozitor) ženke L. linnei prekrivena je gustom perjanicom dugih dlaka, što nije karakteristika ženki L. nebulosus.
Dužina tela mužjaka L. linnei (prosečno 7,83 mm) značajno veća od dužine tela mužjaka L. nebulosus (prosečno 7,05 mm). Ženke L. linnei su duže (8,21 mm) od ženki L. nebulosus (7,39 mm).
Edeagus L. linnei je dugačak približno 1,7 mm, relativno širok i čvrst, blago proširen do sredine, a zatim tek blago sužen i zakrivljen prema vrhu; ventralni greben izbočen, formira izrazit apikalni vrh, često izdužen i zašiljen ventralno. Dorzalni greben sa zaobljenim vrhom. Paramere su dugačke približno 1,8 mm, dorzo-ventralno spljoštene, nerazdvojene, formiraju ravnu unutrašnju liniju prema vrhu; vrh sa oštrom ivicom prema unutra i zaobljeniji sa strane; sa mešavinom finih i grubih resa relativno kratkih, braonkastih dlačica dobro koncentrisanih na ivici vrha, takođe rasutih pojedinačnih dlačica medijalno prema vrhu. Bazalni deo paramera viri, dajući mu otečeni izgled.
Biologija i razviće[uredi | uredi izvor]
Imaga su aktivna u kasno proleće i rano leto, od aprila do jula. Larva se razvija u suvim granama listopadnog drveća, a to su bukva, hrast, grab, orah, javor, brest, breza, vrba, vrste roda Prunus, divlji kesten, grabić, leska, jabuka, smrča, bor, ruj, lipa, bagrem i druge[2][3]. Larve L. linnei formiraju galerije tunela ispod kore drveta. Larve se ulutkavaju ispod kore drveta, a nekada i u kori, u koliko je debela. Razviće traje 1-2 godine. Imaga se nalaze na suvim granama i stablima biljke domaćina.
Galerija[uredi | uredi izvor]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ a b Alciphron - Leiopus linnei
- ^ a b WALLIN, HENRIK; NYLANDER, ULF; KVAMME, TORSTEIN (2009-02-13). „Two sibling species of Leiopus Audinet-Serville, 1835 (Coleoptera: Cerambycidae) from Europe: L. nebulosus (Linnaeus, 1758) and L. linnei sp. nov.”. Zootaxa. 2010 (1): 31—45. ISSN 1175-5334. doi:10.11646/zootaxa.2010.1.3.
- ^ ROSSA, ROBERT; GOCZAŁ, JAKUB; TOFILSKI, ADAM (2017-02-02). „Hind wing morphology facilitates discrimination between two sibling species: Leiopus nebulosus and L. linnei (Coleoptera: Cerambycidae)”. Zootaxa. 4227 (2): 266. ISSN 1175-5334. doi:10.11646/zootaxa.4227.2.7.
