Pređi na sadržaj

Мислилац

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
(preusmereno sa The Thinker)

Mislilac
Mislilac u Muzeju Roden, Pariz
UmetnikOgist Roden
Godina1880—1882.
Tipskulptura
Tehnikabronza

Mislilac (fr. Le Penseur), jedna od najpoznatijih skulptura francuskog vajara Ogista Rodena. Skulptura predstavlja nadmoćnog nagog muškarca koji sedi zamišljen s rukom na bradi. Sačinjena je od mermera i bronze, a danas se nalazi u Muzeju Roden u Parizu.[1]

Roden je svojoj skulpturi dao poetsko značenje, prikazavši Dantea ispred „vrata” pakla. Danas postoji više od 20 kopija originalnog dela u sličnim dimenzijama dok je mnogo veći broj onih kopija koje su manje.[1]

Skulptura je prvobitno zamišljena kao deo Rodenovog dela Vrata pakla (fr. La Porte de l'Enfer). Međutim, on je ipak odlučio da će skulpturu izvesti samostalno. Mislilac danas ima kultni status i predstavlja simbol filozofije i intelektualne aktivnosti.[1]

Poreklo[uredi | uredi izvor]

Mislilac u Vratima pakla u Muzeju Roden
Bokser Žan Bo
Odlivak Mislioca na Univerzitetu Kolumbija

Mislilac se u početku nazivao Pesnikom (fr. Le Poète)), i bio je deo velike narudžbine započete 1880. za okruženje vrata pod nazivom Kapije pakla. Roden je ovo zasnovao na pesmi Dantea Aligijerija Božanstvena komedija iz ranog 14. veka, a većina figura u delu predstavljala je glavne likove u pesmi sa Misliocem u centru kompozicije iznad ulaza i nešto veći od većine drugih figura. Neki kritičari veruju da je prvobitno bila namera da se Dante prikaže na vratima pakla, razmišljajući o njegovoj velikoj pesmi.

Drugi kritičari odbacuju tu teoriju, ističući da je figura gola dok je Dante u celoj pesmi potpuno odeven i da telo skulpture ne odgovara Danteovoj bledoj figuri.[2] Skulptura je gola, jer je Roden želeo herojsku figuru u tradiciji Mikelanđela, koja predstavlja intelekt kao i poeziju. Drugi kritičari da vide skulpturu kao autoportret.[2][3] Ovaj detalj sa Kapije pakla su radnici livnice nazvali Mislilac, nakon što su primetili njegovu sličnost sa Mikelanđelovom statuom Lorenca de Medičija pod nazivom Il Pensieroso (Mislilac).[2]

Umetničko tržište[uredi | uredi izvor]

33D model, kliknite za interakciju.

U junu 2022. posthumna glumačka odlivak je ponuđena na aukciji kod Kristisa u Parizu sa procenom od 9 do 14 miliona evra. Odlivci su napravljeni oko 1928. u livnici Rudier, porodičnoj firmi koju je osnovao Aleksis Rudije (1845-1897) koji je sarađivao sa Antoanom Burdelom i Aristidom Majolom, pre nego što je njegov sin Ežen (1875-1952) preuzeo dužnost.[4]

Prijem[uredi | uredi izvor]

Maks Lind je imao izlivenu kopiju monumentalne verzije 1904. i postavio je u baštu svoje vile, Lindeše vila. Tamo je Edvard Mank naslikao svoju sliku Rodenov mislilac u bašti dr Lind, koja se sada nalazi u Benhausu. Odlovak je kasnije prenet u Detroitski institut umetnosti.[5]

U svom filmu Veliki diktator, Čarli Čaplin prikazuje Milosku Veneru i Rodenovog mislioca sa modifikacijom da su leve ruke ispružene u Hajnkelovom pozdravu.[6] Sa ovom aluzijom na nacistički pozdrav, Čaplin se bavi integracijom umetnosti u nacističku propagandu.[7] U filmu Noć u muzeju 2, protagonisti se susreću sa oživljenom statuom Mislioca. Kada mu se postavi pitanje, on jednostavno odgovara: „Mislim...mislim...mislim.” Kasnije u filmu, on flertuje sa statuom Afrodite.[8] U filmu Smrt na sahrani, statua je citirana kao Alan Tjudik kako sedi gol na krovu u „pozi razmišljanja“.[9] U delu Ponoć u Parizu, tadašnja francuska prva dama Karla Bruni pojavila se u kameo ulozi kao turistički vodič, objašnjavajući skulpturu Mislioca grupi američkih posetilaca u bašti Muzeja Rodin.

U okviru projekta Štat.Vand.Kunst pokrenutog u Manhajmu za oslikavanje kuća u gradu velikim zidnim slikama (tzv. murali) domaćih i međunarodnih umetnika sa scene ulične umetnosti, Rodinov mislilac je preuzet i mural „Moderni mislilac“ je implementiran.

Slične skulpture[uredi | uredi izvor]

Repetitivni prikazi pojedinaca, i muškaraca i žena, prikazani su u fizičkom obliku dok su u procesu kontemplacije ili tugovanja. „Mislilac“ iz Černavode u Rumuniji, skulptura od terakote, i njen ženski pandan, „Žena koja sedi“, izuzetna su umetnička dela iz doba halkolita. Kultura Hamandžija proizvela je ove izuzetne skulpture, a Mislilac se veruje da je najranija praistorijska skulptura koja prenosi ljudsku samorefleksiju umesto uobičajenih umetničkih tema lova ili plodnosti.[10][11] Otkriće Spong čoveka, koji je najranija poznata anglosaksonska skulptura osobe, izvršeno je na drugom kraju Evrope. Smatra se da je skulptura stara pet milenijuma.[12] Ona poprima oblik sedeće figure na grnčarskom poklopcu kremacijske urne, koja podseća na humanoidnu figuru.[13]

Hiljadu godina kasnije, Mikelanđelo je stvorio grobnicu Lorenca de Medičija, koja se nalazi u bazilici San Lorenco u Firenci, Italija.[14] Grobnica je skulpturno remek-delo i naručio ju je papa Klement VII u čast sećanja na Lorenca de Medičija, člana moćne porodice Mediči iz Firence. Grobnica se smatra jednim od Mikelanđelovih najboljih dela u skulpturi i nastala je u manirističkom stilu kasne renesanse.[14] Grobnica ima veliku pravougaonu osnovu, koju krase složeni reljefi i dve skulpture, Sumrak i Zora, koje predstavljaju ciklus života.[15] Centralna figura na grobnici je skulptura Lorenca de Medičija, koji je prikazan kao mislilac sa licem u senci i laktom oslonjenim na kasu sa novcem sa sličnom mišićavom, kontemplativnom figurom sa rukom na bradi, iako je figura sedi umesto da stoji kao Rodenov „Mislilac“. Grobnica takođe uključuje dve ležeće figure na sarkofagu, za koje se veruje da predstavljaju dan i noć.[16]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v „Ogist Roden - Mislilac”. www.artnit.net. Pristupljeno 26. 8. 2020. 
  2. ^ a b v Elsen, Albert L., Rodin's Gates of Hell, University of Minnesota Press, Minneapolis Minnesota, 1960 p. 96.
  3. ^ „The Thinker”. Arhivirano iz originala 20. 01. 2023. g. Pristupljeno 13. 05. 2023. 
  4. ^ „Rodin's the Thinker to sell for up to €14m”. 7. 4. 2022. 
  5. ^ „Alexis Rudier casts”. web.archive.org. 2011-07-19. Arhivirano iz originala 2011-07-19. g. Pristupljeno 2023-04-24. 
  6. ^ Clausius, Claudia (1989). The gentleman is a tramp : Charlie Chaplin's comedy. New York: P. Lang. str. 127. ISBN 0-8204-0459-4. OCLC 17776035. 
  7. ^ Insdorf, Annette (2003). Indelible Shadows: Film and the Holocaust (na jeziku: engleski). Cambridge University Press. ISBN 978-0-521-01630-8. 
  8. ^ „Quotes from "Night at the Museum: Battle of the Smithsonian". IMDb. Pristupljeno 2023-04-24. 
  9. ^ Edelstein, David. „Stardust - Death at a Funeral - The 11th Hour - Manda Bala -- New York Magazine Movie Review - Nymag”. New York Magazine (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2023-04-24. 
  10. ^ „“The Thinker” and “Sitting Woman”, the symbols of the Neolithic culture of Hamangia. – Romania Color” (na jeziku: engleski). Arhivirano iz originala 03. 04. 2023. g. Pristupljeno 2023-04-03. 
  11. ^ Coca, Madalina Cristiana (2022), „Cernavoda—CANDU nuclear power plants in Romania”, Pressurized Heavy Water Reactors, Elsevier, str. 429—441, Pristupljeno 2023-04-03 
  12. ^ „Spong Man”. British Library collections. Arhivirano iz originala 28. 12. 2021. g. Pristupljeno 28. 12. 2021. 
  13. ^ „Object: Funerary urn (collection)”. norfolkmuseumscollections.org. Pristupljeno 2021-12-28. 
  14. ^ a b „Tomb of Lorenzo de Medici, 1524 - 1531 - Michelangelo - WikiArt.org”. www.wikiart.org. Pristupljeno 2023-04-03. 
  15. ^ „Tomb of Giuliano de' Medici by MICHELANGELO Buonarroti”. www.wga.hu. Pristupljeno 2023-04-03. 
  16. ^ „Grande Arte • A Digital Library for Art Lovers • Michelangelo • THE TOMB OF GIULIANO DE' MEDICI”. grandearte.net. Pristupljeno 2023-04-03. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]