Metodologija ankete

С Википедије, слободне енциклопедије

Polje primenjene statistike ljudskog istraživačkog anketiranja,[1] metodologija ankete proučava uzorkovanje individualnih jedinica iz populacije i povezane tehnike prikupljanja podataka iz ankete, kao što su konstrukcija upitnika i metode za poboljšanje brojnosti i tačnosti odgovora na ankete.[2] Metodologija ankete obuhvata instrumente ili postupke kojima se postavlja jedno ili više pitanja na koja je moguće dobiti odgovor.

Istraživači sprovode statističke ankete s ciljem izvođenja statističkih zaključka o populaciji koja se proučava, a takvi zaključci snažno zavise od korišćenih anketnih pitanja. Ankete o javnom mnjenju, ankete o javnom zdravstvu, ankete o istraživanju tržišta, vladine ankete i popisi stanovništva, svi su primeri kvantitativnih istraživanja koja koriste metodologiju anketiranja da odgovore na pitanja o populaciji. Iako popisi ne sadrže „uzorak”, oni uključuju i druge aspekte metodologije anketiranja, poput upitnika, anketara i tehnika praćenja odsustva odgovora. Ankete pružaju važne informacije za sve vrste javnih informacija i polja istraživanja, npr. marketinška istraživanja, psihologija, zdravstvena zaštita[3][4] i sociologija.

Pregled[уреди | уреди извор]

Pojedinačno istraživanje se sastoji od bar uzorka (ili kompletne populacije u slučaju popisa), metode prikupljanja podataka (npr. upitnika) i pojedinačnih pitanja ili stavki koje postaju podaci koji se mogu statistički analizirati. Pojedinačna anketa se može usredsrediti na različite tipove tema kao što su preferencije (npr. za predsedničkog kandidata), mišljenja (npr. da li bi pobačaj trebao biti legalan?), ponašanje (pušenje i upotreba alkohola) ili činjenične informacije (npr. prihod), zavisno od njegove namene. Pošto se anketno istraživanje skoro uvek zasniva na uzorku populacije, uspeh istraživanja zavisi od reprezentativnosti uzorka u odnosu na ciljanu populaciju koja istraživača zanima. Ta ciljna populacija može biti u rasponu od opšte populacije određene zemlje do specifičnih grupa ljudi u toj zemlji, do liste članova profesionalne organizacije ili liste učenika upisanih u školski sistem (pogledajte takođe uzorkovanje (statistika) i anketno uzorkovanje). Osobe koje odgovore na anketu nazivaju se ispitanicima, a u zavisnosti od postavljenih pitanja njihovi odgovori mogu se predstavljati njih kao pojedince, njihova domaćinstva, poslodavce ili druge organizacije koje predstavljaju.

Metodologija ankete kao naučno polje teži da identifikuje principe dizajna uzorka, instrumenata za prikupljanje podataka, statističko prilagođavanje podataka i obradu podataka, kao i konačnu analizu podataka koja može stvoriti sistematske i slučajne greške u istraživanju. Anketne greške se ponekad analiziraju u vezi sa troškovima ankete. Ograničenja troškova ponekad se razmatraju kao poboljšanje kvaliteta unutar ograničenja troškova ili, alternativno, smanjenje troškova za fiksni nivo kvaliteta. Metodologija anketiranja je naučna oblast i profesija, što znači da se deo stručnjaka u polju empirijski fokusira na anketne greške, dok drugi dizajniraju ankete s ciljem redukovanja grešaka. Za dizajnere anketa, radni zadatak uključuje donošenje velikog broja odluka o hiljadama individualnih karakteristika ankete u cilju njihovog poboljšanja.[5]

Odabir uzoraka[уреди | уреди извор]

Uzorak se bira iz okvira uzorkovanja koje se sastoji od liste svih članova interesne populacije.[1] Cilj ankete nije da se opiše uzorak, već veća populacija. Ova sposobnost generalizacije zavisi od reprezentativnosti uzorka, kao što je gore navedeno. Svaki član populacije se naziva elementom. Često se nailazi na poteškoće pri izboru reprezentativnog uzorka. Jedna uobičajena greška koja rezultira je pristrasnost izbora.[6] Pristrasnost selekcije nastaje kada procedure koje se koriste za odabir uzorka dovode do prevelike ili nedovoljne zastupljenosti nekog značajnog aspekta populacije.[7][8] Na primer, ako se populacija od interesa sastoji od 75% žena i 25% muškaraca, a uzorak se sastoji od 40% žena i 60% muškaraca, žene su nedovoljno zastupljene, dok su muškarci prezastupljeni. Da bi se minimizovale pristrasnosti izbora, često se koristi stratifikovano randomno uzorkovanje.[9][10] Ovo je kada je populacija podeljena na podpopulacije koje se nazivaju stratumi, a nasumični uzorci se izvlače iz svakog od stratuma, ili se elementi izvlače za uzorak na proporcionalnoj osnovi.

Načini prikupljanja podataka[уреди | уреди извор]

Postoji nekoliko načina za sprovođenje ankete. Na izbor između načina administracije utiče nekoliko faktora, uključujući[11][12]

  • troškovi,
  • pokrivenost ciljne populacije,
  • fleksibilnost postavljanja pitanja,
  • spremnost ispitanika da učestvuju i
  • tačnost odgovora.

Različite metode stvaraju modove efekata koji menjaju način na koji ispitanici odgovaraju, i različite metode imaju različite prednosti.[13][14][15] Najčešći načini administracije se mogu sažeti kao:[16]

  • Telefon
  • pošta
  • Onlajn ankete
  • Lične ankete kod kuće
  • Lična anketa presretanjem u tržnom centru ili na ulici
  • Hibridi predhono navedenih.

Reference[уреди | уреди извор]

  1. ^ а б Shaughnessy, J.; Zechmeister, E.; Jeanne, Z. (2011). Research methods in psychologyСлободан приступ ограничен дужином пробне верзије, иначе неопходна претплата (9th изд.). New York, NY: McGraw Hill. стр. 161–175. ISBN 9780078035180. 
  2. ^ Groves, Robert M.; Fowler, Floyd J.; Couper, Mick P.; Lepkowski, James M.; Singer, Eleanor; Tourangeau, Roger (2004). „An introduction to survey methodology”. Survey Methodology. Wiley Series in Survey Methodology. 561 (2 изд.). Hoboken, New Jersey: John Wiley & Sons (објављено 2009). стр. 3. ISBN 9780470465462. Приступљено 27. 8. 2020. „[...] survey methodology is the study of survey methods. It is the study of sources of error in surveys and how to make the numbers produced by the surveys as accurate as possible. 
  3. ^ Kim, DY; Lee, YG; Kim, BS (јул 2017). „Survey of Medical Oncology Status in Korea (SOMOS-K): A National Survey of Medical Oncologists in the Korean Association for Clinical Oncology (KACO).”. Cancer Research and Treatment. 49 (3): 588—594. PMC 5512367Слободан приступ. PMID 27658389. doi:10.4143/crt.2016.313. 
  4. ^ Gendy, S; ElGebeily, M; El-Sobky, TA; Khoshhal, KI; Jawadi, AH (2019). „Current practice and preferences to management of equinus in children with ambulatory cerebral palsy: A survey of orthopedic surgeons.”. SICOT-J. 5: 3. PMC 6394235Слободан приступ. PMID 30816087. doi:10.1051/sicotj/2019003. 
  5. ^ Groves, R.M.; Fowler, F. J.; Couper, M.P.; Lepkowski, J.M.; Singer, E.; Tourangeau, R. (2009). Survey Methodology. New Jersey: John Wiley & Sons. ISBN 978-1-118-21134-2. 
  6. ^ Shahrokh Esfahani, Mohammad; Dougherty, Edward R. (2014). „Effect of separate sampling on classification accuracy”. Bioinformatics. 30 (2): 242—250. PMID 24257187. doi:10.1093/bioinformatics/btt662Слободан приступ. 
  7. ^ „Non-Probability Sampling - AAPOR”. www.aapor.org. Архивирано из оригинала 19. 08. 2020. г. Приступљено 2020-05-24. 
  8. ^ Weisberg, Herbert F. (2005), The Total Survey Error Approach, University of Chicago Press: Chicago. p.231.
  9. ^ Botev, Z.; Ridder, A. (2017). „Variance Reduction”. Wiley StatsRef: Statistics Reference Online: 1—6. ISBN 9781118445112. doi:10.1002/9781118445112.stat07975. 
  10. ^ Särndal, Carl-Erik; et al. (2003). „Stratified Sampling”. Model Assisted Survey Sampling. New York: Springer. стр. 100—109. ISBN 0-387-40620-4. 
  11. ^ Vehovar, V.; Lozar Manfreda, K. (2008). „Overview: Online Surveys”. Ур.: Fielding, N.; Lee, R. M.; Blank, G. The SAGE Handbook of Online Research Methods. London: SAGE. стр. 177–194. ISBN 978-1-4129-2293-7. 
  12. ^ Bethlehem, J.; Biffignandi, S. (2012). Handbook of Web Surveys. Wiley Handbooks in Survey Methodology. 567. New Jersey: John Wiley & Sons. ISBN 978-1-118-12172-6. 
  13. ^ „The essential guide to CATI CAWI CAPI methodologies”. 
  14. ^ Agley, Jon; Meyerson, Beth; Eldridge, Lori; Smith, Carriann; Arora, Prachi; Richardson, Chanel; Miller, Tara (фебруар 2019). „Just the fax, please: Updating electronic/hybrid methods for surveying pharmacists”. Research in Social and Administrative Pharmacy (на језику: енглески). 15 (2): 226—227. PMID 30416040. S2CID 53281364. doi:10.1016/j.sapharm.2018.10.028. 
  15. ^ Mellenbergh, G.J. (2008). „Surveys”. Ур.: Adèr, H.J.; Mellenbergh, G.J. Advising on Research Methods: A consultant's companion. Huizen, The Netherlands: Johannes van Kessel Publishing. стр. 183—209. ISBN 978-90-79418-01-5. 
  16. ^ Mellenbergh, G.J. (2008). Chapter 9: Surveys. In H.J. Adèr & G.J. Mellenbergh (Eds.) (with contributions by D.J. Hand), Advising on Research Methods: A consultant's companion (pp. 183–209). Huizen, The Netherlands: Johannes van Kessel Publishing.

Literatura[уреди | уреди извор]

Spoljašnje veze[уреди | уреди извор]