beta-alanin

С Википедије, слободне енциклопедије
(преусмерено са Beta-Alanin)
β-alanin
Nazivi
IUPAC naziv
3-aminopropionska kiselina
Drugi nazivi
β-alanin
3-Aminopropionska kiselina
Identifikacija
3D model (Jmol)
ChEBI
ChemSpider
DrugBank
ECHA InfoCard 100.003.215
KEGG[1]
UNII
  • O=C(O)CCN
Svojstva
C3H7NO2
Molarna masa 89,093 g/mol
Agregatno stanje Bipirimidalni kristali
Gustina 1,437 g/cm³ (19 °C)
Tačka topljenja 207 °C razlaže se.
rastvoran je
Ukoliko nije drugačije napomenuto, podaci se odnose na standardno stanje materijala (na 25 °C [77 °F], 100 kPa).
ДаY verifikuj (šta je ДаYНеН ?)
Reference infokutije

β-alanin (ili beta-alanin) je prirodna beta aminokiselina. Njena aminogrupa je u β-poziciji u odnosu na karboksilatnu grupu (tj. udaljena je dva atoma). IUPAC ime za β-alanin je 3-aminopropionska kiselina. Za razliku od α-alanina, β-alanin nema stereocentar.

β-alanin se ne koristi u biosintezi glavnih proteina ili enzima. On se formira in vivo degradacijom dihidrouracila i karnozina. On je komponenta prirodnih peptida karnozina i anserina, kao i pantotenske kiseline (vitamina B5), koja je komponenta koenzima A. Pod normalnim okolnostima, β-alanin se metaboliše do sirćetne kiseline.

β-alanin je prekurzor karnozina, i stoga su nivoi karnozina su ograničeni količinom dostupnog β-alanina. Suplementacija β-alaninom dovodi do povišenja koncentracije karnozina u mišićima, umanjenja zamora kod atletičara i uvećanja radne sposobnosti mišića.[6][7]

Reference[уреди | уреди извор]

  1. ^ Joanne Wixon; Douglas Kell (2000). „Website Review: The Kyoto Encyclopedia of Genes and Genomes — KEGG”. Yeast. 17 (1): 48—55. doi:10.1002/(SICI)1097-0061(200004)17:1<48::AID-YEA2>3.0.CO;2-H. 
  2. ^ Li Q, Cheng T, Wang Y, Bryant SH (2010). „PubChem as a public resource for drug discovery.”. Drug Discov Today. 15 (23-24): 1052—7. PMID 20970519. doi:10.1016/j.drudis.2010.10.003.  уреди
  3. ^ Evan E. Bolton; Yanli Wang; Paul A. Thiessen; Stephen H. Bryant (2008). „Chapter 12 PubChem: Integrated Platform of Small Molecules and Biological Activities”. Annual Reports in Computational Chemistry. 4: 217—241. doi:10.1016/S1574-1400(08)00012-1. 
  4. ^ The Merck Index: An Encyclopedia of Chemicals, Drugs, and Biologicals (11th изд.). Merck Publishing. 1989. ISBN 091191028X. , 196 </noinclude>.
  5. ^ Weast, Robert C., ур. (1981). CRC Handbook of Chemistry and Physics (62nd изд.). Boca Raton, FL: CRC Press. ISBN 0-8493-0462-8. .
  6. ^ Derave W, Ozdemir MS, Harris R, Pottier A, Reyngoudt H, Koppo K, Wise JA, Achten E (9. 8. 2007). „Beta-alanine supplementation augments muscle carnosine content and attenuates fatigue during repeated isokinetic contraction bouts in trained sprinters”. J Appl Physiol. 103 (5): 1736. PMID 17690198. doi:10.1152/japplphysiol.00397.2007. 
  7. ^ Hill CA, Harris RC, Kim HJ, Harris BD, Sale C, Boobis LH, Kim CK, Wise JA (2007). „Influence of beta-alanine supplementation on skeletal muscle carnosine concentrations and high intensity cycling capacity”. Amino Acids. 32 (2): 225—33. PMID 16868650. doi:10.1007/s00726-006-0364-4. 

Spoljašnje veze[уреди | уреди извор]