Ješci
Ješci | |
---|---|
![]() | |
Tachyglossus aculeatus | |
Naučna klasifikacija ![]() | |
Carstvo: | Animalia |
Tip: | Chordata |
Klasa: | Mammalia |
Red: | Monotremata |
Podred: | Tachyglossa Gill, 1872 |
Porodica: | Tachyglossidae Gill, 1872 |
Vrste | |
Rod Tachyglossus |
Ješci ili mravinji ježevi,[1] ehidne[1] kljunasti ježevi[2] (Tachyglossidae), negde nazivani bodljikavi mravojedi,[3] su porodica, koja pripada monotremnom redu sisara, koji legu jaja. Četiri postojeće vrste ježaca i kljunar su jedini živući sisari koji legu jaja i jedini preživeli članovi reda Monotremata.[4] Ishrana nekih vrsta se sastoji od mrava i termita, mada oni nisu blisko srodni da pravim mravojedima Amerika, koji pripadaju nadredu Xenarthra, zajedno sa lenjivcima i armadiloima. Ješci žive u Australiji i Novoj Gvineji.
Ješci su evoluirali pre 20 do 50 miliona godina, od monotrematnog pretka nalik na torbare.[5] Taj predak je bio vodena životinja, ali su se ješci prilagodili životu na kopnu.[5]
Ishrana[уреди | уреди извор]
Ishrana kratkokljunog ješca se sastoji uglavnom od mrava i termita, dok Zaglossus (dugokljune) vrste tipično jedu crve i larve insekata.[6] Jezici dugokljunih ježaca imaju oštre, sićušne bodlje koje im pomažu pri hvatanju plena.[6] Oni nemaju zube, te sitne hranu mleveći je između dna njihovih usta i njihovih jezika.[7] Izmeti ješaca su 7 cm dugi i cilindričnog su oblika; oni su obično izlomljeni i nezaokruženi, i sastavljeni su mahom od prljavštine i materijala mravinjaka.[7]
Habitat[уреди | уреди извор]
Ješci ne tolerišu ekstremne temperature; oni koriste pećine i pukotine stena da se sklone od teških vremenskih uslova. Ješci obitavaju uglavnom u šumama, skrivajući se pod vegetacijom, korenjem ili gomilama krhotina. Ponekad koriste jazbine životinja kao što su zečevi i vombati. Pojedinačni ješci imaju velike, međusobno preklapajuće teritorije.[7]
Uprkos njihovom izgledu, oni su dobri plivači. Prilikom plivanja izlažu njušku i deo kičme, a poznato je da ulaze u vodu radi kupanja i timarenja.[8]
Evolucija[уреди | уреди извор]
Postoje indikacije da je do prve divergencije između oviparoznih (polaganje jaja) i viviparoznih (materično potomstvo) sisara došlo tokom trijasnog perioda.[9] Međutim, još uvek postoje neslaganja u vezi sa ovim procenjenim vremenom divergencije. Iako se većina nalaza iz genetičkih studija (posebno onih koja se tiču jedrenih gena) slaže sa paleontološkim nalazima, neki rezultati drugih tehnika i izvora, poput mitohondrijske DNK, u delimičnom su neslaganja sa fosilnim nalazima.[10]
Podaci molekularnog časovnika pokazuju da su se ješci razdvojili od kljunara pre 19 i 48 miliona godina, i da fosili slični kljunarima koji datiraju od pre više od 112,5 miliona godina predstavljaju bazalni oblik, te da nisu bliski rođaci modernih kljunara.[5] To bi moglo da znači da su ješci evoluirali od predaka koji su se hranili u vodi i koji su se potpuno vratili na kopno, iako to dovodi do njihovog nadmetanja sa torbarima. Dalji dokazi o mogućim precima koji se hrane u vodi mogu se naći i u nekim fenotipskim osobinama ješaca. Ove osobine obuhvataju hidrodinamički oblik tela, leđno izbočene zadnje udove koji deluju kao kormila i kretanje zasnovanu na hipertrofiranoj humeralnoj dugo-osnoj rotaciji, što omogućava veoma efikasne plivačke zamahe.[5] Shodno tome, oviparozna reprodukcija kod monotremata im je možda dala prednost u odnosu na torbare, što je u skladu sa sadašnjom ekološkom podelom između te dve grupe.[5] Ova prednost bi takođe mogla biti delom odgovorna za uočeno povezano adaptivno širenje ješaca i širenje prostora njihove niše, što je u suprotnosti sa prilično uobičajenom pretpostavkom zaustavljene morfološke i molekularne evolucije koja se i dalje asocira sa monotrematima. Pored toga, studije mitohondrijske DNK kod kljunara takođe su otkrile da su monotremati i torbari najverovatnije sestrinski taksoni. Iz njih takođe proizilazi da su se bilo koje zajedničke izvedene morfološke osobine između torbara i materičnih sisara pojavile nezavisno jedne od drugih, ili su bile izgubljene u lozi do monotremata.[11]
Reference[уреди | уреди извор]
- ^ а б „Правилник о проглашењу и заштити строго заштићених и заштићених дивљих врста биљака, животиња и гљива - Прилог II Заштићене врсте које се налазе на Додацима CITES конвенције и на Додатку B Уредбе Комисије (ЕЗ) број 750/2013 од 29. јула 2013. године која допуњује Уредбу Савета (ЕЗ) број 338/97 о заштити врста дивље фауне и флоре регулисањем њихове трговине”. pravno-informacioni-sistem.rs.
- ^ „Енциклопедија сисара”.
- ^ „Short-Beaked Echidna, Tachyglossus aculeatus”. Park & Wildlife Service Tasmania. Приступљено 21. 10. 2012.
- ^ Stewart, Doug (2003). „The Enigma of the Echidna”. National Wildlife. Архивирано из оригинала на датум 29. 4. 2012.
- ^ а б в г д Phillips, MJ; Bennett, TH; Lee, MS (oktobar 2009). „Molecules, morphology, and ecology indicate a recent, amphibious ancestry for echidnas”. Proc. Natl. Acad. Sci. U.S.A. 106 (40): 17089—94. PMC 2761324
. PMID 19805098. doi:10.1073/pnas.0904649106.
- ^ а б „Zaglossus bruijni”. AnimalInfo.org.
- ^ а б в Carritt, Rachel. „Echidnas: Helping them in the wild” (PDF). NSW National Parks and Wildlife Service. Приступљено 13. 4. 2013.
- ^ „Short-beaked Echidna”. Department of Primary Industries, Parks, Water, and Environment. Приступљено 13. 4. 2013.
- ^ Rowe T, Rich TH, Vickers-Rich P, Springer M, Woodburne MO (2008). „The oldest platypus and its bearing on divergence timing of the platypus and echidna clades”. Proc. Natl. Acad. Sci. U.S.A. 105 (4): 1238—42. PMC 2234122
. PMID 18216270. doi:10.1073/pnas.0706385105.
- ^ Musser AM (2003). „Review of the monotreme fossil record and comparison of palaeontological and molecular data”. Comp. Biochem. Physiol., Part a Mol. Integr. Physiol. 136 (4): 927—42. PMID 14667856. doi:10.1016/s1095-6433(03)00275-7.
- ^ Janke A, Xu X, Arnason U (1997). „The complete mitochondrial genome of the wallaroo (Macropus robustus) and the phylogenetic relationship among Monotremata, Marsupialia, and Eutheria”. Proc. Natl. Acad. Sci. U.S.A. 94 (4): 1276—81. PMC 19781
. PMID 9037043. doi:10.1073/pnas.94.4.1276.
Literatura[уреди | уреди извор]
- Ronald M. Nowak (1999), Walker's Mammals of the World (на језику: енглески) (6th изд.), Baltimore: Johns Hopkins University Press, ISBN 0-8018-5789-9, LCCN 98023686
Spoljašnje veze[уреди | уреди извор]
![]() |
Echidna na Vikimedijinoj ostavi. |
![]() |
Vikivrste imaju više informacija o članku Ješci. |
- Stewart, Doug (april 2003). „The Enigma of the Echidna”. National Wildlife. Приступљено 3. 2. 2017.
- Parker, J. (1. 6. 2000). „Echidna Love Trains”. ABC Science. Australian Broadcasting Corporation.
- Rismiller, Peggy (2005). „Echidna research, Kangaroo island”. Pelican Lagoon Research & Wildlife Centre. Архивирано из оригинала на датум 21. 02. 2015. Приступљено 23. 08. 2019.
- „Tachyglossidae”. NCBI Taxonomy Browser. 9259.