Karl Vilhelm Šele

С Википедије, слободне енциклопедије
Karl Vilhelm Šele
Šele (1874)
Lični podaci
Datum rođenja(1742-12-09)9. decembar 1742.
Mesto rođenjaŠtralzund, Švedska Pomeranija
Datum smrti21. maj 1786.(1786-05-21) (43 god.)
Mesto smrtiĆeping, Švedska
Naučni rad
Poljehemija
Poznat pootkriće kiseonika (nezavisno), molibdena, volframa, hlora i drugih elemenata
d. Königl. Schwed. Acad. d. Wissenschaft Mitgliedes, Chemische Abhandlung von der Luft und dem Feuer (1777)

Karl Vilhelm Šele (šved. Carl Wilhelm Scheele, IPA: /²ɧeː.lɛ/; Štralzund, 9. decembar 1742Ćeping, 21. maj 1786) bio je švedski farmaceut i hemičar. Ajzak Asimov ga je nazvao „nesretni Šele”, jer je načinio veliki broj hemijskih otkrića pre drugih, ali — u najvećem broju slučajeva — zasluge za ta otkrića dobili su drugi naučnici. Na primer, Šele je otkrio kiseonik (mada je Džozef Pristli svoje otkriće prvi objavio), te je identifikovao molibden, volfram, barijum, vodonik i hlor pre Dejvija — između ostalog. Šele je takođe otkrio i organske kiseline: oksalnu, vinsku, limunsku, mokraćnu, mlečnu, kao i fluorovodoničnu, cijanovodoničnu i arsensku kiselinu.[1] Više se služio nemačkim u odnosu na švedski jezik tokom celog života, a i nemački se uobičajeno pričao među švedskim farmaceutima.[2]

Biografija[уреди | уреди извор]

Šele je rođen u Štralzundu, u zapadnoj Pomeraniji (današnja nemačka pokrajina Meklenburg-Zapadna Pomeranija), koja je tada bila deo Švedske. Njegov otac Joahim (ili Johan) Kristijan Šele bio je trgovac žitom i proizvođač piva poreklom iz čuvene nemačke porodice, a majka se zvala Margareta Eleanora Varnekros.

Prijatelji njegovih roditelja naučili su Šelea veštinu čitanja recepata i značenja hemijskih i farmaceutskih oznaka.[3] Zatim su ga 1757, kao četrnaestogodišnjaka, poslali u Geteborg na praksu iz farmacije[2] — zajedno sa još jednim porodičnim prijateljem i apotekarom, Martinom Andreasom Bauhom. Tamo je živeo osam godina. Tokom tog perioda, Šele je provodio eksperimente do dugo u noć i čitao radove Lemerija, Nojmana, Fon Levenštern-Kunkela i Štala (jednog od glavnih zagovornika teorije flogistona). Mnoge od Šeleovih kasnijih teoretskih spekulacija bile su zasnovane na Štalu.[3]

Godine 1765. Šele je radio pod patronatom naprednog i dobro informiranog apotekara K. M. Kjelstrema u Malmeu, a postao je prijatelj s Andersom Jahanom Recijusom — predavačem na Univerzitetu u Lundu, kasnije i profesorom hemije u Stokholmu. Šele je stigao u Stokholm negde između 1767. i 1769. i tamo radio kao apotekar. Tokom boravka tamo, otkrio je vinsku kiselinu, a sa svojim prijateljem Recijusom proučavao je odnos kalcijum oksida i kalcijum karbonata. Dok je živeo u prestonici, upoznao je brojne naučnike (kao što su Abraham Bek, Peter Jonas Bergijus, Bengt Bergijus i Karl Fridrajh fon Šulcenhajm).

Vidi još[уреди | уреди извор]

Reference[уреди | уреди извор]

  1. ^ Richard Myers (2003). The Basics of Chemistry.
  2. ^ а б Fors, Hjalmar (2008). Stepping through Science’s Door: C. W. Scheele, from Pharmacist's Apprentice to Man of Science. Ambix. 55: 29—49.
  3. ^ а б Castle, Fred'k A. (1886). American Druggist ["Carl Wilhelm Scheele"]. 15.

Literatura[уреди | уреди извор]

  • Abbott, David (1983). Biographical Dictionary of Scientists: Chemists. New York: Peter Bedrick Books. str. 126—127. ISBN 978-0-911745-81-8. 
  • Bell, Madison S. (2005). Lavoisier in the Year One. New York: W.W. Norton & Company, Inc. ISBN 978-0-393-05155-1. 
  • Cardwell, D. S. L. (1971). From Watt to Clausius: The Rise of Thermodynamics in the Early Industrial Age. Heinemann: London. str. 60—61. ISBN 978-0-435-54150-7. 
  • Dobbin, L. (trans.) (1931). Collected Papers of Carl Wilhelm Scheele. G. Bell & Sons, London. 
  • Farber, Eduard, ur. (1961). Great Chemists. New York: Interscience Publishers. str. 255—261. 
  • Greenberg, Arthur (2000). A Chemical History Tour: Picturing Chemistry from Alchemy to Modern Molecular Science. Hoboken: John Wiley & Sons, Inc. str. 135—137. ISBN 978-0-471-35408-6. 
  • Greenberg, Arthur (2003). The Art of Chemistry: Myths, Medicines and Materials. Hoboken: John Wiley & Sons, Inc. str. 161—166. ISBN 978-0-471-07180-8. 
  • Schofield, Robert E. (2004). The Enlightened Joseph Priestley: A Study of His Life and Work from 1773-1804. Pennsylvania: The Pennsylvania State University Press. ISBN 978-0-271-02459-2. 
  • Shectman (2003). Groundbreaking Scientific Experiments, Inventions, and Discoveries of the 18th Century. Connecticut: Greenwood Press. ISBN 978-0-313-32015-6. 
  • Sootin, Harry (1960). 12 Pioneers of Science. New York: Vanguard Press. 
  • Carl Wilhelm Scheele's d. Königl. Schwed. Acad. d. Wissenschaft Mitgliedes, Chemische Abhandlung von der Luft und dem Feuer (језик: немачки)
    /izvor za sliku lab. opreme iznad/

Spoljašnje veze[уреди | уреди извор]