Serinska proteaza

С Википедије, слободне енциклопедије
(преусмерено са Serine proteases)
Serinska proteaza
Kristalna struktura goveđeg himotripsina. Katalitički ostaci su prikazani kao žuti štapići. Prkaz je baziran na PDB 1CBW.
Identifikatori
EC broj3.4.21.-
Baze podataka
IntEnzIntEnz pregled
BRENDABRENDA pristup
ExPASyNiceZyme pregled
KEGGKEGG pristup
MetaCycmetabolički put
PRIAMprofil
Strukture PBPRCSB PDB PDBe PDBj PDBsum
Kristalna struktura Tripsina, tipične serinske proteaze.

Serinske proteaze (ili serinske endopeptidaze) enzimi su koji presecaju peptidne veze proteina, i u kojima serin služi kao nukleofilna aminokiselina na aktivnom mestu enzima.[1]

One su sveprisutne kod eukariota i prokariota. Serinske proteaze se dele u dve široke kategorije na osnovu njihove strukture: himotripsin slične (tripsinu slične) ili subtilisinu slične.[2] Kod ljudi, one su odgovorne za koordiniranje različitih fizioloških funkcija, uključujući varenje, imunski respons, koagulaciju krvi i reprodukciju.[1]

Klasifikacija[уреди | уреди извор]

MEROPS proteazni klasifikacioni sistem sadrži 16 superfamilija (2013) svaka od kojih sadrži mnoštvo familija. Svaka superfamilija koristi katalitičku trijadu ili dijadu u različitim proteinskim savijanjima, što je primer konvergentne evolucije katalitičkog mehanizma. Većina enzima pripada S1 familiji PA klana (superfamilije) proteaza.

P superfamilija sadrži mešavinu nukleofilnih klasa familija, dok se S sastoji od serinskih proteaza. Unutar svake superfamilije, familije su označene po njihovim katalitičkim nukleofilu (S = serinske proteaze).

Familije serinskih proteaza

Superfamilija Familije Primeri
SB S8, S53 Subtilisin (Bacillus licheniformis)
SC S9, S10, S15, S28, S33, S37 Prolilna oligopeptidaza (Sus scrofa)
SE S11, S12, S13 D-Ala-D-Ala peptidaza C (Escherichia coli)
SF S24, S26 Signalna peptidaza I (Escherichia coli)
SH S21, S73, S77, S78, S80 Citomegalovirus asemblin (ljudski herpesvirus 5)
SJ S16, S50, S69 Lon-A peptidaza (Escherichia coli)
SK S14, S41, S49 Clp proteaza (Escherichia coli)
SO S74 Fag K1F endosijalidaza CIMCD samo-rascepljujući protein (Enterobacterija fag K1F)
SP S59 Nukleoporin 145 (Homo sapiens)
SR S60 Laktoferin (Homo sapiens)
SS S66 Mureinska tetrapeptidaza LD-karboksipeptidaza (Pseudomonas aeruginosa)
ST S54 Romboid-1 (Drosophila melanogaster)
PA S1, S3, S6, S7, S29, S30, S31, S32, S39, S46, S55, S64, S65, S75 Himotripsin A (Bos taurus)
PB S45, S63 prekursor penicilin G acilaze (Escherichia coli)
PC S51 Dipeptidaza E (Escherichia coli)
PE P1 DmpA aminopeptidaza (Ochrobactrum anthropi)
unassigned S48, S62, S68, S71, S72, S79, S81

Reference[уреди | уреди извор]

  1. ^ а б Hedstrom, L. (2002). „Serine protease mechanism and specificity.”. Chem Rev. 102 (12): 4501—24. PMID 12475199. doi:10.1021/cr000033x. 
  2. ^ Madala PK, Tyndall JD, Nall T, Fairlie DP (2010). „Update 1 of: Proteases universally recognize beta strands in their active sites”. Chem Rev. 110 (6): PR1—31. PMID 20377171. doi:10.1021/cr900368a. 

Spoljašnje veze[уреди | уреди извор]