Homo sapijens

Из Википедије, слободне енциклопедије
(преусмерено са Homo sapiens)
Homo sapijens
Временски распон:
Pleistocen — Sadašnjost
Akha cropped hires.JPG
Žena i muškarac vrste H. sapiens
Таксономија
Царство: Animalia
Тип: Chordata
Класа: Mammalia
Ред: Primates
Натпородица: Hominoidea
(нерангирано): podred Anthropoidea — Catarrhini
Uskonosni majmuni
Породица: Hominidae
Род: Homo
Врста: Homo sapiens

Homo sapijens (lat. Homo sapiens — „čovjek umni”, „čovjek razumni”) je binomna nomenklatura, odnosno naučno ime ljudske vrste. Homo (lat. Homo — „čovjek”) je rod porodice Hominidi (lat. Hominidae), koji — pored današnjeg čovjeka — uključuje i neandertalce (lat. Homo neanderthalensis) i mnoge druge izumrle pripadnike porodice Hominidi. H. sapiens je jedina preživjela vrsta roda Homo. Današnji ljudi su podvrsta anatomskih modernih ljudi: Homo sapiens sapiens, koji se razlikuju od onoga oblika za koga se tvrdilo da je njihov direktni predak, a to je: Homo sapiens idaltu. Genijalnost i prilagodljivost vrste Homo sapiens dovela ju je do pozicije — nesumnjivo — najuticajnije vrste na planeti. To se posebno odnosi na posljednjih desetak hiljada godina, kada biološka evolucija srasta u neraskidiv splet sa kulturnom evolucijom. Od svojih prapočetaka, kultura, uz neviđenu akceleraciju postaje sve djelotvornija prilagodba čovjeka na njegovo mjesto u opštoj ekonomiji prirode.[2][3]

Imenovanje i taksonomija[уреди]

Binomno ime vrste Homo sapiens je skovao Karl Line (1758).[4] Latinska imenica homō (genitiv hominis) znači čovjek, ljudsko biće. Podvrsta H. sapiens uključuje izumrlu Homo sapiens idaltu i danas jedinu postojeću podvrstu Homo sapiens sapiens. Prema nekim izvorima, i neandertalci (Homo neanderthalensis) su ubrajani u podvrstu Homo sapiens neanderthalensis.[5] Slično je i otkriveni primjerak vrste Homo rhodesiensis uvrštavan u podvrstu H. sapiens rhodesiensis, a nalazi sa Jave u podvrstu H. sapiens soloensis (po rijeci Solo). Ova klasifikacija, međutim, u naučnim krugovima, nikada nije bila šire prihvaćena.

Porijeklo[уреди]

Prikaz porijekla H. sapiens od ranijih vrsta roda Homo. Horizontalna osovina predstavlja geografsku lokaciju, a vertikalana proteklo vrijeme u milionima godina. Plava polja označavaju prisustvo svake vrste u vremenu i prostoru. Rani današnji čovjek se raširio iz Afrike u različite dijelove Zemlje i interbridirao sa precima Homo heidelbergensis, zvanim „neandertalci denisovci” i nepoznatim afričkim homininima (u vrhu, desno).[6]

Uobičajeno je da postoje dva kompeticijska viđenje paleoantropologa oko porijekla H. sapiens: nedavno, afričko porijeklo modernih ljudi i multiregijsko porijeklo.

Od 2010. godine, genetička istraživanja dovela su do pojave srednje varijante tumačenja čovjekovog porijekla, po kojoj „većina” ima nedavno afričko porijeklo plus „ograničena” spajanja sa arhaičnim ljudima.

Nedavno afričko porijeklo modernih ljudi je matični model opisivanja porijekla i ranih migracija anatomski modernog čovjeka. Teorija se u popularnim medijima pominje kao recentni vanafrički model (engl. Out-of-Africa), a akademski „hipoteza o nedavnom jedinstvenom porijeklu”, „zamjenska hipoteza” i model „nedavno afričko porijeklo” (engl. RAO). Hipoteza da ljudi imaju jedinstveno porijeklo (monogeneza, monofiletija) objavljena je još u Darvinovom Porijeklu čovjeka (1871). Koncept se smatrao spekulativnim sve do 1980-ih, kada je — nakon studija mitohondrijske DNK današnjeg čovjeka, u kombinaciji s dokazima na osnovu bioantropoloških podataka o arhaičnim primjercima... Prema genetičkim i fosilnim dokazima, arhaični ''Homo sapiens'' je evoluirao u anatomski moderne ljude isključivo u Africi, između 200.000 i 100.000 godina p. n. e., u jednoj grani, ostavljajući Afriku prije 60.000 godina, uz još više proteklog vremena za zamjenu (i/ili asimilaciju) ranijih ljudskih populacija, kao što su Homo erectus i neandertalci.[7][8][9][10][11]

U skladu sa svojim nalazima, autori studije ukazuju da su primjese genetičkog materijala neandertalaca — u nekim populacijama — prisutne i do 4 %. Međutim, studija takođe ukazuje na to da mogu postojati i drugi razlozi zbog kojih ljudi i neandertalci imaju zajedničke gene drevne hominidne loze.

U septembru 2012. godine, ovaj zaključak je doveden u pitanje, i to u studiji naučnika sa Univerziteta u Kembridžu. Postavili su hipotezu kako bi, umjesto DNK preklapanja preko hibridizacije, zajednički geni mogli da budu ostaci zajedničkog pretka neandertalaca i modernih ljudi.

Multiregijski model porijekla današnjeg čovjeka i evolucije predložio je Milford H. Volpof, 1988. godine. Prema ovoj teoriji, evolucija čovječanstva — od početka pleistocen]a, 2,5 miliona godina p. n. e., pa do danas — odvijala se unutar jedne kontinuirane ljudske vrste (hronovrste), širom svijeta i sve do moderne podvrste Homo sapiens sapiens.

Evolucija[уреди]

Evolucijska pozicija roda Homo. Nakon incijalne separacije od glavne linije porodice Hylobatidae (sadašnji giboni), prije oko 18 miliona godina, linija pongina (Ponginae) se odvojila prema današnjim orangutanima, dok su se hominine (Homininae) kasnije razdvojile na tribuse Gorillini i Hominini.
  • Divergencija DNK sekvenci čovjeka i ostalih hominida u postocima
Pokazatelj Čovjek — čimpanza Čovjek — gorila Čovjek — orangutan
Alu-elementi 2
Nekodirajuće sekvence hromosoma Y 1,68 ± 0,19 2,33 ± 0,2 5,63 ± 0,35
Autosomni pseudogeni 1,64 ± 0,10 1,87 ± 0,11
Pseudogeni hromosoma X 1,47 ± 0,17
Autosomne nekodirajuće sekvence 1,24 ± 0,07 1,62 ± 0,08 3,08 ± 0,11
Geni Ks 1,11 1,48 2,98
Introni 0,93 ± 0,08 1,23 ± 0,09
Xq13.3 0,92 ± 0,10 1,42 ± 0,12 3,00 ± 0,18
Subtotal X hromosoma 1,16 ± 0,07 1,47 ± 0,08
Geni Ka 0,8 0,93 1,96

Vremenski okvir evolucije roda Homo od zajedničkog pretka sa čimpanzama je otprilike 10—2 miliona godina, a vrste H. sapiens od Homo erectus otprilike 1,8—0,2 miliona godina. Prilikom proučavanja evolucije čovjeka, prije svega posmatra se razvoj roda Homo, ali se obično priključuje i proučavanje drugih hominida i hominoida, kao što je Australopithecus. „Moderni ljudi” se definišu kao vrsta Homo sapiens od koje je preostala samo postojeća podvrsta, poznata kao Homo sapiens sapiens.

Homo sapiens idaltu je druga poznata podvrsta koja je izumrla prije 30.000 godina, a ponekad je klasifikovana i kao podvrsta Homo sapiens neanderthalensis. Genetička istraživanja danas ukazuju da su se funkcionalne DNK modernih ljudi i neandertalaca razišle prije oko 500.000 godina.[12][13]

Slično tome, otkriveni su i primjerci Homo rhodesiensis vrste koja je — po nekima — podvrsta, ali takva klasifikacija nije široko prihvaćena.

U fosilnim zapisima, anatomski recentni ljudi prvi put se pojavljuju u Africi, prije oko 195.000 godina (nalazište Omo). Molekulska istraživanja daju dokaze da se izdvajanje savremenih ljudskih populacija od zajedničkog pretka desilo prije cca 200.000 godina.[14]

Širokim istraživanjima afričke genetičke raznolikosti otkriveno je da među 113 različitih populacija najveću raznolikost ispoljava uzorak San ljudi, što ih čini jednom od 14 „predačkih klaster populacija”. Istraživanje takođe otkriva i porijeklo recentnih migracija u jugozapadnoj Africi, u blizini granice priobalnih država Namibije i Angole.[15]

Snaga prirodne selekcije je nastavila da djeluje na ljudsku populaciju, uz dokaz da u svojim određenim regijama genom ispoljava usmjerenu selekciju proteklih 15.000 godina.[16][17]

Reference[уреди]

  1. Global Mammal Assessment Team (2008). Homo sapiens. IUCN Red List of Threatened Species. Version 2008. International Union for Conservation of Nature. Приступљено 12. 2. 2015. 
  2. Wood, B. (2005). Human evolution — A very short introduction. Oxford University Press. Oxford. ISBN 0-19-280360-3
  3. Hadžiselimović, R. (1986). Uvod u teoriju antropogeneze. Svjetlost. Sarajevo. ISBN 9958-9344-2-6
  4. Linné, C. (1758). Systema naturæ. Regnum animale. ed. 10.
  5. ncbi.nlm.nih.gov
  6. Stringer, C. (2012). What makes a modern human. Nature. 485 (7396): 33—35.
  7. British Museum of Natural History, Ed. (1991). Man's place in evolution. Natural History Museum Publications. Cambridge University Press. London. ISBN 0 521 40864 4
  8. Hadžiselimović, R. (1986). Uvod u teoriju antropogeneze. Svjetlost. Sarajevo. ISBN 9958-9344-2-6
  9. Campbell, B. G. (2009). Human evolution: An introduction to mans adaptations. British Museum of Natural History. London. ISBN 0-202-02041-X. ISBN 0-202-02042-8.
  10. Wood, B. (2005). Human evolution — A very short introduction. Oxford University Press. Oxford. ISBN 0-19-280360-3
  11. Lambert, D. (1989). The Cambridge guide to prehistoric man. Cambridge University Press. Cambridge. ISBN 0 521 33364 4. ISBN 0 521 33364 9.
  12. Green, R. E. et al. (2006). Analysis of one million base pairs of Neanderthal DNA. Nature. 16: 330—336.
  13. nature.com
  14. New Clues Add 40,000 Years to Age of Human Species
  15. Gignoux, H. B.; Christopher, R.; Jobin, M. (2011). Hunter-gatherer genomic diversity suggests a southern African origin for modern humans. Proceedings of the National Academy of Sciences of the United States of America. 108 (13): 5154—5162.
  16. Hadžiselimović, R. (1986). Uvod u teoriju antropogeneze. Svjetlost. Sarajevo. ISBN 9958-9344-2-6
  17. Campbell, B. G. (2009). Human evolution: An introduction to mans adaptations. British Museum of Natural History. London. ISBN 0-202-02041-X; ISBN 0-202-02042-8