Silicijum monosulfid
| |
| Identifikacija | |
|---|---|
| Svojstva | |
| SiS | |
| Molarna masa | 60,150 g/mol |
Ukoliko nije drugačije napomenuto, podaci se odnose na standardno stanje materijala (na 25 °C [77 °F], 100 kPa). | |
| Reference infokutije | |
Silicijum monosulfid je hemijsko jedinjenje silicijuma i sumpora. Njegova hemijska formula jes SiS. Molekularni SiS je detektovan na visokim temperaturama u gasovitoj fazi.[1] Molekul u gasnoj fazi ima Si-S dužinu veze od 192.93 pm, što se znatno razlikuje od dužine normalne jednostruke veze, 216 pm,[1][2] i kraće je od dvostruke Si=S veze čija dužina je oko 201 pm kod organosilantiona.[1] Istorijski bledo žuto-crveno amorfno čvrsto jedinjenje bilo poznato.[3]
Literatura[уреди | уреди извор]
- Müller, H. S. P.; McCarthy, M. C.; Bizzocchi, L.; Gupta, H.; Esser, S.; Lichau, H.; Caris, M.; Lewen, F.; et al. (2007). „Rotational spectroscopy of the isotopic species of silicon monosulfide, SiS”. Physical Chemistry Chemical Physics. 9 (13): 1579—86. PMID 17429551. doi:10.1039/B618799D.
- Chattopadhyaya, Surya; Chattopadhyay, Anjan; Das, Kalyan Kumar (2002). „Electronic Spectrum of Silicon Monosulfide: Configuration Interaction Study”. The Journal of Physical Chemistry A. 106 (5): 833. doi:10.1021/jp013332e.
- Birk, Helmut; Jones, Harold (1990). „Diode laser measurement of the infrared spectrum of silicon monosulfide”. Chemical Physics Letters. 175 (5): 536. doi:10.1016/0009-2614(90)85577-Y.
Reference[уреди | уреди извор]
- ^ а б в Greenwood, Norman N.; Earnshaw, Alan (1997). Chemistry of the Elements (II изд.). Oxford: Butterworth-Heinemann. ISBN 0080379419.
- ^ Lide David R., ур. (2006). CRC Handbook of Chemistry and Physics (87th изд.). Boca Raton, FL: CRC Press. ISBN 978-0-8493-0487-3.
- ^ E. G. Rochow, E. W. Abel ,1973, The Chemistry of Germanium Tin and Lead, Pergamon Press, ISBN 0-08-018854-0