Abdulah Sidran

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Abdulah Sidran
Abdulah Sidran
Lični podaci
Datum rođenja(1944-10-02)2. oktobar 1944.
Mjesto rođenjaSarajevo, ND Hrvatska
Datum smrti23. mart 2024.(2024-03-23) (79 god.)
Mjesto smrtiSarajevo, Bosna i Hercegovina

Abdulah Sidran (Binježevo kod Hadžića,[1] 2. oktobar 1944Sarajevo, 23. mart 2024)[2] bio je jugoslovenski i bosanskohercegovački književnik i filmski scenarista.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Osnovnu školu, gimnaziju i Filozofski fakultet završio je u Sarajevu. Iz gimnazijskih dana je poznavao Aliju Izetbegovića, koji je radio kao pravnik u firmi sa Sidranovom majkom.[3] Uređivao je omladinske listove i časopise, predavačke tribine itd. Bio je član Saveza komunista Jugoslavije do 1969. godine, kada je isključen zbog humoreske jednog autora koju je objavio u studentskim novinama Naši dani.[4] Nakon toga se zaposlio u Zavodu za izdavanje udžbenika, a pomoć u dobijanju novog posla pružio mu je Muhamed Filipović.[5]

Do aprila 1992. godine, kad je počeo rat u BiH, bio je zaposlen na TV Sarajevo kao „vodeći dramaturg”. U književnosti se javio sredinom sedamdesetih godina, pjesmama i prozom, u generaciji mladih književnika koju često nazivaju „šezdeset-osmaškom”. Za svoje pjesničke knjige nagrađivan je najznačajnijim književnim i društvenim priznanjima (Šestoaprilska nagrada grada Sarajeva, Godišnja nagrada Udruženja književnika BiH, Godišnja nagrada Izdavačkog preduzeća „Svjetlost”, Zmajeva nagrada itd.). U ratu objavljena knjiga njegove poezije „Sarajevski tabut”, nagrađena je izuzetnim priznanjem — „Nagradom slobode” PEN-centra Francuske.

Izbori iz njegove poezije, u prevodu na njemački, francuski, italijanski, objavljeni su u Austriji, Francuskoj, Italiji (Insel bin ich, im Herzen der Welt, Cercueil de Sarajevo, La bara di Sarajevo). Za italijansko, dvojezičko izdanje dobio je nagradu „Premio letterario 1996 della Fondazione Laboratorio Mediterraneo”. Jedan je od najznačajnijih filmskih autora (scenarista) u jugoslovenskoj kinematografiji („Sjećaš li se Doli Bel”, „Otac na službenom putu” reditelja Emira Kusturice, „Kuduz” Ademira Kenovića itd. Kao filmski autor, dobitnik je brojnih nagrada i priznanja. Bio je član Akademije nauka i umjetnosti BiH i majstorski kandidat u šahu.

Živio je i radio u Sarajevu i Goraždu.

Odabrana dela[uredi | uredi izvor]

  • „Šahbaza” (Sarajevo, 1970)
  • „Kost i meso” (1976)
  • „Sarajevska zbirka”, (Sarajevo, 1979)
  • „Bolest od duše” (Nikšić, 1988)
  • „Sarajevski tabut” (Sarajevo, 1993)
  • „Bivši drugari”
  • „Bosna”
  • „Da je u svemu tinjao barem...”
  • „Djevojčica iz Ulice Prkosa”
  • „Hoće li išta o meni znati”
  • „Mora”
  • „Planeta Sarajevo”
  • Sarajevska molitva
  • Sarajevske priče
  • Zašto tone Venecija
  • „Otkup sirove kože”, prozna autobiografija

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Sidranova autobiografija „Otkup sirove kože”. . 2009. ISBN 978-953-303-449-2.  Nedostaje ili je prazan parametar |title= (pomoć)
  2. ^ „Preminuo Abdulah Sidran”, Politika, 23. mart 2024. Posećeno 24. marta 2024.
  3. ^ Sidran, Abdulah (15. 9. 2022). „Sarajevo je Miloševićeva apsolutna pobeda”. Nedeljnik. 557: 42. 
  4. ^ Sidran, Abdulah (15. 9. 2022). „Sarajevo je Miloševićeva apsolutna pobeda”. Nedeljnik. 557: 43. 
  5. ^ Sidran, Abdulah (15. 9. 2022). „Sarajevo je Miloševićeva apsolutna pobeda”. Nedeljnik. 557: 43. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]