Anđelko Runjić

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Anđelko Runjić
Lični podaci
Datum rođenja(1938-07-31)31. jul 1938.
Mesto rođenjaPerković, Kraljevina Jugoslavija
Datum smrti15. septembar 2015.(2015-09-15) (77 god.)
Mesto smrtiHrvatska
NarodnostHrvat
Politička karijera
Politička
stranka
SKH (do 1991.)
SDP (1991-95)
Spisak predsednika Hrvatskog sabora
1986. — 30. maj 1990.
PrethodnikIvo Latin
NaslednikŽarko Domljan

Anđelko Runjić (Perković, 31. jul 193815. septembar 2015) je hrvatski ekonomist, profesor univerziteta i bivši političar i diplomat. Kao predsednik Sabora SR Hrvatske potpisao je zakon kojim je u SR Hrvatskoj uveden višepartijski sistem 1990. godine.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rođen je 1938. godine u Perkoviću kod Šibenika. Poznat je po nadimku Bambe. Gimnaziju je završio u Šibeniku. Diplomirao je 1961. godine i doktorirao 1981. na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu. Od 1965. godine Runjić je zaposlen na istom fakuleteu, gde je i bio dekan fakulteta od 1982. do 1984. godine. Bio je redovni profesor ekonomske istoriji na tom fakultetu od 1985. godine. Proučavao je istoriju hrvatske ekonomske misli.[1]

Runjić tradicionalno letuje na Jadriji kod Šibenika. U Zagrebu je bio među prvim stalnim gostima kasnijeg restorana Baltazar. Sklon je poeziji i književnosti. Oženjen je, otac dvoje dece.

Predsednik Republike Hrvatske Stjepan Mesić odlikovao je Runjića 2009. godine Redom hrvatskog pletera za osobit doprinos razvitku i ugledu Republike Hrvatske i dobrobiti njenih građana. To odlikovanje dobio je zajedno sa drugim zvaničnicima s kraja socijalističkog perioda.[2]

Predsednik Sabora SR Hrvatske[uredi | uredi izvor]

Runjić je bio predsednik Sabora SR Hrvatskoj od 1986. do 1990. godine.[3]

U previranjima uoči demokratskih promena 1990. godine bio je sklon demokratskoj struji unutar Saveza komunista Hrvatske. Runjić je 27. jula 1989. godine primio predstavnike hrvatske političke opozicije koji su mu predali tekst "Zahtevi naroda" koji je potpisalo 100 hiljada ljudi. Predsednik Sabora tada je obavišten da je poslano "otvoreno pismo" Ujedinjenim narodima zbog "započete hajke na političke neistomišljenike".[4] Učestvovao je u polemici koja se 1989. godine vodila između tadašnjih republičkih zvaničnika (predsednik Predsedništva Ivo Latin, Sabora Runjić i Izvršnog veća Antun Milović) sa vrhom SKH (predsednik Predsedništva CK Ivica Račan i drugi).[5]

Runjić je potpisao zakon kojim je u Hrvatskoj uvedeno višestranačje. Uručujući rešenje o raspisivanju prvih višestranačkih izbora u Hrvatskoj, kako prenose novine iz tog vremena, oduševljeno je uskliknuo kako je neobično srećan što je dočekao taj istorijski dan. Nakon pobede Hrvatske demokratske zajednice na tim izborima, Runjić 30. maja 1990. godine predao vlast novoizabranim predstavnicima naroda. Nasledio ga je Žarko Domljan.[5]

Posle 1990. godine[uredi | uredi izvor]

Nakon odlaska s mesta predsednika Sabora bio je 13 meseci ambasador Hrvatske u Moskvi u vreme raspada Sovjetskog Saveza. Sredinom 1991. godine vratio predavanjima ekonomski istorije na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu.

Bio je član Socijaldemokratske partije do parlamentarnih izbora 1995. godine. Razočaran tom strankom na izborima 1995. godine pojavio se kao kandidat Akcije socijaldemokrata Hrvatske. Nije uspeo da uđe u Sabor.

U medijima se pojavljuje 2001. godine kada se spominjao kao kandidat za hrvatskog ambasadora u Beogradu.[6] Navodno je bio kandidat tadašnjeg predsednika Stjepana Mesića, dok je predsednik Vlade Ivica Račan preferirao neke druge.[5]

Od maja 2012. godine je predsednik nadzornog odbora građevinske firme Hidroelektra niskogradnja d.d. iz Zagreba.[7]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Anđelko Runjić, Pristupljeno 13. 8. 2014.
  2. ^ Mesić uručio brojna odlikovanja Arhivirano na sajtu Wayback Machine (15. maj 2015), Portal dalje.com, Pristupljeno 13. 8. 2014.
  3. ^ Anđelko Runjić | Centar za demokraciju i pravo Miko Tripalo[mrtva veza]
  4. ^ Hrvoje Šošić, Raspeta Hrvatska, Zagreb 1990.
  5. ^ a b v Anđelko Runjić, Bivši predsjednik Sabora SRH i veleposlanik u Moskvi, Pristupljeno 13. 8. 2014.
  6. ^ Deset godina samoće Slobodna Dalmacija: 21. 07. 2001.
  7. ^ „Arhivirana kopija” (PDF). Arhivirano iz originala (PDF) 13. 08. 2014. g. Pristupljeno 13. 08. 2014.