BMP-2
Ovaj članak sadrži spisak literature, srodne pisane izvore ili spoljašnje veze, ali njegovi izvori ostaju nejasni, jer nisu uneti u sam tekst. |
BMP-2 | |
---|---|
Osnovne karakteristike | |
Zemlja porekla | SSSR |
Namena | borbeno vozilo pešadije |
Proizvođač | Kurganmaš zavod |
Početak proizvodnje | 1980. |
Uveden u upotrebu | 1980. |
Prvi korisnik | SSSR |
Brzina na putu | 65 km/h |
Brzina van puta | 40—50 km/h |
Doseg | 550—600 km |
Dimenzije i masa | |
Dužina | 6,73 m |
Širina | 3.15 m |
Visina | 2.45 m |
Oprema | |
Glavno naoružanje | automatski top 2A42 30 mm PO rakete 9K111-1 Konkurs |
Sporedno naoružanje | mitraljez 1 × 7,62 mm |
Oklop | 33 mm |
Motor | UTD-20S1 |
Snaga (KS) | 225 kW KS |
Posada | |
Posada | 3 + 7 |
BMP-2 je druga generacija amfibijskog borbenog vozila pešadije, koje je tokom osamdesetih godina 20. veka uvedeno u upotrebu u Sovjetskom Savezu, kao naslednik BMP-1.
Dizajn[uredi | uredi izvor]
BMP-2 ima povećanu kupolu namenjenu za dva člana posade. Kao glavno oružje na kupoli se koristi automatski 30mm top. Na kupoli se nalazi i lanser antitenkovskih raketa, koji uglavnom koristi rakete 9K111-1 Konkurs, ali neki stariji modeli koriste 9K111 Fagot. Komandant vozila sedi u kupoli, pored nišandžije. Zbog veličine kupole, na zadnjem delu se nalaze samo dva otvora u zadnjem delu vozila, u poređenju sa četiri, koliko ih je bilo na BMP-1. BMP-2 ima manji kapacitet za prevoz vojnika u odnosu na BMP-1. BMP-2 može da preveze sedam vojnika, u odnosu na osam, koliko je prevozio stariji model.
Naoružanje[uredi | uredi izvor]
Na levom delu kupole se nalazi otvor za mitraljez, što znači da se na mestu komandira, koji je sad na kupoli, sada nalazi vojnik. Glavno oružje, automatski top od 30mm, može pucati jedinačnom ili rafalnom paljbom. Top je potpuno stabilizovan i ima efektivni domet od 1.000 metara. Postavljen je visoko, čime se omogućavanja njegova upotreba protiv helikoptera i aviona. Nosi se maksimalno 500 granata za 30mm top.
Mitraljez kalibra 7.62 mm je postavljen levo od topa, i za njega senosi 2.000 metaka. Infracrveni tragač je postavljen desno od topa.
Na krovu kupole, između otvora za nišandžiju i komandanta, se nalazi lanser protivtenkovskih raketa 9K111-1 Konkurs ili 9K111 Fagot. Većina BMP-2 ima tri elektronski kontrolisana 81 mm ispuštavača dima, koji su upereni ka napred.
Varijante[uredi | uredi izvor]
- BMP-2 - niz unapređenja su napravljena u odnosu na osnovni BMP-2. Ugrađene su nove gusenice, koje duplo duže traju od starih. Automatski top je dodatno stabilizovan i postavljen na višu poziciju. Opremljen je klima-uređajem za misije u toplijim klimatskim uslovima. Infra crveni nišan koji je koristio nišandžija je zamenjen termalnim.
- BMP-2D - kasnija verzija BMP-2 koja je stavljena u proizvodnju. Ona uključuje dodatni oklop na kupoli, mogućnost postavljanja sistema za čišćenje mina.
- BMP-2K - ovo je komandna verzija BMP-2 i ima instaliranu dodatnu komunikacionu opremu.
- BVP-2 - ovo je bila oznaka BMP-2 koji je proizveden u Čehoslovačkoj
- BMO-2 - transportno vozilo za pešadijsku jedinicu koja koristi bacače plamena. Kao naoružanje se koristi prenosivi lanser raketa, koji je od proizvođača svrstan kao bacač plamena. Ova verzija BMP-2 na sebi ima lažnu kupolu i dodatne elemente za skladištenje oružja. Uveden je u upotrebu 2001. godine.
- BVP-2M - ovo je generalna oznaka za unapređene modele. Ova verzija ima dodatni automatski bacač granata AGS-30, i 4 lansera raketa 9M133 Kornet. Starija nišanska oprema je zamenjena novim dnevno/noćnim nišanima koji se nalaze i na vozilima BMD-4. Takođe je u upotrebu stavljen novi motor od 294 kW i dodatni pasivni oklop.
Glavni korisnici[uredi | uredi izvor]
- Rusija - 4600
- Alžir - 260
- Angola - 250 BMP-1/2
- Belorusija - 1164
- Vijetnam - 300 BMP-1/2
- Indija - 980 BMP-2, 250 BMP-2K
- Iran - 400
- Kazahstan - 700
- Sirija - 2450 BMP-1/2/3
- Turkmenistan - 930 BMP-1/2
- Uzbekistan - 270
- Ukrajina - 1434