Branko Milanović (književnik)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Branko Milanović
Lični podaci
Datum rođenja(1930-04-25)25. april 1930.
Mesto rođenjaBanja Luka, Kraljevina Jugoslavija
Datum smrti16. januar 2011.(2011-01-16) (80 god.)
Mesto smrtiBanja Luka, Republika Srpska, BiH

Branko Milanović (Banja Luka, 25. april 1930Banja Luka, 16. januar 2011) bio je srpski književnik, književni istoričar, književni kritičar, profesor književnosti, kao i član Udruženja književnika Srpske, Akademije nauka i umjetnosti Republike Srpske i Senata Republike Srpske.[1]

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rođen je 25. aprila 1930. u Banjoj Luci.[2] Osnovnu i srednju školu pohađao je u rodnom gradu. Studije istorije jugoslovenskih književnosti i srpskohrvatskog jezika završio je 1956. na Filozofskom faultetu u Zagrebu, gdje je 1962.[2] doktorirao disertacijom Andrićeva esejistika i njegovo književno djelo. Od 1957. radio je u Banjoj Luci kao srednjoškolski profesor i objavljivao prve kritičke tekstove. Godine 1960. izabran na za asistenta (na predmetu Srpska i hrvatska književnost XIX vijeka) na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, gdje je proveo više od tri decenije. Na ovom fakultetu biran je u zvanje docenta 1963, vanrednog profesora 1968. i redovnog 1973. godine. Usavršavao se u Parizu (1963. i 1971) i Pragu (1967), gdje je predavao na Karlovom univerzitetu.

Radio je kao direktor u Institutu za književnost u Sarajevu (1965–1973). Pokretač je i glavni urednik časopisa „Godišnjak”[2] (1972–1981), čiji je izdavač bio Institut. Uređivao je časopis za književnost i kulturu „Putevi” u Banjoj Luci (1960–1972. i 19961999, obnovljena serija). Bio je član Udruženja književnika BiH (od 1964), član i predsjednik Društva nastavnika srpskohrvatskog jezika i književnosti BiH, potpredsjednik Saveza slavističkih društava Jugoslavije i predsjednik Udruženja književnika Republike Srpske.

Iz Sarajeva je izbjegao 1992. i otišao u Novi Sad, gdje je 19931995. godine predavao na Filozofskom fakultetu. Jedan je od inicijatora osnivanja Filozofskog fakulteta u Banjoj Luci i član Matične komisije za izbor nastavnika i saradnika na Odsjeku za srpski jezik i književnost. Po osnivanju ovog fakulteta (1995), prešao je u Banju Luku, uključio se u nastavu i preuzeo rukovođenje Odsjekom za srpski jezik i književnost (do 1999). Uže područje njegovog naučnog i književno-istorijskog istraživanja obuhvata srpsku književnost XIX i XX vijeka.

Za dopisnog člana Akademije nauka i umjetnosti Republike Srpske izabran je 27. juna 1997, a za redovnog 6. decembra 2008. godine. Bio je sekretar Akademijinog Odjeljenja književnosti i umjetnosti (20002004). Postao je Senator Republike Srpske u drugom sazivu Senata 2009. godine.

Preminuo je u Banjoj Luci 16. januara 2011. godine u 81. godini života.[1]

Nagrade[uredi | uredi izvor]

Za svoj ukupni književnoistorijski rad nagrađen je Kočićevom nagradom 2000, i Šantićevom nagradom (Šantićev šešir i štap) 2005. godine.

Bibliografija[uredi | uredi izvor]

Značajan doprinos nauci o književnosti Milanović je dao najprije učešćem na naučnim skupovima međunarodnog i nacionalnog značaja (o Ivi Andriću 1962, 1979. i 1980; o Svetozaru Markoviću 1975; o Petru Kočiću 1979; o Antunu Barcu 1984; o Vuku Karadžiću 1987; o istorijskom romanu 1992; o Peri Slijepčeviću 1998; o Vladimiru Ćoroviću 1999, itd.) i štampanjem radova u zbornicima sa skupova; potom kritičkim priređivanjem, s propratnim monografijama, Sabranih djela Svetozara Ćorovića u 10 knjiga (Sarajevo 1967), Izabranih djela Alekse Šantića u pet knjiga (Sarajevo 1972); Sabranih djela Petra Kočića (Banja Luka 1986), te za školsku lektiru, knjiga s predgovorom (D. Defo, Robinson Kruso; Perl Bak, Veliki talas; S. Ćorović, Stojan Mutikaša; Ante Kovačić, U registraturi), itd. U zasebnim knjigama objavio je monografiju Ivo Andrić (1966), Ivo Andrić u svjetlu kritike (1977. i 1981), te knjige ogleda Od realizma do moderne (1972) i Doticaji i zračenja (1987). Posthumno su u izdanju „Prosvjete” štampani Ogledi iz književnosti (Pale, 2012).<ref>

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b „PREMINUO AKADEMIK BRANKO MILANOVIĆ”. rtrs.tv. Pristupljeno 15. 1. 2023. 
  2. ^ a b v Milisavac, Živan, ur. (1984). Jugoslovenski književni leksikon (2. izd.). Novi Sad: Matica srpska. str. 499. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]