Vaterpolo na Letnjim olimpijskim igrama 1952.

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Vaterpolo na Letnjim olimpijskim igrama 1952.
Rukovodeće teloFINA
Događaji1 (muški: 1; ženski: 0)
Igre

Vaterpolo na LOI (muški)
Vaterpolo na LOI (žene)

Jedanaesti vaterpolo turnir na olimpijskim igrama je održan 1952. u Helsinkiju, Finska. Za olimpijski turnir se prijavila ukupno 21 reprezentacija. Pobednik turnira i olimpijski šampion po treći put je postala reprezentacija Mađarske, druga je bila reprezentacija Jugoslavije a na treće mesto se plasirala reprezentacija Italije. Treće učešće reprezentacije Jugoslavije na olimpijskim turniru je donelo i medalju, i to srebrnu.

Medalje[uredi | uredi izvor]

Dobitnici medalja u vaterpolu na Letnjim olimpijskim igrama održanim 1952. godine u Helsinkiju.
Zlato Zlato Srebro Srebro Bronza Bronza
Mađarska Mađarska Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija Jugoslavija Italija Italija
Robert Antal
Antal Bolvari
Deže Fabijan
Deže Đarmati
Ištvan Hasnoš
Laslo Jenei
Đerđ Karpati
Deže Lemhenji
Kalman Markovitš
Mikloš Martin
Karolj Sitja
Ištvan Sivoš
Đerđ Vizvari
Veljko Bakašun
Marko Brainović
Vladimir Ivković
Zdravko Ježić
Zdravko-Ćiro Kovačić
Ivo Kurtini
Lovro Radonjić
Ivo Štakula
Boško Vuksanović
Juraj Amšel
Dragoslav Šiljak
Đildo Arena
Lučio Cezarini
Renato de Sancuane
Rafaelo Gambino
Salvatore Đonta
Mauricio Maneli
Đeminio Ognio
Karlo Pereti
Enco Polito
Cezare Rubibi
Renato Traiola

Zemlje učesnice[uredi | uredi izvor]

Na turniru je učestvovala dvadeset i jedna reprezentacija:

(*) Beleška: U zagradi pored imena reprezentacije je broj igrača koji su igrali bar na jednoj utakmici

Kvalifikaciona faza[uredi | uredi izvor]

Kvalifikaciona faza je bilo razigravanje reprezentacija za ulazak u prvih šesnaest. U prvoj fazi razigravanja pobedničke reprezentacije su se automatski plasirale u osminu finala po grupama a reprezentacije koje su izgubile su imale još jednu fazu razigravanja za kvalifikaciju pet dodatnih reprezentacija za raspoređivanje u četiri grupe sa po četiri reprezentacije. U prvoj fazi Argentina nije imala protivnika zbog neparnog broja prijavljenih reprezentacija.

25 / 07 / 1952
Mađarska Mađarska 13 — 4 Meksiko Meksiko
Belgija Belgija 6 — 5 Južnoafrička Republika JAR
Egipat Egipat 10 — 0 Portugalija Portugal
Brazil Brazil 2 — 3 Španija Španija
Australija Australija 2 — 10 Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija Jugoslavija
Austrija Austrija 3 — 4 Ujedinjeno Kraljevstvo UK
Indija Indija 1 — 16 Italija Italija
Holandija Holandija 3 — 2 Sovjetski Savez SSSR
Sjedinjene Američke Države SAD 1 — 5 Švedska Švedska
Njemačka Nemačka 8 — 4 Rumunija Rumunija
Argentina Argentina H

Razigravanje[uredi | uredi izvor]

26 / 07 / 1952
Meksiko Meksiko 0 — 4 Južnoafrička Republika JAR
Brazil Brazil 6 — 2 Portugalija Portugal
Australija Australija 0 — 6 Austrija Austrija
Indija Indija 0 — 12 Sovjetski Savez SSSR
Sjedinjene Američke Države SAD 6 — 3 Rumunija Rumunija

Grupna faza[uredi | uredi izvor]

Prvi krug[uredi | uredi izvor]

U prvom krugu reprezentacije su bile podeljene u četiri grupe od po četiri tima. Svaka reprezentacija iz iste grupe je igrala jedna protiv druge i krajnji plasman u grupi je dobijen na osnovu osvojenih bodova. Ako su bodovi bili istovetni tada se išlo na bolju gol-razliku. Prve dve reprezentacije iz svake od grupa se kvalifikovala u dalje takmičenje, za polufinale, dok su treće i četvrtoplasirane reprezentacije iz grupe bivale eliminisane.

Grupa A[uredi | uredi izvor]

Ekipa U P N I G+ G- GR Bod
Italija Italija 3 3 0 0 17 8 +9 6
Sjedinjene Američke Države SAD 3 2 0 1 16 9 +7 4
Ujedinjeno Kraljevstvo UK 3 0 1 2 9 15 -6 1
Austrija Austrija 3 0 1 2 5 15 -10 1

Grupa B[uredi | uredi izvor]

Ekipa U P N I G+ G- GR Bod
Mađarska Mađarska 3 3 0 0 23 4 +19 6
Sovjetski Savez SSSR 3 2 0 1 12 9 +3 4
Egipat Egipat 3 1 0 2 7 14 -7 2
Njemačka Nemačka 3 0 0 3 5 20 -15 0

Grupa C[uredi | uredi izvor]

Ekipa U P N I G+ G- GR Bod
Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija Jugoslavija 3 3 0 0 20 3 +17 6
Holandija Holandija 3 2 0 1 17 6 +11 4
Švedska Švedska 3 1 0 2 9 18 -9 2
Argentina Argentina 3 0 0 3 6 25 -19 0

Grupa D[uredi | uredi izvor]

Ekipa U P N I G+ G- GR Bod
Belgija Belgija 3 3 0 0 12 5 +7 6
Španija Španija 3 2 0 1 13 10 +3 4
Južnoafrička Republika JAR 3 1 0 2 10 9 +1 2
Brazil Brazil 3 0 0 3 7 18 -11 0

Drugi krug[uredi | uredi izvor]

U drugom krugu reprezentacije su bile podeljene u dve grupe od po četiri tima. Svaka reprezentacija iz iste grupe je igrala jedna protiv druge i krajnji plasman u grupi je dobijen na osnovu osvojenih bodova. Ako su bodovi bili istovetni tada se išlo na bolju gol-razliku. Prve dve reprezentacije iz svake od grupa se kvalifikovala za sledeću fazu takmičenja, dok su treće i četvrtoplasirane reprezentacije iz grupe bivale eliminisane.

Grupa 1[uredi | uredi izvor]

Ekipa U P N I G+ G- GR Bod
Italija Italija 3 3 0 0 12 6 +6 6
Sjedinjene Američke Države SAD 3 2 0 1 14 11 +3 4
Belgija Belgija 3 1 0 2 8 13 -5 2
Španija Španija 3 0 0 3 9 13 -4 0

Grupa 2[uredi | uredi izvor]

Ekipa U P N I G+ G- GR Bod
Mađarska Mađarska 3 1 2 0 11 9 +2 4
Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija Jugoslavija 3 1 2 0 7 6 +1 4
Holandija Holandija 3 1 1 1 9 8 +1 3
Sovjetski Savez SSSR 3 0 1 2 8 12 -4 1

Finale[uredi | uredi izvor]

Prve dve reprezentacije iz prethodne runde su razigravale za zlatnu medalju, dok su reprezentacije koje su zauzele treće i četvrto mesto razigravale za pozicije od petog do osmog mesta. Mađarska je osvojila zlato, Jugoslavija srebro a Italija bronzu.

Finalna grupa[uredi | uredi izvor]

Ekipa U P N I G+ G- GR Bod
Mađarska Mađarska 3 2 1 0 13 4 +9 5
Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija Jugoslavija 3 2 1 0 9 5 +4 5
Italija Italija 3 1 0 2 8 14 -6 2
Sjedinjene Američke Države SAD 3 0 0 3 6 13 -7 0

Grupa od 5 — 8 mesta[uredi | uredi izvor]

Ekipa U P N I G+ G- GR Bod
Holandija Holandija 3 3 0 0 16 6 +10 6
Belgija Belgija 3 1 1 1 11 12 -1 3
Sovjetski Savez SSSR 3 1 1 1 9 10 -1 3
Španija Španija 3 0 0 3 8 16 -8 0

Tabela[uredi | uredi izvor]

Plasman Država
1 Mađarska Mađarska
2  Jugoslavija
3  Italija
4  Sjedinjene Američke Države
5  Holandija
6  Belgija
7  Sovjetski Savez
8  Španija
9  Ujedinjeno Kraljevstvo
 Egipat
 Švedska
 Južnoafrička Republika
13  Austrija
 Nemačka
 Argentina
 Brazil
17  Australija
 Indija
 Meksiko
 Portugalija
 Rumunija

Reference[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]