Društvena mreža

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Primer dijagrama društvene mreže

Društvena mreža (engl. social network) jeste društvena struktura sastavljena od pojedinaca (ili organizacija) koji se nazivaju „čvorovi“, a koji su povezani jednim ili više specifičnih tipova međuzavisnosti, kao što su vrednosti, vizije, ideje, finansijski interesi, prijateljstvo, srodstvo, zajednički interes, finansijska razmena, nedopadanje, seksualni odnosi, ili odnosi poverenja, znanja ili prestiža.[1] Rezultujuća struktura često može da bude veoma kompleksna. Analiza društvene mreže posmatra društvene odnose u terminima „čvorova“ i „veza“. Čvorovi su individualni akteri unutar mreže, a veze su njihovi međusobni odnosi. Može da bude više različitih veza između čvorova.

Društvene mreže se mogu osnivati i gasiti zavisno od potreba. Osnivaju se kako bi se nosile sa određenim problemom, najčešće u formi grupa za samopomoć, mreža NVO i grupa za socijalni aktivizam. Ubrzano se razvijaju sa pojavom novih tehnologija, posebno Interneta.[2] Istraživanje u akademskoj sredini je pokazalo da društvene mreže funkcionišu na više nivoa, počevši od porodice do nivoa nacije, i igraju kritičnu ulogu u određivanju načina na koji će se neki problemi rešiti, kako će organizacije funkcionisati, i stepen do koga će pojedinac uspeti u dostizanju individualnih ciljeva. U svojoj najjednostavnijoj formi društvena mreža je mapa svih relevantnih veza između čvorova koji se proučavaju. Mreža može da iskoristi i za određivanje društvenog kapitala individualnih aktera. Ovi koncepti se često prikazuju u vidu dijagrama društvene mreže gde su čvorovi tačke a linije veze. Društvene mreže ne treba mešati sa servisima za društvene mreže kao što su MySpace, Orkut, Facebook, Ning itd. ili sa virtuelnim zajednicama.

Društvene mreže i njihova analiza je inherentno interdisciplinarna akademska oblast koja je nastala iz socijalne psihologije, sociologije, statistike i teorije grafova. Georg Zimel je autor ranih strukturnih teorija u sociologiji koje naglašavaju dinamiku trijada i „mrežu grupnih pripadnosti”.[3] Jakob Moreno je razvio prve sociograme tokom 1930-ih za studiranje međuljudskih odnosa. Ovi pristupi su matematički formalizovani pedesetih godina 20. veka, a teorije i metode društvenih mreža postale su sveprisutne u društvenim i bihevioralnim naukama do 1980-ih.[1][4] Socijalna analiza mreža je u današnje vreme jedna od glavnih paradigmi savremene sociologije, a primenjuje se i u mnogim drugim društvenim i formalnim naukama. Zajedno sa drugim kompleksnim mrežama, ona je deo nove oblasti mrežne nauke.[5][6]

Pregled[uredi | uredi izvor]

Grafikon evolucije društvene mreže: Barasijev model.

Društvena mreža je teorijski konstrukt koji je koristan u društvenim naukama za proučavanje odnosa između pojedinaca, grupa, organizacija ili čak celih društava (socijalnih jedinica, pogledajte diferencijaciju). Termin se koristi da bi se opisala društvena struktura određena takvim interakcijama. Veze preko kojih se svaka data društvena jedinica povezuje predstavljaju konvergenciju različitih društvenih kontakata te jedinice. Ovaj teorijski pristup je nužno relacijski. Aksiom pristupa društvenih mreža razumevanju društvene interakcije je da društvene pojave treba prvenstveno zamisliti i istražiti kroz svojstva odnosa između i unutar jedinica, umesto svojstava samih jedinica. Prema tome, jedna od uobičajenih kritika teorije društvenih mreža je da se pojedinačna agencija često ignoriše[7] iako to možda nije slučaj u praksi (vidi agentno modeliranje). Upravo zato što mnoge različite vrste odnosa, pojedinačno ili u kombinaciji, formiraju ove mrežne konfiguracije, mrežna analitika je korisna za širok spektar istraživačkih preduzeća. U društvenim naukama, ova područja studija uključuju, ali nisu ograničena na antropologiju, biologiju, komunikacijske studije, ekonomiju, geografiju, informatiku, organizacione studije, socijalnu psihologiju, sociologiju i sociolingvistiku.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Pri kraju 1890-ih, Emil Dirkem i Ferdinand Tenis su nagovestili ideju društvenih mreža u njihovim teorijama i istraživanju društvenih grupa. Tenis je tvrdio da društvene grupe mogu da postoje kao lične i direktne društvene veze koje bilo povezuju pojedince sa zajedničkim vrednostima i verovanjima (Gemeinschaft, nemački izraz koji se obično prevodi kao „zajednica”) ili bezlične, formalne i instrumentalne društvene veze (Gesellschaft, nemački izraz koji se obično prevodi kao „društvo”).[8] Dirkem je dao neindividualističko objašnjenje društvenih činjenica, tvrdeći da društveni fenomeni nastaju kada interakcije pojedinaca čine stvarnost koja se više ne može uzeti u obzir u smislu svojstava pojedinih aktera.[9] Georg Zimel, pišući na prelazu u dvadeseti vek, ukazao je na prirodu mreža i uticaj veličine mreže na interakciju i ispitivao je verovatnoću interakcije u labavo isprepletanim mrežama, umesto u grupama.[10]

Analiza društvenih mreža[uredi | uredi izvor]

Analiza društvenih mreža (u vezi sa teorijom mreža) je postala ključna tehnika u modernoj sociologiji, antropologiji, sociolingvistici, geografiji, socijalnoj psihologiji, studijama o komunikaciji, informatičkim naukama, organizacionim naukama, ekonomiji, biologiji, a takođe kao popularan predmet u drugim oblastima.[11][12]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b Wasserman, Stanley; Faust, Katherine (1994). „Social Network Analysis in the Social and Behavioral Sciences”. Social Network Analysis: Methods and Applications. Cambridge University Press. str. 1-27. ISBN 9780521387071. 
  2. ^ Ovaj članak ili njegov deo izvorno je preuzet iz Rečnika socijalnog rada Ivana Vidanovića uz odobrenje autora.
  3. ^ Scott, W. Richard; Davis, Gerald F. (2003). „Networks In and Around Organizations”. Organizations and Organizing. Pearson Prentice Hall. ISBN 978-0-13-195893-7. 
  4. ^ Freeman, Linton (2004). The Development of Social Network Analysis: A Study in the Sociology of Science. Empirical Press. ISBN 978-1-59457-714-7. 
  5. ^ Borgatti, Stephen P.; Mehra, Ajay; Brass, Daniel J.; Labianca, Giuseppe (2009). „Network Analysis in the Social Sciences”. Science. 323 (5916): 892—895. Bibcode:2009Sci...323..892B. CiteSeerX 10.1.1.536.5568Slobodan pristup. PMID 19213908. doi:10.1126/science.1165821. 
  6. ^ Easley, David; Kleinberg, Jon (2010). „Overview”. Networks, Crowds, and Markets: Reasoning about a Highly Connected World. Cambridge University Press. str. 1-20. ISBN 978-0-521-19533-1. 
  7. ^ Scott, John P. (2000). Social Network Analysis: A Handbook (2nd edition). Thousand Oaks, CA: Sage Publications.
  8. ^ Tönnies, Ferdinand (1887). Gemeinschaft und Gesellschaft, Leipzig: Fues's Verlag. (Translated, 1957 by Charles Price Loomis as Community and Society, East Lansing: Michigan State University Press.)
  9. ^ Durkheim, Emile (1893). De la division du travail social: étude sur l'organisation des sociétés supérieures, Paris: F. Alcan. (Translated, 1964, by Lewis A. Coser as The Division of Labor in Society, New York: Free Press.)
  10. ^ Simmel, Georg (1908). Soziologie, Leipzig: Duncker & Humblot.
  11. ^ Newman, Mark, Albert-László Barabási and Duncan J. Watts (2006). The Structure and Dynamics of Networks (Princeton Studies in Complexity). Oxford: Princeton University Press.
  12. ^ Wellman, Barry (2008). „Review: The development of social network analysis: A study in the sociology of science”. Contemporary Sociology. 37 (3): 221—222. doi:10.1177/009430610803700308. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

Recenzirani časopisi[uredi | uredi izvor]

Udžbenici i obrazovni resursi[uredi | uredi izvor]

Setovi podataka[uredi | uredi izvor]