За дом спремни

Ova stranica je zaključana od daljih izmena anonimnih korisnika i novajlija zbog sumnjivog doprinosa istih, koji treba da se raspravi na stranici za razgovor
S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Ulaz u „Zagrebački zbor” 1942. godine, koji je služio kao tranzitni logor tokom postojanja NDH[1]

Za dom spremni, skraćeno ZDS, bio je vojni pozdrav koji je tokom Drugog svjetskog rata koristio ustaški pokret. Bio je ustaški ekvivalent nacističkom pozdravu Zig hajl (njem. Sieg heil).[2][3]

Upotreba u Drugom svjetskom ratu

Izvještaj policijskih vlasti u Travniku o deportaciji 118 Jevreja u Sabirni logor Jasenovac, koji se završava sa službenim pozdravom „Za dom spremni!”

Tokom Drugog svjetskog rata, klerofašistička i teroristička organizacija „Ustaše — Hrvatska revolucionarna organizacija” vladala je Nezavisnom Državom Hrvatskom, osovinskom marionetskom državom, koja je nastala nakon invazije i raspada Kraljevine Jugoslavije. Pozdrav Za dom — spremni odmah je uveden kao novi, revolucionarni pozdrav, koji se koristio u zvaničnoj korespondenciji i svakodnevnom životu. Dana 10. aprila 1941. godine Slavko Kvaternik, vrhovni komandant Hrvatskog domobranstva i zamjenik poglavnika Ante Pavelića, proglasio je osnivanje države na Radio Zagrebu i izjavu je završio sa „Bog i Hrvati! Za dom spremni!”.[4]

Naslovna strana novina Hrvatski narod od 10. aprila 1941.

Oktobra 1941. godine, ministar obrazovanja i kulture NDH Mile Budak izdao je stroga pravila vezana za obavezno korišćenje pozdrava.[5] Jula 1941, ustaški komesar za Sarajevo, Jure Francetić, izdao je cirkular za državne organe o važnosti korišćenja ustaškog pozdrava.[5] Britanski istoričar Rori Jomans navodi da su ustaške vlasti bile razočarane zbog slabog prihvatanja pozdrava među stanovništvom, čak i u oblastima u kojima je novi režim uživao podršku.[5] Državni zvaničnici i štampani mediji stalno su se žalili na slabo korišćenje novog pozdrava, izricane su prijetnje sankcijama i opomene onima koji nisu koristili pozdrav.[5] Godine 1944, novine su čitaoce upozoravale „u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj postoji samo jedan pozdrav: Za dom — spremni!”.[5] Prema Jomansu, ustaški pokret vidio je novi pozdrav kao „ne samo kao pitanje ideološke čistote, nego i nacionalnog ponosa”.[5] Ustaški zvaničnik Mijo Bzik bijesno je napadao sve ostale pozdrave kao strane, servilne i ropske.[5] Svi zvanični vladini i vojni izvještaji i dokumenti obično su se završavali sa Za dom spremni.[6][7] Ante Pavelić koristio je pozdrav na kraju svih svojih privatnih prepiski, čak i nakon završetka rata, u izgnanstvu (1945—1956).

Kao dio svoje nove kulture i političke politike, vlada se trudila da zamijeni pozdrav „halo” tokom javljanja na telefon sa „spremni”.[8] Državni izvještajni i promičbeni ured (DIPU) želio je da procjeni koliko je ljudi koristilo pozdrav, pozivajući ih nasumično telefonom i snimajući da li su odgovorili sa „halo” ili „spremni”.[8] Nekima koji nisu odgovorili sa „spremni”, oduzimani su telefoni.[8]

Tokom postojanja NDH pozdrav je korišten na razne načine, na primjer kao „Za poglavnika i za dom spremni”[9][10][11] i u obliku pitanja i odgovora „Za dom?! —Spremni!”, „Za koga?! —Za poglavnika!”. Takođe je korišten i oblik „Za Boga i poglavnika svoga — Uvijek spremni!” na raznim zastavama NDH.

Savremena upotreba

Prvi dio pozdrava zajedno sa simbolom ustaša (U) na kontejneru

Pozdrav je korišten u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini tokom Rata u Hrvatskoj i Rata u Bosni i Hercegovini. Hrvatske odbrambene snage, paravojna formacija krajnje desničarke Hrvatske stranke prava, po ugledu na ustaške snage i koristeći njihovu ikonografiju,[12][13][14] koristile su ga kao svoj zvanični pozdrav i nalazi je se na njihovoj oznaci pripadnosti.

Proglas Blaža Kraljevića

Pozdrav je bio zvaničan slogan ogranke stranke u Bosni i Hercegovini, Hrvatske stranke prava Bosne i Hercegovine, sve do aprila 2012. godine, kada je zamijenjen sa frazom Semper fidelis (srp. Увијек вијеран).

Hrvatski pjevač Marko Perković Tompson koristi ovaj pozdrav na početku svoje ratne pjesme „Bojna Čavoglave[15] i pjesme „Golubovi bijeli”.[16] Poklič često skandiraju obožavatelji na njegovim koncertima.[17] U pjesmi „Srce vatreno” koju izvode Nered i Zaprešić bojsi pozdrav se korišćen u sredini pjesme, ali je kasnije zamijenjen pokličem „U boj”.[18]

Poklič ponekad koriste fudbalski navijači u Hrvatskoj.[19][20][21] Godine 2013, hrvatski fudbaler Josip Šimunić predvodio je skandiranje četiri puta zajedno sa masom u Zagrebu nakon što je Hrvatska pobijedila Island u kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo 2014. godine. Kasnije mu je zabranjeno igranje na deset utakmica i FIFA ga je kaznila, što mu je uskratilo učešće na Svjetskom prvenstvu 2014. godine. Šimunić je porekao da podržava „bilo koji oblik netolerancije ili netrpeljivosti”.[22][23]

Avgusta 2015, određeni broj konzervativnih i krajnje desničarskih javnih ličnosti i katoličko sveštenstvo (uključujući i sisačkog biskupa Vladu Košića i pomoćnog biskupa Zagreba Valentina Pozaića) potpisali su peticiju i otvoreno pismo predsjednici Hrvatske Kolindi Grabar Kitarović i predsjednik Hrvatske demokratske zajednice Tomislavu Karamarku u kojima pozivaju na uvođenje pozdrava kao zvaničnog pozdrava Oružanih snaga Republike Hrvatske.[24][25] Juna 2016. godine Elvis Duspara, katolički bloger i kolumnista, objavio je knjiga sa naslovom „Za dom spremni” u Zagrebu, fokusirajući se na cenzurisanje pozdrava tvrdeći da je „ovaj pozdrav u DNK svakog Hrvata”.[26][27] Hrvatski matematičar i akademik, kontroverzni krajnje desničarski pisac Josip Pečarić, objavio je knjigu sličnog naziva „Dnevnik u znaku ’Za dom spremni’”. Mjesne vlasti u Tisnu odbile su javno predstavljanje knjige u njenim prostorijama.[28]

U novembru 2016. godine u Jasenovcu je otkrivena ploča posvećena pripadnicima HOS-a koji su poginuli u ratnim dejstvima 1991/92, na kojoj se nalazio amblem HOS-a sa pozdravom Za dom spremni.[29] To je izazvalo mnoge negativne reakcije jer se u Jasenovcu nalazio najveći ustaški sabirni logor, a danas se nalazi spomen-područje. Jevreji, Srbi, Romi i veteranske organizacije iz Drugog svjetskog rata, kao i opozicione strane, bojkotovali su godišnju komemoracija u aprilu 2017. pod pokroviteljstvom vlade, protestvujući zbog činjenice da Hrvatska vlada nije uklonila natpis.[30] Ploča je konačno uklonjena deset mjeseci kasnije, u septembru 2017. i premještena je u Novsku. U sličnim slučajevima, s obzirom na to da amblem HOS-a sadrži pozdrav, njihov amblem na zastavama i memorijalnim mjestima promijenjen je kako ne bi bio uklonjen.[31] Amblem HOS sa pozdravom je oslikan na grafitnom muralu u Mokošici, gradskom okrugu Dubrovnika.[32]

Hrvatski računarski stručnjak Filip Rodik analizirao je učestalost pozdrava u Fejsbuk komentarima na desničarskim ili konzervativnim stranicama i Fejsbuk profilima između 2012 i 2017. godine. Rodik je otkrio da od oko 4,5 miliona komentara 33 hiljade komentara je koristilo pozdrava na afirmativni način.[33] Više od 10 hiljada pojedinaca ostavilo je najmanje jedan komentar koji sadrži Za dom spremni.[33] Rodik je takođe primijetio povećanje frekvencije i širenja upotrebe pozdrava: godine 2014. 1,7 hiljada pojedinaca upotrijebilo je pozdrav najmanje jednom, godine 2015. taj broj je bio 3,4 hiljade, dok je 2016. godine taj broj bio 4,7 hiljade.[33] Pozdrav se nekada koristi u skraćenom obliku „ZDS”.

Pravni status

Vidi još

Reference

  1. ^ Romano, Jaša (1971). Jevreji Jugoslavije 1941-1945: žrtve genocida i učesnici Narodnooslobodilačkog rata. str. 106. Arhivirano iz originala 21. 02. 2021. g. Pristupljeno 13. 9. 2017. 
  2. ^ „Pozdrav 'Za dom spremni' ekvivalent je nacističkom 'Sieg Heil!' (na jeziku: hrvatski). Pristupljeno 15. 9. 2017. 
  3. ^ „‘Za dom spremni’ je isto što i ‘Sieg Heil’!”. Net.hr (na jeziku: hrvatski). 9. 1. 2012. Arhivirano iz originala 18. 10. 2014. g. Pristupljeno 15. 9. 2017. 
  4. ^ „Dokument vremena - Proglašenje NDH - 1941. travanj 10.”. 11. 1. 2009. Pristupljeno 13. 9. 2017. 
  5. ^ a b v g d đ e Yeomans 2013, str. 258.
  6. ^ „Zbornik dokumenata i podataka NOR-a. tom V - Dokumenti NOVJ - Borbe u Hrvatskoj, knjiga 32” (PDF). Pristupljeno 13. 9. 2017. 
  7. ^ „Ovih 13 slika trebalo bi biti dovoljan dokaz svim idiotima koji zagovaraju rehabilitaciju ‘Za dom spremni. Telegram.hr. 25. 8. 2015. Pristupljeno 13. 9. 2017. 
  8. ^ a b v Yeomans 2013, str. 259.
  9. ^ „Izvještaj Župske redarstvene oblasti u Sarajevu od 2 oktobra 1943 god. o situaciji na području Župe”. Zbornik NOR-a. tom IV - Borbe u Bosni i Hercegovini - knjiga 18 - oktobar 1943. str. 452. 
  10. ^ „Zbornik NOR-a. tom V - Borbe u Hrvatskoj - knjiga 25 - ožujak 1944. II - Ustaško-domobranski dokumenti” (PDF). Arhivirano iz originala (PDF) 05. 03. 2016. g. Pristupljeno 13. 9. 2017. 
  11. ^ „Pregled broja 51 iz 1941. godine”. library.foi.hr. 51: 2. 1941. 
  12. ^ „Hostaška banda”. Novossti.com (na jeziku: engleski). Pristupljeno 14. 9. 2017. 
  13. ^ „Hrvoje Klasić: Napokon se Anto Prkačin i ja u nečemu slažemo”. N1 HR (na jeziku: hrvatski). Arhivirano iz originala 14. 09. 2017. g. Pristupljeno 14. 9. 2017. 
  14. ^ „"Izdali su Francetića kao što je Juda izdao Isusa". N1 HR (na jeziku: hrvatski). Arhivirano iz originala 14. 09. 2017. g. Pristupljeno 14. 9. 2017. 
  15. ^ „MARKO PERKOVIĆ THOMPSON - BOJNA ČAVOGLAVE Live”. 15. 2. 2017. Pristupljeno 14. 9. 2017. 
  16. ^ „Tekstovi.net - Thompson - Bijeli golubovi”. tekstovi.net. 
  17. ^ „"Eines der Gesichter des kroatischen Nationalismus" | Belltower News”. www.belltower.news (na jeziku: nemački). Pristupljeno 14. 9. 2017. 
  18. ^ „Srce Vatreno - Nered & Zapresic Boys”. 8. 6. 2008. Pristupljeno 14. 9. 2017. 
  19. ^ „SRAMOTNO NAVIJANJE Torcida skandirala: 'Za dom, spremni! Ajmo, ajmo ustaše...'. jutarnji.hr (na jeziku: engleski). Pristupljeno 14. 9. 2017. 
  20. ^ „S OSJEČKIH TRIBINA SE ORILO 'ZA DOM SPREMNI' I 'AJMO, USTAŠE' Vlada RH osudila sramotna skandiranja”. jutarnji.hr (na jeziku: engleski). Arhivirano iz originala 14. 09. 2017. g. Pristupljeno 14. 9. 2017. 
  21. ^ „In Kroatiens Stadien wuchert der Rassismus”. weltfussball.at (na jeziku: nemački). Pristupljeno 15. 9. 2017. 
  22. ^ „Croatia's Josip Simunic banned from World Cup for 'pro-Nazi' chants”. CNN. 16. 12. 2013. 
  23. ^ „Croatia's Josip Simunic banned for World Cup for pro-Nazi chant”. Associated Press. 16. 12. 2013. 
  24. ^ „AKADEMICI, BISKUPI, ODVJETNICI… Traže da službeni vojni pozdrav bude “Za dom spremni. Net.hr (na jeziku: hrvatski). 24. 8. 2015. Arhivirano iz originala 14. 09. 2017. g. Pristupljeno 14. 9. 2017. 
  25. ^ „Katholische Kirche: Kroatischer Erzbischof fordert Referendum über Faschisten-Gruß”. Die Zeit (na jeziku: nemački). 28. 8. 2015. Pristupljeno 14. 9. 2017. 
  26. ^ „OVO ĆE IZAZVATI REAKCIJE: Elvis Duspara napisao knjigu ZA DOM SPREMNI! | Dnevno.hr”. Dnevno.hr (na jeziku: hrvatski). 17. 6. 2016. Pristupljeno 14. 9. 2017. 
  27. ^ „ELVIS DUSPARA U SUZAMA PREDSTAVIO KNJIGU – ZA DOM SPREMNI! Reakcije? Genijalne! | Dnevno.hr”. Dnevno.hr (na jeziku: hrvatski). 2. 7. 2016. Pristupljeno 14. 9. 2017. 
  28. ^ „Načelnik zabranio predstavljanje knjige na temu 'Za dom spremni' (na jeziku: hrvatski). Pristupljeno 14. 9. 2017. 
  29. ^ „Fascist Slogan Near Croatia Concentration Camp Sparks Anger :: Balkan Insight”. www.balkaninsight.com. Pristupljeno 14. 9. 2017. 
  30. ^ „Premijeru je žao zbog tri komemoracije u Jasenovcu; nema, kaže, nikakve relativizacije ustaštva”. Telegram.hr. 23. 4. 2017. Pristupljeno 14. 9. 2017. 
  31. ^ „Savez udruga dragovoljaca HOS-a: Ako se sramite našeg ratnog stijega pod kojim smo branili i oslobodili Lijepu našu i pod kojim su ginuli naše sestre i braća onda ga nemojte niti nositi u Mimohodu”. nacija.hr (na jeziku: hrvatski). 4. 8. 2015. Arhivirano iz originala 15. 03. 2016. g. Pristupljeno 14. 9. 2017. 
  32. ^ „HOS-ov pozdrav na ulazu u Mokošicu podijelio građane”. Hrvatska radiotelevizija. Arhivirano iz originala 27. 09. 2017. g. Pristupljeno 14. 9. 2017. 
  33. ^ a b v „Cyber ustaše”. Novossti.com (na jeziku: engleski). Pristupljeno 15. 9. 2017. 

Literatura

Spoljašnje veze