Interleukin 28

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Interleukin 28A
Identifikatori
SimbolIL28A
Alt. simboli, IFNL2
Entrez282616
HUGO18364
OMIM607401
RefSeqNM_172138
UniProtQ8IZJ0
Ostali podaci
LokusHromozom 19 q13.13
Interleukin 28B
Identifikatori
SimbolIL28B
Alt. simboli, IFNL3
Entrez282617
HUGO18365
OMIM607402
RefSeqNM_172139
UniProtQ8IZI9
Ostali podaci
LokusHromozom 19 q13.13

Interleukin 28 (IL-28) je citokin koji ima dve izoforme, IL-28A i IL-28B, i igra ulogu u imunoj odbrani protiv virusa, uključujući indukciju „antivirusnog stanja“ putem uključivanja Mx proteina, 2',5'-oligoadenilat sintetaze kao i ISGF3G (Interferon Stimulisanog Gen Faktora 3).[1] IL-28A i IL-28B pripadaju tip III interferon familiji citokina i veoma su slični (po aminokiselinskoj sekvenci) sa IL-29. Njihova klasifikacija kao interferoni je usled njihove sposobnosti da indukuju antiviralno stanje, dok je njihova dodatna klasifikacija kao citokini usled njihove hromozomske lokacije kao i činjenice da su oni kodirani sa više eksona, što je u suprotnosti sa jednim eksonom kao što je to slučaj sa tip I interferonima.[2][3]

Otkriće[uredi | uredi izvor]

IL-28 je otkrila 2003. godine kompanija Zymogenetics[4] koristeći proces genomskog skriniranja u kome je celokupan ljudski genom skeniran za pretpostavljene gene. Kad su jednom ti geni nađeni, drugi sken je izvršen da bi specifično tražili citokini. Oba IL-28 i IL-29 su nađena kod ljudi koristeći ovaj tip analize.

Struktura[uredi | uredi izvor]

IL-28 geni su locirani blizu IL-29 na hromozomu 19 kod ljudi. Dve IL-28 izoforme (IL-28A i IL-28B) su 96% homologne, mada razlike u funkciji između dve forme ostaju nejasne.

Receptor za IL-28 se sastoji od jedinstvenog IL-28 receptor alfa lanca, koji formira par sa IL-10 receptor beta lancom, što navodi mnoge da klasifikuju IL-28 kao člana IL-10-poput familije.

Funkcija[uredi | uredi izvor]

Za IL-28 je isto bilo pokazano da igra ulogu u adaptivnom imunom odgovoru, pošto njegova upotreba kao imuno-adjuvanta u toku vakcinacije malih životinja dovodi do uvećanog antigen-specifičnog interferon gama oslobađanja, kao i povećanog citotoksičnog potencijala u CD8+ T ćelijama.

Klinički značaj[uredi | uredi izvor]

Dodatak IL-28 kod vakcinacije rezultuje u 100% zaštiti od letalnog H1N1 influenca izazova u modelu na malim životinjama kad je korišćen u paru sa influenca vakcinom koja zaštićuje u samo 50% slučajeve bez IL-28.[5]

Pojedinačni nukleotidni polimorfizam (SNP) blizu IL28B gena može predvideti odgovor na hepatitis C tretman sa interferonom i ribavirinom.[6][7]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Kempuraj D, Donelan J, Frydas S, Iezzi T, Conti F, Boucher W, Papadopoulou NG, Madhappan B, Letourneau L, Cao J, Sabatino G, Meneghini F, Stellin L, Verna N, Riccioni G, Theoharides TC (2004). „Interleukin-28 and 29 (IL-28 and IL-29): new cytokines with anti-viral activities”. Int J Immunopathol Pharmacol. 17 (2): 103—6. PMID 15171810. 
  2. ^ Thomas J. Kindt; Richard A. Goldsby; Barbara Anne Osborne; Janis Kuby (2006). Kuby Immunology (6 izd.). New York: W H Freeman and company. ISBN 1429202114. 
  3. ^ Mire-Sluis, Anthony R.; Thorpe, Robin, ur. (1998). Cytokines (Handbook of Immunopharmacology). Boston: Academic Press. ISBN 0-12-498340-5. 
  4. ^ Sheppard P, Kindsvogel W, Xu W, Henderson K, Schlutsmeyer S, Whitmore TE, Kuestner R, Garrigues U, Birks C, Roraback J, Ostrander C, Dong D, Shin J, Presnell S, Fox B, Haldeman B, Cooper E, Taft D, Gilbert T, Grant FJ, Tackett M, Krivan W, McKnight G, Clegg C, Foster D, Klucher KM (2003). „IL-28, IL-29 and their class II cytokine receptor IL-28R”. Nat. Immunol. 4 (1): 63—8. PMID 12469119. doi:10.1038/ni873. 
  5. ^ Morrow MP, Pankhong P, Laddy DJ, Schoenly KA, Yan J, Cisper N, Weiner DB (2009). „Comparative ability of IL-12 and IL-28B to regulate Treg populations and enhance adaptive cellular immunity”. Blood. 113 (23): 5868—77. PMC 2700323Slobodan pristup. PMID 19304955. doi:10.1182/blood-2008-11-190520. 
  6. ^ PGxNews.Org (2009). „New biomarker predicts response to hepatitis C treatment”. PGxNews.Org. Pristupljeno 17. 8. 2009. 
  7. ^ D, Ge; Fellay j; Thompson A (2009). „Genetic variation in IL28B predicts hepatitis C treatment-induced viral clearance”. Nature. 461 (7262): 399—401. PMID 19684573. doi:10.1038/nature08309. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]