Ičkov mir
Ičkov mir, je nazvan po Petru Ičku kojeg su u leto 1806. poslali ustanici iz Srbije da pregovara sa Portom o miru. U punomoćju koje su potpisali 13. jula 1806. Karađorđe i Mladen Milovanović postavljeni su sledeći uslovi:
- 1. Srbi da plaćaju danak odsekom;
- 2. Da se u Srbiju pošalje carski muhasil s izvesnim brojem „služitelja“, kojemu će se predavati danak;
- 3. Sve carske, muhasilske službe da vrše Srbi, oni obećavaju da će ih vršiti po carskoj zapovesti;
- 4. Iz Srbije da se isteraju janjičari, krdžalije i drugi zli Turci, a Srbi da čuvaju granice.
Ičko je stigao u Carigrad krajem jula 1806. i počeo, uz posredovanje carigradskog patrijarha, da pregovara sa Portom. Vešto je iskoristio poraze turske vojsku na Mišaru i Deligradu avgusta 1806. godine, zatim krizu u odnosima Rusije i Turske i naveo Portu da Srbima daje tražene ustupke.
U septembru 1806. on je već sa carskim muhasilom stigao u Srbiju. U oktobru iste godine ustanička skupština u Smederevu primila je Portine uslove i poslala Ička ponovo u Carigrad da utvrdi tverdo i konačno uslove mira.
U međuvremenu došlo je do prekida odnosa i rata između Turske i Rusije. U januaru 1807. godine Porta usvaja uslove Ičkova mira, međutim Srbi su već zauzeli Beograd, povezali se sa Rusima i odbacili uredbe Ičkovog mira i nastavili rat. Pri povratku iz Carigrada Ičko se jedva izvukao iz Turske u Srbiju.
Kada je Miloš Obrenović pregovarao sa Marašli Ali-pašom 1815. godine, o smirivanju drugog srpskog ustanka, zatražio je da se Srbiji priznaju povlastice koje su joj bile date Ičkovim mirom.
Na bazi uslova ovog mira vođeni su posle 1815. pregovori između Srbije i Turske, kao i Rusije i Turske o izgrađivanju autonomnog položaja Srbije. Takav položaj je i izgrađen u okviru ovih uslova i 1830. i 1833. godine.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Stojančević, Vladimir (2004). Prvi srpski ustanak 1804-1813. Beograd: Medija centar "Odbrana". str. 326. ISBN 978-86-3350-153-8.
- Stevanović, Dr Miladin (1994). Prvi srpski ustanak. Gornji Milanovac: Dečje novine. str. 343. ISBN 978-86-3670-689-3.
- Đorđević, Dr Miroslav R. (2004). Oslobodilački rat srpskih ustanika 1804-1806. Beograd: Medija centar "Odbrana". str. 447. ISBN 978-86-335-0154-5.
- Janković, Dragoslav (1984). Srpska država Prvog srpskog ustanak. Beograd: Nolit. str. 293.
- Hamović, Dragan; Jovanović, Nebojša; Ilijin, Dušan (2004). Ustanička čitanka (1804 - 1815). Beograd: Zavod za udžbenike i nastavna sredstva. str. 418. ISBN 86-17-11342-1.
- Novaković, Stojan (2021). Vaskrs države srpske: političko-istorijska studija o Prvom srpskom ustanku 1804-1813. Beograd - Zemun: Ukronija. str. 210. ISBN 978-86-6002-071-2.
- Stevanović, Dr Miladin (2003). Ustanički zborovi i skupštine: Prvi i Drugi srpski ustanak. Beograd: Službeni glasnik. str. 257. ISBN 86-7549-328-2.
- Pavićević, Branko; Stojančević, Vladimir; Ratković-Kostić, Slavica (1998). Od Careva Laza 1712. i Boja kod Ivankovca 1805. do odlaska Turaka iz Srbije 1867. [Znamenite bitke i bojevi srpske i crnogorske vojske: od Careva Laza 1712. do Dobropoljske bitke 1918.], Knj. 1. Novi Sad: Pravoslavna reč; Beograd: Vojnoizdavački zavod. str. 616. ISBN 86-335-0038-8.
- Ljušić, Radoš (2018). Vojvode i vojvodski barjaci: Vojno uređenje ustaničke Srbije (1804-1815). Beograd: Medija centar "Odbrana". str. 344.
- S. Novaković: Ičkov mir. Pokušaj neposrednog izmirenja Srbije i Turske 1896—1987 god. Glas Srpska kraljeva akademija, 1903 LXVI;
- M. Gavrilović: Ičkov mir, Srpski književni glasnik 1903, knjiga IX, br. 2;
- Ćorović, Vladimir (1997). Istorija srpskog naroda.
- Tekst Vase Čubrilovića u Enciklopediji Jugoslavije JLZ 1988. tom 5. str 479.