Mile Uzelac

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
mile uzelac
Miloš Mile Uzelac
Lični podaci
Datum rođenja(1913-12-01)1. decembar 1913.
Mesto rođenjaCrna Vlast, kod Otočca, Austrougarska
Datum smrti29. jun 1987.(1987-06-29) (73 god.)
Mesto smrtiRijeka, SR Hrvatska, SFR Jugoslavija
Profesijavojno lice
Delovanje
Član KPJ od1942.
Učešće u ratovimaAprilski rat
Narodnooslobodilačka borba
SlužbaJugoslovenska vojska
NOV i PO Jugoslavije
Jugoslovenska narodna armija
19311966.
Čingeneral-potpukovnik
Heroj
Narodni heroj od27. novembra 1953.

Odlikovanja
jugoslovenska odlikovanja:
Orden narodnog heroja Orden ratne zastave Orden zasluga za narod sa zlatnim vencem
Orden bratstva i jedinstva sa zlatnim vencem Orden partizanske zvezde sa srebrnim vencem Orden zasluga za narod sa srebrnim zracima
Orden za hrabrost Orden za hrabrost Partizanska spomenica 1941.
inostrana odlikovanja:
Partizanski krst
Partizanski krst

Miloš Mile Uzelac (Crna Vlast, kod Otočca, 1. decembar 1913Rijeka, 29. jun 1987) bio je učesnik Narodnooslobodilačke borbe, general-potpukovnik JNA i narodni heroj Jugoslavije.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rođen je 1. decembra 1913. godine u selu Crna Vlast, kod Otočca, u zemljoradničkoj porodici. Posle završetka osnovne škole, počeo je da uči trgovački zanat, ali ga je napustio i stupio u Pešadijsku podoficirsku školu, koju je završio u Bileći, 1931. godine. Službovao je u raznim garnizonima. Godine 1940. završio je Vazduhoplovnu padobransku školu u Pančevu. Kao podoficir, postao je simpatizer Komunističke partije Jugoslavije (KPJ).

Izbegavši zarobljavanje u Aprilskom ratu 1941, vratio se u rodno selo i uključio u rad na pripremama za oružani ustanak u selu. Nakon izbijanja ustanka u Lici, seljani su ga izabrali za komandira sela. Uskoro je postao komandir partizanskog odreda „Ognjen Prica“. Septembra 1941, učestvovao je u nekoliko napada na italijanske jedinice, što su bili prvi napadi na italijanske fašiste u Lici. U novembru 1941, odred je prebačen u Kosinj, gde je uništio pilanu koja je radila za okupatora, a njegovi borci su zatim učestvovali u rušenju voza na železničkoj pruzi između Vrhovina i Gospića.

Glavni štab NOPO Hrvatske, postavio je Uzelca u decembru 1941. za operativnog oficira Štaba grupe NOP odreda za Liku. Prilikom napada na italijanske vojnike u Korenici, početkom 1942, jurišajući u streljačkom vodu jedne čete bataljona „Krbava“, bio je teško ranjen. Iste godine primljen je u članstvo KPJ.

Krajem 1942, GŠ NOV i PO Hrvatske postavio ga je za komandanta Druge brigade Šeste ličke divizije. Tokom Četvrte neprijateljske ofanzive 1943, s brigadom je zatvarao pravce Gospić–Bunić i Vrhovine–Korenica, čime je italijanskim snagama onemogućen brz prodor na slobodnu teritoriju Like. Maja 1943, postao je načelnik Štaba Šeste ličke divizije i rukovodio borbama jedinicama ove divizije na području Like i Bosne.

Vrhovni štab NOV i POJ postavio je Uzelca, krajem februara 1944, za komandanta Dvadesete dalmatinske divizije. Pod njegovom komandom, divizija je učestvovala u završnim borbama za oslobođenje Dalmacije. U ovim borbama, on i njegova divizija posebno su bili pohvaljeni od Vrhovnog štaba zbog zasluga za oslobođenje Knina i uništenje kninske neprijateljske grupacije. Početkom 1945. godine, Uzelac je postao načelnik Štaba Jedanaestog hrvatskog korpusa.

Posle rata, ostao je u službi u Jugoslovenskoj narodnoj armiji (JNA). Završio je Vojnu akademiju „M. V. Frunze“ u Sovjetskom Savezu i Kurs operatike Više vojne akademije JNA.

Bio je komandant divizije i korpusa, a izvesno je vreme radio i u Generalštabu JNA. Penzionisan je u činu general-potpukovnika JNA, 1966. godine.

Umro je 29. juna 1987. godine u Rijeci.

Nosilac je Partizanske spomenice 1941. i drugih jugoslovenskih odlikovanja među kojima su, od jugoslovenskih — Orden ratne zastave, Orden bratstva i jedinstva sa zlatnim vencem, Orden zasluga za narod sa zlatnom zvezdom, Orden partizanske zvezde sa srebrnim vencem, Orden zasluga za narod sa srebrnim zracima i dva Ordena za hrabrost. Od inostranih se ističe poljski Partizanski krst. Ordenom narodnog heroja odlikovan je 27. novembra 1953. godine.

Reference[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]