Saša Štulić

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Saša Štulić
Saša Štulić, prvak Opere SNP-a
Lični podaci
Puno imeSaša Štulić
Datum rođenja1972
Mesto rođenjaSubotica, SFRJ

Saša Štulić (Subotica, 1972) je višestruko nagrađivani operski pevač, tenor i prvak Opere Srpskog narodnog pozorišta u Novom Sadu. U aprilu 2016. je obeležio dve decenije rada u Srpskom narodnom pozorištu.

Školovanje[uredi | uredi izvor]

Saša Štulić je Srednju muzičku školu - Subotica, najstariju muzičku školu u Srbiji (1868), završio u klasi proforke Hajnalke Kevečeg.[1]

Akademiju umetnosti u Novom Sadu upisao je 1994. godine, Bio je u klasi profesorke Biserke Cvejić, jedne od najvećih operskih umetnica 20. veka.

Tokom studija je bio stipendista Fonda „Melanije Bugarinović“ od 1996. do 1998. godine, a zatim stipendista Milana Panića kada upisuje Operski studio profesorke Biserke Cvejić, u okviru Fakulteta „Braća Karić“ u Beogradu.

Pri projektu Akademije umetnosti u Novom Sadu, u operi Volfganga Amadeusa Mocarta: Jednostavna prevara (ital. La finta semplice), na operskoj sceni je debitovao u ulozi Dona Polidora.[2]

Operski pevač i prvak Opere[uredi | uredi izvor]

Od 1999. godine radi kao solista Opere Srpskog narodnog pozorišta.

Kroz saradnju sa najeminentnijim dirigentima regiona, među kojima je maestro Jon Janku, nekadašnji dugogodišnji gostujući dirigent Srpskog narodnog pozorišta[2], izdigao se do sopstvenog upečatljivog pevačkog i scenskog izraza, veoma prihvađenog od strane kritike i publike.

U aprilu 2016, obeležio je 20 godina umetničkog rada ulogom Grofa Almavive u operi Seviljski berberin Đoakina Rosinija (režija: Ivan Klemenc).

Ostvarene uloge[uredi | uredi izvor]

Izvođač oratorijumskih dela[uredi | uredi izvor]

Pored operskog angažmana, Saša Štulić izvodi i oratorijumska dela: Baha, Hendla, Hajdna Mocarta, Gunoa, Rosinija i drugih kompozitora. U tom smislu je održao značajan broj koncerata u zemlji i inostranstvu.

Kamerna opera Madlenianum[uredi | uredi izvor]

2000. godine je započeo saradnju sa Kamernom operom Madlenianum u Zemunu gde je ostvario niz uloga u operama: Rosinija, Mocarta, Smetane i Orfa. Bio je veoma zapažen u ulozi Alfreda, u Verdijevoj Tarvijati, 2006. godine, gostujući u Operi Sankt Peterburga.

Nagrade i priznanja[uredi | uredi izvor]

"Večna svetlost u muzici (Veče uz Mocarta i Štrausa)" operski projekat SNP-a, Novi Sad, 2009/10; Darija Olajoš Čizmić, Saša Štulić, Jelena Končar. Fotografija je deo foto zbirke Srpskog narodnog pozorišta. Foto: Miomir Polzović.

Tokom karijere i školovanja višestruko je nagrađivan:

  • Godišnje nagrade Srpskog narodnog pozorišta:
  1. za ulogu Edgara u operi Lučija od Lamermura Gaetana Donicetija i ulogu Alfreda u opereti Slepi miš Johana Štrausa, 2005. godine;
  2. za požrtvovano angažovanje kojim je omogućio da se rad Opere normalno odvija, 2010. godine;
  3. za veoma emotivno i nadahnuto otpevanu ulogu Nemorina u operi Ljubavni napitak Gaetana Donicetija, 2016. godine.
  4. za ulogu Don Ramira u operi Pepeljuga Đoakina Rosinija, 2019.
  • U toku studija više puta je dobijao nagrade :
  1. II nagrada na Pokrajinskom takmičenju u Novom Sadu, 1994. godine;
  2. II nagrada na Međunarodnom takmičenju mladih pevača „Petar Konjović“ u Novom Sadu, 1994. godine;
  3. I nagrada na istom takmičenju u Beogradu 1996. godine, na kom je kao laureat dobio i nagradu „Nikola Cvejić“;
  4. III nagrada na takmičenju Muzičke omladine u Beogradu 1998. godine;
  5. II nagrada na Takmičenju mladih pevača „Obzorje na Tisi“ u Novom Bečeju 1998. godine;
  6. finalista Takmičenja pevača „Ondina Ota“ u Mariboru (Slovenija) 2002. godine.


Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Istorijat škole | Muzička škola – Subotica” (na jeziku: srpski). Pristupljeno 14. 07. 2019. 
  2. ^ a b „SAŠA ŠTULIĆ | Srpsko narodno pozorište”. www.snp.org.rs. Pristupljeno 14. 07. 2019. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]