Sedamnaesta slavonska udarna brigada

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Sedamnaesta slavonska udarna brigada
Jugoslovenska partizanska zastava
Postojanje30. decembar 19421945.
Mesto formiranja:
okolina Voćina
Formacija3 bataljona
Jačina600 vojnika i oficira[1]
DeoNarodnooslobodilačke vojske Jugoslavije
Angažovanje
OdlikovanjaOrden partizanske zvezde
Orden zasluga za narod
Orden bratstva i jedinstva
Komandanti
KomandantNikola Demonja
Radojica Nenezić

Sedamnaesta slavonska udarna brigada NOVJ formirana je 30. decembra 1942. godine u rejonu Voćina od po jednog bataljona iz Kalničkog, Moslavačkog i Prvog slavonskog NOP odreda. Pri formiranju imala je tri batljona sa oko 600 boraca naoružanih sa 510 pušaka, 7 mitraljeza i 25 puškomitraljeza. Nalazila se u sastavu Četvrte slavonske divizije NOVJ.

Borbeni put brigade[uredi | uredi izvor]

Od 5. do 11. januara 1943. učestvovala je u borbama za oslobođenje Voćina, 22/23. i 26. januara u rušenju pruge Novska-Nova Gradiška, odakle se krajem januara u sastavu 12. divizije prebacila u Moslavinu i Podravinu. Tokom februara je vodila borbe protiv nemačkih i domobranskih jedinica kod Pakraca, Virovitice, Suhopolja, Velike Pisanice, Garešnice, učestvovala u Psunjsko-papučkoj operaciji, 20. februara do 8. marta u širem rejonu Ravne gore, 16. aprila sa Dvanaestom slavonskom brigadom kod Šušnjara razbila Slavonski domobranski zdrug, gde je poginulo 100, a zarobljeno 568 domobrana i 10 oficira. Sa Šesnaestom slavonskom brigadom razbila je u borbama od 8. do 9. maja delove Prvog domobranskog gorskog zdruga i zauzela Voćin, a 17. maja ušla u sastav Desete slavonske divizije NOVJ i dala 100 boraca za formiranje 21. slavonske brigade. Noću 24/25. maja minirala je prugu Daruvar-Đulavec i oštetila nemački oklopni voz, od 28. maja do 2. juna učestvovala u oslobođenju Požeške kotline, 4. juna odbila napad tri ustaške bojne (bataljona) iz Osijeka, upućene napadnutoj posadi u Našicama koju je napadala 12. slavonska brigada, a 13. juna zauzela Sirač. Tokom tih dejstava rastao je broj boraca, pa je sredinom juna bio formiran njen 4. bataljon. Tada je brigada imala 4 bataljona, bolničku četu i pionirski vod, a od naoružanja pored pušaka 41 puškomitraljez, 8 mitraljeza i 7 minobacača.[1]

Noću 3/4. jula porušila je prugu Banova Jaruga-Lipik u dužini od 10 km. Početkom jula 1943, naredbom Glavnog štaba NOV Hrvatske, proglašena je udarnom. Da bi izbegli udar nadmoćnijih nemačkih, ustaških i domobranskih snaga koje su 9. jula napale slobodnu teritoriju Slavonije, štab Drugog hrvatskog korpusa, štab Desete divizije i 17. brigada, pošto su u Krapju razbili ustaše iz Jasenovca, prebacili su se 16. jula preko Save i u rejonu sela Crveni Bok, Ivanjski Bok, Ilijina greda razbili su nemački bataljon i zatim nastavili pokret u Baniju. Početkom avgusta, brigada se ponovno vratila u Požešku kotlinu, 22. avgusta odbila nemački napad iz Požege na Veliku, 26. avgusta sa 21. brigadom napala nemačke policijske snage kod Drenja, Drenjskog Slatnika, Mandićevca i Pridvorja, a 28. avgusta u rejonu Podgorača razbila nemačke policijske delove i ustaše. Radi jačanja oslobodilačke borbe na Kalniku i u Hrvatskom zagorju, po naređenju Glavnog štaba Hrvatske, početkom septembra prebacila se tamo 10. divizija. U pokretu divizije preko Moslavine, 17. i 21. slavonska brigada zarobile su 12. septembra u Hercegovcu 160 domobrana i 3 oficira, a 14. septembra, pri oslobođenju Popovače, predao joj se 3. bataljon domobranskog 5. brdskog puka. U daljem pohodu na Bilogoru, obezbeđivala je napad 21. brigade na Sveti Ivan Žabno, a na području Kalnika učestvovala u borbama oko Varaždinskih Toplica, Glogovca i ostalih mesta. Oslobodila je 3. oktobra Ludbreg, gde je zarobila oko 400 domobrana i ustaša. U borbama od 22. do 24. oktobra razbila je nemačko-ustašku posadu u Zlataru i oslobodila ga, a krajem novembra vodila uspešne borbe na drumu Ivanić Grad-Čazma. Početkom decembra 1943, prebacila se u sastavu divizije u Turopolje i Pokuplje, dejstvovala na pruzi Zagreb-Sisak, učestvovala 19. decembra u zauzimanju aerodroma Kurilovec kod Velike Gorice, a krajem decembra ponovno se prebacila preko Save u Moslavinu i odatle u Slavoniju. Istakla se u zauzimanju Čaglina 22-23. januara 1944, zatim u teškim borbama u rejonu Bučja i Bučkog Kamenskog protiv jakih domobranskih snaga prispelih iz Daruvara i Pakraca 7. i 8. februara, koje je prisilila na povlačenje u polazne garnizone. Porušila je železničku prugu Zagreb-Beograd kod Vrbova 19. februara na 16 mesta i onemogućila saobraćaj za 24 časa. Učestvovala je u razbijanju nemačke kolone kod Pivnice (kod Virovitice) 9. marta, i ponovno na istom mestu nemačke motorizovane kolone 18/19. marta i treće nemačke kolone između Pčelića i Popelane 20/21. marta. Od 4. do 5. aprila, u sastavu 28. divizije NOVJ učestvovala je u zauzimanju Podravske Slatine, a od 26. aprila do 4. maja u borbama protiv nemačkih, ustaških i domobranskih snaga na Papuku i Ravnoj gori. Noću 4/5. maja prebacila se u Moslavinu gde je bez uspeha napala ustaški garnizon u Hercegovcu. U drugoj polovini maja i junu vodila je borbe kod Narte, Velikog Trojstva, Velikog Grđevca, Velike Pisanice i drugih mesta, a 5/6. jula učestvovala u neuspelom napadu na Ludbreg, gde je pretrpela gubitke od 99 mrtvih i 66 nestalih boraca. Kod Lonje, zajedno sa Brodskom brigadom prebacila je noću 20/21. avgusta veće količine žita u Baniju preko komunikacije Beograd-Zagreb i reke Save. Dana 5/6. septembra između Okučana i Novske porušila je prugu Beograd-Zagreb na 180 mesta. Po naređenju Vrhovnog štaba NOVJ, u sastavu 28. divizije prebacila se noću 13/14. septembra kod Kobaša preko Save u Bosnu, zatim u pokretu preko Majevice vodila je uspešne borbe protiv četnika, 3. oktobra zauzela Janju kod Bijeljine, a 6/7. oktobra prebacila se kod Zvornika preko Drine u Srbiju. U Srbiji je učestvovala u oslobođenju Beograda oktobra 1944, a krajem novembra prebacila se na levu obalu Drine i do sredine 1945. godine vodila teške borbe protiv Nemaca i četnika u rejonu Bijeljine, Janje i oko Tuzle. Od sredine aprila do sredine maja učestvovala je u borbama za oslobođenje Doboja, u čišćenju četnika na Motajici, zatim u oslobođenju Bosanske Gradiške, Bosanske Kostajnice, Petrinje i Velike Gorice.[1]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v Vojna enciklopedija, 668-669. str.

Literatura[uredi | uredi izvor]