Skadarlija

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
SKADARSKA
ulica
Opština Opština Stari grad (Beograd)
Početak Dečanska ul.
Kraj Ul. Đorđa Jovanovića
Dužina 590 m
Širina 10 do 14 m
Stvorena pre 1720.
Nazvana nepoznato

Skadarlija je turistička destinacija, boemska četvrt i jedan od simbola Beograda.[1]

Nalazi se u Skadarskoj ulici, koja se nalazi u centru Beograda, dužine oko 500 m. Sȃma Skadarlija je kraća i proteže se od Bulevara despota Stefana do Ulice Strahinjića Bana. Ulica nosi sadašnje ime od 1872. godine, pre čega se zvala Ciganska mala.[2][3]

Istorija[uredi | uredi izvor]

Skadarlija je bila slabo osvetljena, popločana kaldrmom, kako je to bio običaj u tursko doba. Taj starinski izgled zadržan je i danas, samo je prostor između kamenja zaliven betonom.

Tako je i nastao stih:[4]

„Noću,
kad je sitni sat,
ideš Skadarlijom,
da polomiš vrat!“

Tu pesmu je često pevao Toma Zdravković.

Do druge polovine dvadesetog stoleća Skadarlija je bila izrazito periferni deo grada.[5]

U izvorima prvi spomeni o građanima koji žive u Skadarliji sežu 1825.[5] Skadarlija je prvi put prikazana na planu grada Beograda 1854. godine.[6]

Pretpostavlja se da su prve kuće u Skadarliji bile prizemne i sirotinjske.[5]

Razlog postajanja Skadarlije boemskom četvrti je blizini Narodnog pozorišta i Trga republike.[7]

Razvoj Skadarlije i izgradnju višespratnica prekinuo je početak Prvog svetskog rata.[5]

Najstarija kuća u Skadarliji je Štihina kuća (Skadarska 31).[5]

Nadežda Petrović je povodom stogodišnjice Prvog srpskog ustanka 1904. godine organizovana Prva jugoslovenska izložba, vodila je goste svako veče u Tri šešira. Gosti su tom prilikom bili slovenački impresionisti Jama, Jakopič, Grohar, Veseli kao i vajar Ivan Meštrović. Domaćini u skadarlijskim kafanama bili su im Jovan Cvijić, Branislav Nušić, Simo Matavulj i Mile Pavlović Krpa. Tada su se u kafani vodili razgovori o mogućnosti ujedinjenja Južnih Slovena.[8]

Tokom 1929. Skadarlija je bila podeljena na palilulski i dorćolski kvart (ili od 1910).[9] Svaki deo Skadarlije je imao različita pravila o izvođenju muzike noću, za šta su vezane anegdote.[6]

Uredba doneta 1935. predviđala je da se sačuva izgled Skadarlije a kuće Đure Jakšića, Milorada Gavrilovića, Čiča Ilije Stanojevića i Dimitrija Ginića obeleže natpisima. [10]

Dve straćare na uglu sa Jugovićevom srušene su aprila 1937,[11] a niske kućice na južnom uglu sa Siminom najesen 1940.[12]

Na inicijativu francuske strane, Skadarlija i Monmartr su pobratimljeni 1978. godine.[13]

Divna Kostić i Olga Jančevecki su pevale u kafani „Velika Skadarlija”.[14]

Arhitekta Uglješa Bogunović i njegovi saradnici su revitalizovali Skadarliju i svojim projektom joj vratili intimne boemske okvire, tokom kasnih pedesetih i ranih šezdesetih.[15]

Tokom svoje istorije Skadarliju su posetili brojni svetski značajni stvaraoci kao što su: Alfred Jensen, Peter Ege, Jaroslav Kvartil, Herman Vendel, Alojz Šmaus, Aleksandar Ivanovič Kuprin, Herman Vendel, Aleksandar Ivanovič Sumbatov-Južin, Ivan Bunjin, Dmitrij Sergejevič, Boris Konstatinovič Zajcev i drugi.[16]

Skadarlija danas[uredi | uredi izvor]

Skadarlija je za potrebe turizma rekonstruisana da ponovo liči na Skadarliju sa početka 20. veka. Skadarlija je danas jedno od obaveznih mesta koje posećuju strani turisti. Tu su poznate kafane Tri šešira, Dva jelena, Ima dana..., Putujući glumac i hotel Le Petit Piaf u čijem se sklopu nalazi restoran Skadarlijski Čardak, u kojem se osim restorana sa nacionalnom i italijanskom kuhinjom pruža i usluga smeštaja. U okviru restorana Putujući glumac nalazi se kompleks Travelling Actor.

Skadarlija je i mesto gde se posle svadbe dolazi na jelo i provod.

Na Skadarliju se naslanja i nekadašnja Beogradska industrija piva, tu se nalaze pekare, poslastičarnica, galerije i kafići i jedna škola. Postoji i pivnica i tržni centar. Na dnu Skadarlije (ulica je blago strma) je i druga po veličini, beogradska pijaca Bajloni.

U prostoru Skadarlije je 2. oktobra 2023. podignut spomenik Tomi Zdravkoviću.[17]

Poznati posetioci i boemi Skadarlije[uredi | uredi izvor]

Galerija[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Skadarlija — boemska ulica”. Dan u Beogradu. Arhivirano iz originala 29. 5. 2023. g. 
  2. ^ Radojević 1966.
  3. ^ Kaćanski 2008, str. 163.
  4. ^ "Politika", Beograd 6. jun 1925.
  5. ^ a b v g d Dimitrijević & Antonijević 1983, str. 18.
  6. ^ a b Dimitrijević & Antonijević 1983, str. 19.
  7. ^ Dimitrijević & Antonijević 1983, str. 14.
  8. ^ Dimitrijević & Antonijević 1983, str. 30.
  9. ^ "Politika", 7 (20). jan. 1910 - Iz beogradskog života, Ben-Akiba
  10. ^ Dimitrijević & Antonijević 1983, str. 22.
  11. ^ "Politika", 26. april 1937
  12. ^ "Vreme", 6. dec. 1940
  13. ^ Dimitrijević & Antonijević 1983, str. 43.
  14. ^ Belingar, Boris; Mijatović, Boško. Ilustrovana istorija beogradskih kafana. Beograd, 2015.: Arhipelag. ISBN 978-86-523-0174-4. 
  15. ^ Dimitrijević & Antonijević 1983, str. 11-12.
  16. ^ Dimitrijević & Antonijević 1983, str. 31, 36.
  17. ^ „Otkriven spomenik Tomi Zdravkoviću u Skadarliji (FOTO)”. Politika Online. Pristupljeno 2023-10-02. 
  18. ^ a b v g d đ e ž z i j k l lj m n nj o p r s t ć u f h c č š aa ab av ag ad ae az ai aj ak al alj am an anj ao ap ar as at au af ah ac adž ba bb Dimitrijević & Antonijević 1983, str. 27-31.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Radojević, Danilo (1966). Beograd i njegove ulice. Beograd: Turistička štampa. 
  • Dimitrijević, Kosta; Antonijević, Duško (1983). Bogunović, Nebojša, ur. Skadarlija. Beograd: Jugoslavijapublik. COBISS.SR 36326407. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]