Uniforme srpske vojske

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Uniforma M10

Moderna srpska vojska ima istoriju dugu više od 200 godina, tokom koje je nosila više modela različitih uniformi. Prema pravilniku Vojske Srbije, uniforme se dele na službene i maskirne. Trenutna standardna maskirna uniforma vojske nosi oznaku M10, uniforma sa digitalnom šarom koja je uvedena 2010.[1] ali još uvek nije u potpunosti zamenila staru M93.

Balkanski ratovi[uredi | uredi izvor]

Srpski vojnici u uniformi M1908.

Kraljevina Srbija je 1908. među prvima u svetu usvojila zelenu maskirnu uniformu pod oznakom M1908. Iste te godine su novu uniformu uvele i Grčka, Nemačka, Austrougarska i još nekoliko zemalja.

Celokupna Srpska vojska je tokom Balkanskih ratova nosila uniformu M1908. Izuzetak su bili jedino Četnici iz Stare Srbije koji su kao gerilski pokret otpora, uglavnom bili odeveni u odeću civilne izrade ali su i oni često bili prepoznatljivi po šajkači ili bi nosili narodne kape iz tih krajeva.

Uniforma M1908 se proizvodila od čoje koja je dobijana fabričkom preradom vune, a prepoznatljiva je po sivomaslinastoj šajkači koja je tokom hladnoće služila i kao toplotna zaštita tako što bi se krajevi sa strane izvrnuli dok su oficiri nosili ojačanu verziju sa vizirom odnapred, na kojoj se nalazila kokarda sa monogramom kralja Petra I ali ova oficirska varijanta nije mogla da se koristi tokom hladnoće.

Bluza i pantalone su bile iste i za vojnike i oficire. Bluza bi se razlikovala jedino po tome što bi različiti rodovi vojske na kragnama imali različite boje, artiljerci crne kragne dok je pešadija označena crvenom. Podoficirska bluza je bila šira i prekrivala je grudi, od jednog do drugog ramena. Oficiri bi oko rukava i niz pantalone imali ukrasne linije u boji svog roda vojske. Ispod bluze je išla bela košulja. Bela bluza bi se nosila kao svečana i paradna. Kaput M1908 je bio isti za sve.

Oficiri su uglavnom nosili duboke crne čizme dok bi vojnici dobijali cokule preko kojih bi se umotavali veznici, od nožnog zgloba do kolena kako bi zaštitili nogu. Sličnu obuću su nosile i druge vojske u Evropi i svetu.

Prvi svetski rat[uredi | uredi izvor]

Uniforma M1908 sa početka rata.

Srbija je iz Balkanskih ratova izašla kao pobednica, državna teritorija i broj stanovnika su znatno uvećani ali tokom rata je deo ratnih zaliha bio istrošen, pre svega municija. Povećanjem broja stanovnika je porastao i broj vojnosposobnih, tako da je Srbija sa novim krajevima mogla da prikupi i do milion vojnika koje treba opremiti i naoružati. Srbija je odmah, nekoliko meseci nakon rata, započela novo naoružavanje. Iz Francuske je naručeno čak 400.000 pušaka M1910 i nekoliko stotina artiljerijskih oruđa što bi od Srbije načinilo ubedljivo najjaču vojnu silu na Balkanu kako Bugarska više ne bi ni pomislila da nas napadne. Međutim, ništa od naručenog oružja nije stiglo jer je u međuvremenu počeo Veliki rat.

Naša zelena M1908 je bila dosta bolja od austrougarskih plavih uniformi koje nisu imale nikakvo maskirno svojstvo. Prilikom mobilizacije 1914. većina vojske je dobila standardne uniforme M1908 ali za trećepozivce ih nije bilo u dovoljnom broju pa su mnogi ostali u civilnoj odeći. Takođe nije bilo dovoljno obuće za celu vojsku pa su naručeni opanci kao alternativa. Proizvodnja uniformi M1908 je nastavljena u domaćim fabrikama sve do oktobra 1915. kada je počela Trojna invazija na Srbiju.

Čuveni Momčilo Gavrić u britanskoj uniformi.

Po oporavku na Krfu, srpska vojska dobija standardne britanske uniforme ,,M1902 Servicedress" kaki boje. Međutim većina oficira su zadržali stare M1908. Šajkača je takođe ostala standardna. Srpske trupe koje su se oporavljavale u severnoj Africi su na front stigle u francuskim uniformama. Novina u srpskoj vojsci je bio i šlem M15 Adrian koji je napred imao utisnutu srpsku kokardu.

Britanske uniforme su kasnije zamenjene iz logističkih razloga pa tako od 1917. pa sve do kraja rata i povratka u Otadžbinu, većina srpskih vojnika su nosili standardne francuske uniforme ,,Bleu horizon". Te uniforme su bile plave boje pa nisu baš bilje omiljene ali je takođe bilo i kolonijalne varijante u drap boji koja je dosta bolja. Srpski vojnici na Solunskom frontu su takođe nosili obuću britanske i francuske proizvodnje.

Između dva rata[uredi | uredi izvor]

Kralj Petar II sa oficirima.

Novoosnovana Jugoslovenska vojska je kao naslednica čuvala tradicije Srpske vojske pa je tako nakon Prvog svetskog rata ponovo uvedena uniforma M1908, a šajkača je i dalje ostala standardna kapa vojske. Međutim sada je bilo više različitih proizvođača pa su se tokom 1920-ih mogle videti spoljašnje razlike na uniformama, zavisno od proizvođača. Proizvodnja je ubrzo standardizovana pa su sve uniforme ubrzo dobile originalan izgled stare M1908.

Oficiri kopnene vojske i žandarmerije su i dalje nosili M1908 sa oficirskom šajkačom, dok su gardijski oficiri nosili šapku. Pripadnici Kraljevskog vazduhoplovstva su tokom 1930-ih dobili nove službene uniforme sa šapkom, koje su dizajnirane po uzoru na britanski ,,Service Dress" ali u skladu sa domaćim činovima i tradicijama. Uz ovu uniformu se ponekad nosila i šajkača sa kokardom kao poljska službena kapa.

Pripadnici Kraljevske mornarice su imali najraznovrsnije i najelegantnije uniforme, od zimskih i letnjih, svečanih i službenih pa čak i večernje uniforme. Letnje uniforme su bele boje dok su zimske crne. Zavisno od godišnjeg doba, mornarički oficiri i podoficiri sa najmanjim činom mornaričkog vođe III klase bi nosili bele ili crne šapke sa kokardom i epoletama na ramenima dok su mornari, kaplari, podnarednici i narednici nosili belu ili crnu mornarsku uniformu i kapu sa imenom kraljevske mornarice, a oznaka čina se nalazila na rukavu. Svi podoficiri su na kapi imali malu ovalnu kokardu sa sidrom. Novina u Kraljevskoj mornarici je bila i ruska mornarska majica Telnjaška, kao i Tropski šlem.

Pripadnici elitnih Jurišnih Četničkih odreda su 1940. dobili uniforme M1940. U Jugoslovenskoj vojsci su se koristili šlemovi francuske proizvodnje, Adrian, a u Čačku su se proizvodili šlemovi M34.

Drugi svetski rat[uredi | uredi izvor]

Na početku Drugog svetskog rata, pripadnici Jugoslovenske vojske su nosili standardizovane vojne uniforme.

Nakon okupacije, dolazi do stvaranja nacionalnog pokreta otpora po imenu Jugoslovenska vojska u Otadžbini (JVuO), poznatiji kao Četnici. Pripadnici ovog pokreta su uglavnom nosili civilnu odeću ili uniforme šivene u domaćim radionicama. Oficiri JVuO su do 1942. uglavnom nosili svoje oficirske uniforme M1908, pre nego što su saveznici počeli da isporučuju Četnicima uniforme Batl Dres. Isporučeno je nekoliko desetina hiljada kompleta ovih uniformi ali nikad nisu u potpunosti zamenilu odeću domaće izrade.

Pripadnici Jugoslovenske vojske u egzilu (JVvO) su u pustinjskim uslovima Severnoafričkog fronta nosili britanske uniforme Kaki dril dok su pripadnici mornarice dobili mornaričku verziju Batl Dresa. Pripadnici Kraljevske mornarice i vazduhoplovstva su zadržali svoje predratne službene uniforme dok je kopnene vojska tokom rata dobila nove i službene i borbene ratne uniforme. Stara M1908 je odbačena, a odlučeno je da oficiri i podoficiri kopnene vojske nose službenu uniformu sa kravatom i šapkom, po ugledu na britanski ,,Service Dress", a slične onima koje su piloti ranije već imali. Oficirska šajkača je odbačena i zamenjena šapkom na kojoj se nalazi kokarda sa monogramom kralja Petra II. Donesena je odluka da će Jugoslovenska vojska nakon rata nositi Batl Dres kao ratne borbene uniforme, koje bi se proizvodile u Srbiji. Vojnička šajkača je zadržana kao glavna vojnička kapa, a nakon rata bi bila pokrenuta i proizvodnja novih šlemova M1.

Pripadnici partizanskog komunističkog pokreta su isto kao i četnici, veći deo rata nosili uglavnom odeću domaće izrade. Partizanski oficiri su išli još dalje pa su tako često nosili ustaške ili nemačke uniforme. Situacija se od 1944. poboljšala pa su partizani od Britanaca dobili stotine hiljada kompleta Batl Dres. Partizani su takođe izradili svoju oficirsku uniformu po ugledu na nemačke uniforme ali sa nekim manjim izmenama. Partizani su bili prepoznatljivi po crvenoj petokrakoj zvezdi na kapi.

Socijalistička Jugoslavija[uredi | uredi izvor]

Jugoslovenska narodna armija (JNA) je generalno tokom celog svog postojanja nosila zastarele, neadekvatne i estetski neprikladne uniforme. Nije poznato još koliko nakon rata su se nosile moderne britanske uniforme ali ubrzo su za JNA proizvedene uniforme po ugledu na one koje je nosila Crvena armija ali u domaćoj SMB boji, to je ujedno i bila jedina estetski ispravna uniforma JNA. Partizani su još tokom rata izbacili šajkaču i uveli titovku, kao i nove činove po uzoru na Crvenu armiju. Jedino su uniforme JRM generalno sve do 1960-ih ostale iste kao i za vreme monarhije ali uz neke izmene. Zabranjeni su oficirski balovi pa su tako i večernje uniforme ukinute. Oficirska kokarda je zabranjena i zamenjena metalnom petokrakom. Izmenjeni su i činovi JRM pa su tako promenjene i epolete. JNA je nakon rata, sve do 1960-ih nosila nemačke šlemove Štalhelm koji su prerađeni u Jugoslaviji.

Tokom 1950-ih je JNA dobila novu uniformu, M55 koja se znatno razlikovala od prethodnih, uz nju su uvedene duboke čizme na pertle, inače kopija francuskih M1951. Ove uniforme su se koristile do početka 1980-ih kada su zamenjene novim M77. Takođe je 1959. uveden novi šlem M59.

Oficiri JNA su dobili novu službenu uniformu koja je nastala po uzoru na čehoslovačku M1959, uz minimalne izmene.

Uniforma M77 je bila relativno zastarela u vreme kada je uvedena i bilo je nečuveno da jedna armija tokom 1980-ih nosi uniformu na nivou Drugog svetskog rata ali je problem bio u tome što je političko vođstvo JNA koncepcijski i teorijski zaostalo decenijama unazad, te nije uvidelo savremene vojne modne trendove.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Nove vojne uniforme” (na jeziku: (jezik: srpski)). take-off. Pristupljeno 11. 9. 2010. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]