FBA Type A/B/C/H/S

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
FBA Type H
Hidroavion FBA Type H
Opšte
Dimenzije
Masa
Pogon
Performanse
Početak proizvodnje1917.
Uveden u upotrebu1917.
Povučen iz upotrebe1926.
Statusneoperativan
Prvi korisnikFrancuska pomorska avijacija
Broj primeraka1.173
Dužina9,92
Razmah krila14,12
Visina3,10
Površina krila40,00
Prazan984
Normalna poletna1.420
Maks. spoljni teret70 kg
Klipno-elisni motor1 h Hispano-Suiza 8Aa
Snaga1 x 110 kW
Maks. brzina na Hopt150 km/h
Maks. brzina na H=0132 km/h
Taktički radijus kretanja450 km
Dolet950 km
Plafon leta2.000 m
Brzina penjanja125 m/min

FBA Type A/B/C/H/S (engl. FBA Type A/B/C/H/S) je serija najuspešnijih hidroaviona Prvog svetskog rata, spadao je u klasu hidroavion bombarder-izviđač. Napravljen u Francuskoj a po licenci je rađen u Rusiji i Italiji. Avion je prvi put poleteo u zavisnosti od tipa 1914; 1915; 1916. i 1918. godine.[1][2]

Projektovanje i razvoj[uredi | uredi izvor]

Glavni konstruktor fabrike aviona (FBA-Franco British Aviation Company) Luj Šrek (Louis Schreck) je u periodu 1914—1918. godine razvio seriju hidroaviona („letećih čamaca“) FBA, koju su sačinjavala četiri osnovna tipa: FBA Typ A; FBA Typ B; FBA Typ C; FBA Typ H i FBA Typ S. U principu ovi tipovi aviona su se međusobno veoma malo razlikovali uglavnom su to bila poboljšanja sa različitim tipovima ugrađenih motora i opreme. Do aviona Typ H avioni FBA su bili nenaoružani i uglavnom su služili za izviđanje i patroliranje morskim prostranstvima. Za razliku od prva tri tipa avion FBA Typ H je bio trosedi avion koji je bio naoružan jednim pokretnim mitraljezom i mogao je da ponese nekoliko lakih bombi koje su se ručno bacale na ciljeve. Kasnije su ispod donjih krila napravljeni nosači za koje su kačene bombe, tako je ovaj izviđački avion postao i bombarder.

Varijante aviona FBA[uredi | uredi izvor]

  • FBA Typ A - hidroavion dvosed sa motorom Gnome snage 50 KS, razvijen 1914. godine,
  • FBA Typ B - hidroavion dvosed sa motorom Gnome snage 100 KS, razvijen 1915. godine,
  • FBA Typ C - hidroavion dvosed sa motorom Clerget snage 130 KS, razvijen 1915. godine,
  • FBA Typ H - hidroavion dvosed sa motorom Hispano-Suiza 8A snage 150 ili 170 KS, odnosno sa motorom Lorraine 160 KS, razvijen krajem 1916. godine,
  • FBA Typ S - hidroavion dvosed sa motorom Hispano-Suiza 8B snage 200 KS, razvijen krajem 1918. godine

Tehnički opis[uredi | uredi izvor]

Avioni FBA Type A/B/C/H/S su jednomotorni dvokrilni dvosedi bombardersko izviđački hidroavioni. Avion je potpuno drvene konstrukcije trup je u obliku čamca obložen vodootpornim šperom, a krila su drvene konstrukcije presvučena platnom. Krila su četvrtastog oblika sa zakošenim krajevima. Sa svake strane krila, avion je imao po četiri para upornica. Ukrućivanje krila se postizalo unakrsno postavljenim čeličnim užadima sa zatezačima. Donja krila kod ovog aviona su nešto kraća od gornjih. Ispod donjih krila su postavljeni plovci koji obezbeđuju stabilnost pri uzburkanom moru. Krilca za upravljanje avionom su se nalazila samo na gornjim krilima. U među prostoru između krila je bio smešten linijski motor (moroti koji su se ugrađivali navedeni su kod tipova aviona) koji je bio pričvršćen na čeličnu konstrukciju (baldahin) oslonjenu na trup aviona. Potisna elisa koja pokreće avion je dvokraka, napravljena od drveta fiksnog koraka[3]. Kokpit pilota je bio otvoren i nalazio su u trupu aviona ispred krila, a u samom nosu aviona ispred pilota je sedeo strelac-izviđač (samo kod aviona FBA Typ H) koji je bio naoružan jednim pokretnim mitraljezom kalibra 7,7 mm i mogao je da ponese 70 kg slobodno padajućih bombi[1].

Naoružanje[uredi | uredi izvor]

Sedišta pilota i izviđača u Hidroavionu FBA H
Naoružanje aviona: FBA Type H
Vatreno (streljačko) naoružanje
Top
Mitraljez
Broj i oznaka mitraljeza 1 napred, marke Lewis
Kalibar 7,7 mm
Bombardersko naoružanje (bombe)
Klasične avio bombe ručno bacane bombe
Ukupna masa 70 a kasnije 200 kg
Broj tačaka za podvešavanje 4
Raketno naoružanje (rakete)


Operativno korišćenje[uredi | uredi izvor]

Hidroavioni FBA su korišćeni gotovo na svim morima zamalja Atante u vreme Prvog svetskog rata. Najuspešniji od svih tipova ovih aviona bio je avion FBA Typ H koji su proizvedeni u 157 primeraka za francusku pomorsku avijaciju. Carska Rusija je kupila 30 primeraka aviona FBA Typ C sa motorom Gnome snage 100 KS. U fabrici Lebedeva napravljeno je po licenci još 34 ovakva aviona. Izvestan broj aviona FBA Typ H je prodato Italiji, koja je otkupila licencu za proizvodnju i u toku rata od 1916. do 1918. godine proizvela ukupno 982 aviona FBA Typ H u 6 fabrika. Italijanski avioni su bili opremljeni motorim Izota-Fraskini (Isotta-Fasschini V-4B) snage 150 KS. Zahvaljujući ovako velikoj produkciji i kvalitetu ovih aviona saveznici iz Atante su ostvarile prejmućstvo u vazduhu na Jadranskom i Sredozemnom moru. Četiri aviona FBA Typ H italijanske proizvodnje su ustupljena Britancima koji su ih koristili za patroliranje Otranskim moreuzom, a nekoliko ovih aviona je zarobljeno od strane austrougarskih snaga. U italijanskom pomorskom vazduhoplovstvu ovi avioni su se koristili od 1920. godine a zatim su prebačeni u prekomorske posede. U Libiji su se recimo koristili do 1922. godine.[4]

Korišćenje hidroaviona FBA u jugoslovenskom Pomorskom vazduhoplovstvu[uredi | uredi izvor]

Po okončanju ratnih operacija do završetka Pariske mirovne konferencije oružane snage novo stvorene države su imale funkciju samo da zaštite zarobljeni ratni materijal zaostao iza Austrougarske. Jadranska obala je bila podeljena na tri okupacione zone: severni deo pod britanskom okupacijom, srenji deo pod italijanskom a južni deo obale pod francuskom okupacijom. Nakon potpisivanja mirovnog ugovora i povlačenja saveznika početkom 1920. godine formirana je ratna mornarica (RM) i pomorsko vazduhoplovstvo (PV). Tokom prve godine postojanja, PV je isključivo koristilo hidroavione zarobljene od austrougarskog PV. Pet zarobljenih suvozemnih lovaca Feniks sa aerodroma u Igalu PV je ustupilo jugoslovenskom vojnom vazduhoplovstvu (VV) a oni su u Italiji 1921. godine kupili pet hidroaviona (tri FBA i dva Savoja S.13) koji su isporučeni marta meseca 1922. godine i predati PV. To je bila prva nabavka ratnog materijala u Kraljevstvu SHS (Jugoslaviji).[5]

U jugoslovanskom PV (pomorskom vazduhoplovstvu Kraljevine SHS) su korišćena tri aviona tipa FBA Typ H, koji su nabavljeni 1922. godine u Italiji. Korišćeni su uglavnom za obuku pilota hidroaviona do 1926. godine. Na toj funkciji ih je zamenio domaći hidroavion slične koncepcije i konstrukcije Ikarus ŠM. Pored ovih aviona još tri italijanska aviona ovog tipa su se našla u posedu jugoslovenskog PV: jedan koji se srušio u Kumboru 21. 10. 1918. godine, drugi je prinudno sleteo iste godine u Boku kotorsku i treći koji se srušio u Crkvenici 1922. godine. Nema pouzdanih podataka šta se dešavalo sa ovim avionima da li su iskorišćeni za rezervne delove ili su dovedeni u letno stanje.

Zemlje koje su koristile ovaj avion[uredi | uredi izvor]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b Isaić & Frka 2010.
  2. ^ http://www.vazduhoplovnetradicijesrbije.rs/index.php/istorija/101-hidroavion-fba Arhivirano na sajtu Wayback Machine (4. mart 2016) Hidroavion FBA
  3. ^ http://www.cmpr.it/MN%20-%20Manuale%20SIAI%20FBA%20-FC/man.SIAI%20FBA.htm
  4. ^ Petrović, Ognjan M. (2/2000). „Vojni aeroplani Kraljevine SHS/Jugoslavije (Deo I : 1918 – 1930)". Let - Flight 2: pp. 21-84. ISSN 1450-684X
  5. ^ Mikić 1933, str. 604–613.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Marck, Bernard (1997). Historie de L'aviation. Paris: Flammarion. ISBN 2-08-010038-6. 
  • Lučić, Dušan (1936). Osnovi praktične aerodinamike sa opisima aeroplana (na jeziku: (jezik: srpski)). YU-Novi Sad: Vazduhoplovni Glasnik. 
  • Mikić, Sava (1933). Istorija jugoslovenskog vazduhoplovstva (na jeziku: (jezik: srpski)). YU-Beograd: Štamparija D. Gregorić. str. 604—613. 
  • Angelucci, Enzo; Paolo Matricardi . Flugzeuge von den Anfängen bis zum Ersten Weltkrieg. Falken, Wiesbaden. 1976. ISBN 978-3-8068-0391-4.
  • Isaić, Vladimir; Frka, Danijel (2010). Pomorsko zrakoplovstvo na istočnoj obali Jadrana 1918-1941. (prvi dio) (na jeziku: (jezik: hrvatski)). Zagreb: Tko zna zna d.o.o. ISBN 978-953-97564-6-6. 
  • Petrović, Ognjan M. (2000). „Vojni aeroplani Kraljevine SHS/Jugoslavije (Deo I : 1918 – 1930)”. Let - Flight (na jeziku: (jezik: srpski)). YU-Beograd: Muzej jugoslovenskog vazduhoplovstva. 2: 21—84. ISSN 1450-684X. 
  • Ilić, Vidosava (2004). „Škole vojnog vazduhoplovstva Kraljevine SHS/Jugoslavije”. Let - Flight (na jeziku: (jezik: srpski)). YU-Beograd: Muzej jugoslovenskog vazduhoplovstva. 3: 88—106. ISSN 1450-684X. 
  • Oštrić, Šime (2007). Leteći Čunovi: Čamci koji lete - letjelice koje plove (na jeziku: (jezik: srpski)). M. Micevski. SRB-Beograd: Galerija '73. 
  • Taylor, Michael J. H. (1989). Jane's Encyclopedia of Aviation. London: Studio Editions. str. 381. 
  • Đokić, Nebojša; Radovanović, Radovan (2017). „STVARANjE VAZDUHOPLOVSTVA KRALjEVINE SHS I FORMIRANjE RATNE DOKTRINE”. Zapisi (na jeziku: (jezik: srpski)). Požarevac: Istorijski Arhiv Požarevca. 6: 113—126. ISSN 2334-7082. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]