Чубар

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Čubar
Naučna klasifikacija
Carstvo:
Divizija:
Klasa:
Red:
Porodica:
Rod:
Vrsta:
S. hortensis
Binomno ime
Satureja hortensis

Čubar ili čubrica, čubrika (lat. Satureja hortensis) je aromatična, začinska i lekovita biljka iz porodice usnatica (Lamiaceae).

Opis[uredi | uredi izvor]

Čubar je jednogodišnja biljka. Stabljike su granate od osnove, visoke do 30 cm. Izdanci su pri osnovi manje-više odrveneli. Listovi su naspramni, sedeći, uski, kožasti. Ružičasti cvetovi nalaze se u pazuhu listova. Čašica zvonasta sa 5 skoro jednakih zubaca, često ljubičasta. Dvousnata krunica ružičasta, gornja usna plitko usečena, donja trorežnjevita. Cveta od jula do septembra.

Stanište[uredi | uredi izvor]

Raste na stenovitim padinama i kamenitim obroncima. Gaji se. Lako podivlja, zato je na mnogim lokalitetima supspontana.

Upotreba[uredi | uredi izvor]

Koriste se mladi listovi ili vršni deo biljke u cvetu, retko etarsko ulje. Odsecaju se gornje polovine grančica pre ili za vreme cvetanja biljke i suše u tankom sloju. Etarsko ulje se dobija destilacijom nadzemnog dela biljke.

Lekovita svojstva i primena[uredi | uredi izvor]

Sastojci čubrike utiču na lučenje u digestivnom traktu i bolje varenje hrane, pa smanjuju stvaranje gasova i nadutost. Etarsko ulje deluje antiseptično, pa utiče na upalu, ai poboljšava iskašljavanje sluzi. Retko se koristi izdvojeno ulje čubra.

U obliku čajnog napitka primenjuje se kod tegoba u organima za varenje, ali i kod kašlja i upala gornjih disajnih puteva.

Upotreba u kuhinji[uredi | uredi izvor]

Listovi imaju istovremeno ukus nane i majčine dušice ali su su gorči i ljući. Tradicionalan je začin za pasulj i sočivo. Dva tri listića se mogu staviti u salatu, sir. Samo mladi listovi se koriste sveži, stariji su tvrdi, moraju se malo prokuvati.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Jančić Radiša, Stojanović Danilo. Ekonomska botanika, korisne biljke i njihovi proizvodi. 1. izd. Beograd: Zavod za udžbenike, 2008.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]