Nordijski savet

Из Википедије, слободне енциклопедије
Nordic.gif
Zastava Nordijskog Saveta
Radni jezici Danski
Norveški
Švedski
Sedište Kopenhagen
Nordijski Savet:

Osnovano
Predsednik
Direktor (Sekretar)


1952
Dagfinn Høybråten
Jan-Erik Enestam

Nordijski Savet ministara

Osnovano
Predsednik
Generalni sekretar


1971
Jan Vapaavuori
Halldór Ásgrímsson

Veličina
 - Članice
 - Sa Grenlandom
19
1,318,412 km²
3,493,000 km² (7)¹
Stanovništvo
 - Ukupno
 - Gustina
45
24,299,610
18.7/km² (6.9/km²)¹
Valute Danska kruna
Norveška kruna
Islandska kruna
Švedska kruna
Evro
Vremenska zona UTC 0 to +2 (-3)¹
¹ uključujući Grenland

Nordijski Savet i Nordijski Savet ministara je kooperativni forum parlamenata i vlada Nordijskih zemalja. Osnovan je posle Drugog svetskog rata i prve odluke saveta su donete 1952 o zajedničkom tržištu, socijalnom osiguranju i slobodnom kretanju ljudi bez pasoša za građane zemalja članica.

Садржај

Članice [уреди]

Države:

Autonomne regije:

Države posmatrači:

Organizacija [уреди]

Nordijski Savet i Nordijski Savet ministara imaju sedište u Kopenhagenu i u drugim gradovima članica, kao i u okolnim zemljama.[тражи се извор од 08. 2011.] Savet nema nikakvu samostalnu moć, ali odluke saveta se mogu poslati na nacionalne parlamente na usvajanje. Iako su neke članice u NATO savezu (Danska, Island i Norveška),Finska i Švedska su neutralne,zbog čega Nordijski savet nije uključen u vojne akcije i vojne organizacije.

Danski, norveški i švedski su jezici koji se koriste kao radni jezici u organizaciji.

Nordijski Savet ima cilj uspostavljanja među-parlamentarne saradnje,dok Nordijski Savet ministara,osnovan 1971, ima ulogu među-državne saradnje.

Istorija [уреди]

1960ih postojali su planovi da se Nordijski Savet razvije kao Evropska Ekonomnska Zajednica. Doneta je odluka o osnivanju nove organizacije NorkEk sa sedištem u Malmeu. Takvu odluku nije ratifikovala jedino Finska, zbog svoj specijalnog odnosa sa SSSR-om. Bez Finske, ideja je odbačena, posle čega su Danska i Norveška odlučili da pristupe EEZu.Danska je postala članica EEZa 1973, iste godine kada je Norveška odbacila predlog na referendumu. Švedska tada nije podnela zahtev za članstvo, zbog svoje politike neutralnosti. Grenland je kasnije izašao iz EEZa 1985 odlukom na referendumu.

Švedska i Finska postale su članice Evropske Unije 1995. U Norveškoj je referendumom odlučeno da se ne pristupi Evropskoj Uniji. Stanovnici Farskih Ostrva su i dalje u velikom broju protiv članstva u EU, a novije ankete na Islandu pokazuju da Islanđani većinom žele da pristupe Uniji.

Vidi još [уреди]

Spoljašnje veze [уреди]